Orlando Magic otvorio je sezonu s omjerom 6-2 i nakon prvih pola mjeseca gledao je ostatak konkurencije s vrha Istočne konferencije. Činilo se da će to biti još jedna klasična Magicova godina. Čvrsta obrana, kvalitetna priprema za svakog suparnika i maksimalni angažman u svim utakmicama elementi su na koje nas je momčad Stevea Clifforda naučila u zadnje dvije godine, elementi dovoljni za barem novih pet utakmica u playoffu. A onda su krenule ozljede koje su urušile Magicov roster. U posljednjih 18 utakmica upisane su samo tri pobjede. Lista ozlijeđenih igrača izgleda kao lista čekanja za fizikalnu terapiju u hrvatskim bolnicama.
Jonathan Isaac otpao je još u bubbleu za cijelu sezonu. Nakon osam odigranih utakmica njemu se priključio Markelle Fultz. Al-Farouq Aminu odigrao je samo jednu utakmicu, Michael Carter Williams sedam, Mo Bamba 10, a ozbiljnih problema s ozljedama imaju i glavni igrači u rotaciji poput Evana Fourniera i Aarona Gordona. Kvragu, čak se i Frank Mason, nedavno potpisan na two-way ugovor, ozlijedio u četvrtak.
Jedino vrijedno što je Orlandu trenutno ostalo od igre i igrača je Nikola Vučević.
No, crnogorskom centru situacija sam-protiv-svih zapravo uopće nije nepoznata. Vooch je već godinama u Orlandu poput Jona Snowa u kultnoj sceni Battle of Bastards pred nadirućom konjicom, sam protiv svih. Od 2012., kada je došao u Orlando, pa do danas, Vučević je jedini Magicom All-Star igrač, prvi nakon Dwighta Howarda. Jedini je igrač koji je u Orlandu u tom periodu ispunio svoj potencijal, za razliku od Victora Oladipa, Marija Hezonje, Elfrida Paytona, Tobiasa Harrisa, Gordona i Bambe koji su ili spasili karijeru odlaskom s Floride ili još uvijek traže pravi razvojni put.
Momčad je s njim dosegla vrhunac i on je pokazao da kao prva opcija ne može sam postići ništa više od prve runde playoffa. Mr. Reliable je zaslužio bolje
Vučević je u devet sezona u Magicu promijenio šestoricu trenera, dva GM-a i bezbroj suigrača. Kroz taj nemali period Orlando je potrošio gomilu resursa da bi na koncu najpoznatija stvar vezana uz košarku u tom gradu u zadnjem desetljeću bila domaćinstvo bubblea u 2020. Rezultatski uspjesi stanu u dvije prve runde playoffa 2019. i 2020. U tih devet sezona jedina sigurna stvar u Magicu na koju su se igrači i uprava mogli osloniti bio je Vučević ili Mr. Reliable — kako ga je u intervjuu nazvao suigrač Terrence Ross. Gospodin Pouzdani je u tom periodu radio i napredovao pretvorivši se u igrača koji uvijek isporuči svoj dio.
Isporučuje i danas kada je Orlando u rezultatskoj krizi: 43 poena, 19 skokova i četiri asista protiv Bullsa, 34/10/7 protiv Netsa, 30/13/2 protiv Thundera, 30/15/2 protiv Mavericksa. Vooch je na prosjecima od 23,3 poena, 11,6 skokova, 3,5 asistencija, 54 posto efektivnog šuta i 42 posto za tricu. Vučević je double-double mašina, moderni centar preko kojeg možeš vrtjeti napad kako želiš, a među centrima u ligi je treći najbolji strijelac, šesti najbolji skakač, šesti asistent i četvrti centar po broju double-doubleova. Ukratko, Vučević je ponajbolji centar lige o kojemu nitko ne priča.
Napadački zaokružen igrač
Nakon dobrih igara na sveučilištu Southern California, na draftu 2011. ga je Philadelphia izabrala kao 16. pick. Ondje se zadržao samo jednu sezonu, a onda je razmijenjen u Orlando, u blockbuster tradeu među četiri ekipe u kojemu je Howard otišao u Lakerse, Andrew Bynum u Sixerse, a Andre Iguodala u Nuggetse. Vučevićevo ime nakon te razmjene nitko nije spominjao, a najzvučniji igrač kojeg je Orlando dobio bio je Arron Afflalo. Međutim, već je na drugoj utakmici za Magic zabio 18 poena uz 13 skokova, a u prvih osam utakmica imao je čak pet double-doubleova.
S vremenom je postalo jasno da su u Orlandu nabasali na nebrušeni dijamant.
Na startu karijere Vučević je bio klasični NBA centar i oslanjao se na visinu i fizikalije, što podrazumijeva igru leđima i skokove u napadu. Od šuta se mogao pouzdati u pokušaje s kraće distance, ali ništa nije dalo naslutiti da bi jednom mogao postati ovo što je danas — jedan od najboljih šutera s perimetra na centarskoj poziciji. Iako se često Brooka Lopeza spominje kao centra koji je napravio najveći zaokret u svojoj igri, Vučevićev preobražaj nije ništa manje impresivan. U prvih pet godina u karijeri šutnuo je ukupno 26 trica. Prošle sezone je brojka narasla na 289, a ove je već na 162 pokušaja. Crnogorac uzima u prosjeku bekovskih 6,2 pokušaja za tricu, uz realizaciju od 42 posto (oboje rekord karijere).
Do promjene šuterskog profila nije došlo slučajno. Ona je istovremeno posljedica novih trendova u ligi i zahtjeva pred centarskom pozicijom danas, ali i odgovor na potrebe momčadi. I danas više preferira poludistancu odakle poteže 52 posto šutova. Razlog za to što se odmaknuo iz posta i dalje prema perimetru leži u Orlandovu rosteru kojemu svih ovih godina kronično nedostaje šutera. I u današnjoj momčadi, koja je tek 23. u ligi po realizaciji trice, Vučević izgleda kao Steph Curry osobno.
Osim trice, kroz godine je Vučević usavršio još jedan segment igre koji je danas must-have kod centara, a to je razigravanje. U ranijem stadiju karijere znalo se da, kad dobije loptu, ide u realizaciju i nema povratne. Danas, nakon što se izvukao na tricu i visoki post pri čemu je prostor u reketu ostao prazan, do izražaja dolazi njegov playmakerski gen. Nije to na razini Nikole Jokića ili Bama Adebaya, ali Vučević pokazuje da može razigravati cuttere dok je na vrhu reketa, da može u pokretu iz short rolla pronalaziti šutere i da zna riješiti udvajanje. Od igrača koji je u ranoj fazi karijere bio zaslužan za svega 10 posto asistiranih poena popeo se do 20 posto asistiranih poena u momčadi, što je vrlo respektabilna brojka.
S tricom i playmakingom Vučević je u 30. godini života postao napadački zaokružen igrač koji može biti ubojit na puno načina i na parket donosi savršeni miks old school i modernih centarskih vještina.
Nabijač brojki?
Njegove najveće mane u igri su obrana i ovisnost o šutu. Iako je zadnjih godina dosta napredovao u obrani, pri čemu je Clifford oko njega u zadnje dvije sezone složio top 10 ligašku obranu, zbog manjka eksplozivnosti je i dalje limitiran obrambeni igrač koji ne može switchati i može igrati samo jedan tip pick and roll obrane.
Također, dosta ovisi o šutu i često mu se prigovara na nedostatku agresivnosti, s obzirom na to da, gledajući cijelu karijeru, izvodi samo 2,2 slobodna bacanja po utakmici, što je zaista premalo za takvog centra. Čak i da unaprijedi oba ta segmenta u igri, vjerojatno ni tada u percepciji javnosti ne bi bio u istom rangu s Jokićem, Joelom Embiidom, Karl-Anthonyjem Townsom ili Rudyjem Gobertom. U globalu, Jokić je bolji strijelac i razigravač. Embiid je bolji post-up i obrambeni igrač. KAT je bolji šuter, a Gobert zaštitnik obruča. Smatra se da Vučeviću nedostaje elitna vještina koja bi ga odvajala od konkurencije i činila posebnim, a ne samo pouzdanim.
Njegovoj reputaciji i imidžu kod NBA javnosti ne pomaže ni to što se Vučevića era glavnog igrača u Orlandu poklopila s lošim ili osrednjim rezultatima franšize. Zbog toga ga prati zao glas nabijača brojki, igrača iza čijih zavodljivih box-score brojki ne stoji ništa opipljivo. Ta teza ima čvrsto uporište u samo dva Orlandova izleta u playoff u osam godina, ali istovremeno se zanemaruju dvije stvari.
Prvo, prozvati Vučevića empty stats igračem značilo bi ignorirati sve faze rebuildinga kroz koje je Orlando prolazio i sve grozote od rostera čijih je bio član. I danas kad stavlja 27 poena Portlandu, društvo u startnoj petorci mu rade rookie Cole Anthony, James Ennis, Dwayne Bacon i Gary Clark. Ne podcjenjujući LeBrona Jamesa, i on bi imao problema zabijati toliko okružen takvim suigračima.
Drugo, bliska povijest nas uči da je visokim igračima, ma koliko talentirani bili, teško nadvladati kontekst u koji su upali i samo na račun svog talenta transformirati momčad iz gubitničke u pobjedničku. Uzmimo kao primjer slučaj Anthonyja Davisa, koji je u sedam sezona u u New Orleansu također samo dvaput vidio playoff. Jesu li i njegove brojke bile prazne? Ili uzmimo Townsa u Minnesoti, koji je samo s Jimmyjem Butlerom kao glavnim partnerom jednom okusio doigravanje. Tko je uopće najbolji Vučevićev suigrač otkad je u Orlandu? Zar je to uopće važno kad je on jedini Magicov All-Star od 2012. do danas?
I ovako loš, Orlando je svega dvije pobjede udaljen play in turnira na Istoku. Tko zna, možda trenutni rezultati natjeraju upravu da okrene novu stranicu u kojoj neće biti mjesta za Vučevića. Momčad je s njim dosegla vrhunac i on je pokazao da kao prva opcija ne može sam postići ništa više od prve runde playoffa. Također, zbog prikazane igre u aktualnoj sezoni njegova vrijednost na tržištu nikad nije bila veća, a Orlando bi trebao testirati što mu Bamba može ponuditi na centru.
Lice neuspješne franšize
Zvuči kao idealan moment za rastanak, a zainteresiranih ekipa ne bi trebalo nedostajati.
Prvi bi u redu mogli stajati Celticsi, koji su među izazivačima na Istoku a od odlaska Ala Horforda stalno krpaju tu centarsku poziciju. Vučević bi se idealno uklopio u pick and pop i playmakersku rolu kakvu je imao Horford, a pored Jaysona Tatuma i Jaylena Browna vratio bi se u primjereniju ulogu treće napadačke opcije. Također, postoji dobra šansa da put do vrha Istoka vodi preko Embiida. Boston trenutno ima tri centra koja mogu dobro odraditi obrambeni posao protiv njega, ali nijedan ne može iskoristiti njegove obrambene minuse u vidu izlazaka na perimetar i branjenja stretch petica kakav je Vučević.
Ne treba smetnuti s uma da je lani u playoffu u pet utakmica protiv Milwaukeeja ubacivao prosječno 28 poena, uz 11 skokova, četiri asista i 40 posto za tricu. U tih pet utakmica dokazao je da itekako može kažnjavati povoljan matchup kakav mu je nudila obrana Bucksa. Zbog toga bi u smjeru Floride mogle pogledati još neke momčadi s planovima za playoff, poput Raptorsa koji imaju rupu na petici. A tu su i drugi koje se čine se kao dobar fit za njega i koje bi automatski lansirao u playoff, poput Spursa i Hornetsa.
Vučevića ipak ne treba previše žaliti jer najbolje godine u karijeri provodi u Orlandu. Ako ništa drugo, dobro ih je naplatio kad je 2019. potpisao četverogodišnji ugovor težak 100 milijuna dolara. Sam je skrojio svoju sudbinu, ali ostaje žal što je tako plemeniti igrač postao lice neuspješne franšize koju vode nestručne i neambiciozne uprave.
Mr. Reliable je zaslužio bolje.
