Kako se bliži kraj klupske sezone, tako rastu šanse za scenarij po kojem bi prošlosezonski prvaci u ligama petice uspješno obranili naslov. Porazom Borussije Dortmund protiv Augsburga Bayern je dobio jedinstvenu priliku doći na vrh, a eventualnim slavljem u El Clásicu Barcelona može zaključiti pitanje prvaka u La Ligi. Englezi će prvaka tražiti do posljednjeg kola, Francuzi i Talijani svoje su pronašli još u prvom dijelu sezone. Dok Juventus polagano cementira osmi naslov zaredom i pokušava pronaći način kako stići 0-2 Atlético Madrida iz Lige prvaka, dozu intrige nudi borba za preostale pozicije koje vode u Ligu prvaka sljedeće sezone.
Nakon sezone 2010./11., u kojoj su Zlatan Ibrahimović i njegov Robin(ho) posljednji put učinili Milan prvakom, Rossoneri ponovno djeluju konkurentno — odnosno, to bi trebali postati u godinama koje slijede. Otkako je Silvio Berlusconi napustio klub, atmosfera na crno-crvenom dijelu San Sira brzo je od euforične postala apokaliptična. Neozbiljna kineska ekspedicija precijenila je vlastite ulagačke mogućnosti i ubrzo nakon preuzimanja izgubila pravo na vođenje kluba. Njena je nemoć bila pozivnica za ‘lešinare’ poznatije kao Elliott grupu, koji su za samo 32 milijuna dolara dobili priliku voditi jedan od najvećih klubova na svijetu.
Klupski imidž popeglan je donošenjem nekoliko kvalitetnih odluka, posebno povratkom bivših igrača Leonarda i Paola Maldinija u funkciji sportskih direktora te imenovanjem Ivana Gazidisa u službi glavnog klupskog operativca. Iako su prijašnji vlasnici uložili određena sredstva u svom kratkom mandatu, loša selekcija igrača, smjena trenera i općenito nedostatak bilo kakve vizije postavila je Milan među vodeće underachievere prošle sezone. Prve napadačke opcije André Silva i Nikola Kalinić imali su jednako golova kao Patrick Cutrone, a neuspješni lider Leonardo Bonucci se nakon samo sezone u Milanu vratio u Juventus.
Milan je možda prejeftino dobio paket za Ligu prvaka, koju sada ima poprilično dobru šansu osigurati
Milanov problem, pa i problem ostalih talijanskih klubova izuzev Juventusa proteklih sezona je tržišna nekonkurentnost u borbi s najbogatijim europskim klubovima. Kada se na to nadoveže izostanak iz elitnog razreda, Lige prvaka, klubovi s kapitalom mogu privući pojačanja jedino preplaćivanjem njihovih plaća ili popuštanjem zahtjevima prijašnjih poslodavaca.
Rizik je postao još veći kada su izdatci kroz odštete i visoke plaće igrača privukli pažnju zaduženih za praćenje Financijskog fair play-a, što će pokazati kao dodatni udarac u slaganju ekipe za sljedeću sezonu.
Lutanja u prvom dijelu sezone
S obzirom na to da su u vlasnici i trener Gennaro Gattuso u novu sezonu ušli kao ‘vršitelji dužnosti’, očekivala se još jedna mučna sezona između Lige prvaka i Europske lige. U ograničenim uvjetima, pritisnuti FFP-om, Leonardo i Maldini uspjeli su složiti pristojan roster, ali ostao je dojam da kvaliteta nije pratila kvantitetu. Zbog nedostatak idejnog stila i sistemskih rješenja u igri, Milan je često u proteklim sezonama ovisio o izvedbama svog najboljeg igrača. Iako je Suso pokazao napredak i nametnuo se kao prvo ime, njegovi su nastupi patili od nekonzistentnosti, što se odradilo na Milanove ispodprosječne rezultate.
To je trebala unaprijediti posudba provjerenog golgetera Gonzala Higuaina. Iako Argentinac nije odigrao lošu polusezonu, kao ni Suso prije njega nije mogao povesti Milan na višu razinu. Klub nije mogao izdržati oba ugovora i Higuain je preselio u London.
U još jednoj sezoni bez osjetnog napretka Milan je zbog loše forme konkurencije ostajao blizu borbe za čarobnu četvrtu poziciju. Ozljede su diktirale ionako skromni popis Gattusovih izabranika, a izostankom Lucasa Biglije otvorila se prilika Tiemouéu Bakayoku. Otpisan u Chelseaju, postao je jedna od jeftinijih opcija s kojom je Milan mogao riskirati bez velikih posljedica. Njegov je primjer pokazao Gattusov utjecaj na trenutni Milanov uspon. Uspio je od karikature iz prošle sezone dobiti kvalitetnog člana rotacije jer mu je vratio samopouzdanje i pronašao idealnu ulogu u sastavu.
U lutanju s formacijama i sastavom, tek početkom prosinca je obrana je počela stvarati razliku. Iako je u četiri od šest utakmica sačuvala čistu mrežu, to nije bilo dovoljno da se Milan priključi onim najboljima — jer na isto toliko utakmica nije ni zabio gol. Štoviše, protiv Fiorentine, Frosinonea, Torina i Bologne Rossoneri su imali sveukupno 23 udarca u okvir i četiri promašene velike prilike.
Postalo je jasno što Milanu treba želi li sljedeće sezone igrati Ligu prvaka.
Kratkoročno dobra budućnost
Osim otprije dogovorenog transfera Lucasa Paqueté, ključni trenutak Milanove sezone dogodio je potpisom Krzysztofa Piąteka.
El Pistolero je Milanov poziv zaslužio nakon odlične sezone u Genoi, gdje je u 21 nastup zabio 19 golova. Koliko je tih šest mjeseci provedenih ondje važno najbolje pokazuje utjecaj obojice novih Milanovih pojačanja u prvim utakmicama za novi klub. Dok se kod Paquete vidi određena potrebna za prilagodbom na europski i posebno talijanski nogomet, Piątek je počeo donositi pobjede već prvim nastupima. U trenutnom Milanovom nizu od 10 utakmica bez poraza, zabio je sedam golova u sedam nastupa iz devet udaraca u okvir gola. Za plaćenih 70 milijuna, Milan je možda prejeftino dobio paket za Ligu prvaka.
Ono što je dugoročno važnije za Milan, još od Ibrahimovića nije imali igrača na kojem može temeljiti napad. Iako je relativno kratko u klubu, Piątek je već uspostavio određene linije kretanja koje nalažu suigračima da ga proigraju. Primjer je suradnja njega i Paqueté, pri čemu Poljak napada dubinu u trenutku kad Brazilac prima loptu ili, na primjer, traži ubačaj od lijevog bočnog Ricarda Rodrigueza, što se vidjelo u utakmici protiv Atalante.
Milan sada ima poprilično dobru šansu osigurati Ligu prvaka. Taj korak ne bi bio samo važan zbog prestiža ili financijskih nagrada, nego bi dodao ključni argument u pregovorima s mogućim pojačanjima na ljeto, jer ova ekipa još nema potrebnu širinu ni kvalitetu igrati oba natjecanja na potrebnoj razini. Neovisno o tome kako rezultatski završili ovu sezonu, jedna od prvih odluka bit će otkup Bakayokova ugovora, zatim dovođenje lijevog krila te još jednog veznog igrača. Ako se na ljeto dogodi pritisak FFP-a, jedan od dvojca Suso-Frank Kessié će biti prodan. Ali i bez njih je Milan dolaskom Piąteka i Paqueté posložio jezgru igrača koja će svoj vrhunac imati tek za tri do četiri sezone.
Međutim, Milanov glavni problem nije vezan za igrače. Pravo je pitanje koji će vlasnik dočekati vrhunac prethodno spomenute jezgre te tko će tim igračima biti trener. Iako su između redaka Gattusu tražili zamjenu tijekom sezone, on bi trebao uskoro potpisati novi ugovor. Iako su trenutni vlasnici odradili nekoliko odličnih poteza, ne treba zaboraviti da je njihov prvi interes prodaja kluba za što veći iznos, a zatim sve ostalo. Kratkoročno, Milanova budućnost nakon dugo godina izgleda dobro, ali dugoročno je previše pitanja na koje trenutno nema odgovora.
