Krajem 2018. F1 karijera Carlosa Sainza bila je na vagi. Prethodnu je sezonu proveo u Renaultu, ali ga je momčad zamijenila Danielom Ricciardom, koji je dolazio iz Red Bulla s reputacijom jednog od najboljih vozača na gridu.
Prvi odlazak u mirovinu Fernanda Alonsa spasio mu je karijeru i otvorio mjesto u McLarenu, ali tada, nakon četiri godine u sportu, nije djelovalo kao da će u skoroj budućnosti imati priliku boriti se za pobjede. Međutim, nakon još jedne vozačke rošade — Ricciardova prelaska iz Renaulta u McLaren i odlaska Sebastiana Vettela u Aston Martin — otvorila mu se još jedna šansa, ovaj put u Ferrariju. Četiri godine nakon što je bio na izlaznim vratima Formule 1, Sainz je na Silverstoneu došao do svoje prve pobjede, u svojoj osmoj sezoni i u točno 150. nastupu.
Velika nagrada Velike Britanije na Silverstoneu prošle nedjelje bila je vjerojatno najbolja utrka sezone i ne bi bilo fer reći da Sainz nije napokon, nakon pet drugih mjesta, zaslužio zakoračiti na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja. Ali ne bi bilo zgorega pogledati ni kako se konačno izborio za bolid koji je sposoban pobjeđivati i koje to alate ima s kojima može parirati momčadskom kolegi Charlesu Leclercu, nominalno Ferrarijevoj prvoj zvijezdi.
U F1 je debitirao 2015. za Toro Rosso, gdje se sučelio s još jednim talentiranim klincem slavnog prezimena, Maxom Verstappenom. S obzirom na to da je imao puno više iskustva od Maxa — kojemu je tada bilo 17 i imao je samo jednu godinu iskustva u juniorskim kategorijama — poraz u 2015. i u prvih nekoliko utrka sljedeće sezone dao je naslutiti njegova ograničenja. Međutim, tada još nije bilo u potpunosti jasno kakav je Verstappen talent, tako da dinamiku njihova duela sada možemo promatrati drugim očima. Sainz možda nije generacijski talent poput aktualnog svjetskog prvaka, ali je strašno pametan vozač, svjestan svojih mana i sposoban potući se s bilo kime. U tom smislu moglo bi ga se usporediti sa Sergijom Perezom, Verstappenovim trenutnim momčadskim kolegom.
Sainz je pobijedio, iako niti u jednom trenu nije djelovao kao najbrži vozač na stazi. Pobijedio je i zahvaljujući svojoj taktičkoj vještini, strpljenju i talentu
Nakon Maxove promocije u Red Bull, Sainz je s lakoćom u sljedeće dvije godine nadmašio demotiviranog i deložiranog Daniila Kvjata, a 2018. je raskinuo veze s Red Bullovim programom i pridružio se Nici Hülkenbergu u Renaultu. Sainz je pao na svom prvom ozbiljnom testu protiv jednog od vozača izvan Red Bullova programa, ali nije se osramotio: u kvalifikacijama, koje su oduvijek bile jedna od najjačih Hulkovih strana, izgubio je 12-5, ali držao je korak u tempu utrka, u kojem je kasnio 8-10 i 59-78 u bodovima.
Nakon što je izgubio mjesto u Renaultu, odvezao je dvije vrlo izjednačene sezone protiv mladog Landa Norrisa u McLarenu, u kojima je Norris pokazao nešto više sirove brzine, ali je Sainz bio primarni sakupljač bodova za momčad. Kad je lani, u svojoj prvoj sezoni u Ferrariju, skupio više bodova od razvikanog Leclerca, njegova reputacija doživjela je vrhunac. Priča nije tako crno-bijela, budući da je Leclerc prema svim mjerilima, osim po zbroju bodova, bio bolji Ferrarijev vozač, ali Španjolac je iskoristio prilike koje su mu se pružile i učvrstio svoje mjesto u momčadi, u kontrastu s Ricciardom, koji se već godinu i pol dana muči s Norrisom u McLarenu i čija reputacija nikad nije bila slabija.
Ono što je najbolje za momčad
U čitavom tom razdoblju, međutim, Sainzu je nedostajala ta toliko očekivana prva pobjeda. Ono što dijeli dječake od muškaraca u Formuli 1, vikend u kojem će sve sjesti na svoje mjesto i kad će konačno za sebe moći reći da je pobjednik jedne Velike nagrade. S McLarenom je uhvatio dva oportunistička postolja — Brazil 2019. i Monza 2020. — i onda s Ferrarijem, prije Silverstonea, još njih devet, od čega je četiri puta završio tik iza pobjednika. U nekim od tih utrka imao je sjajnu priliku da pobjedi — u Monzi 2020. ili Montrealu 2022., recimo — ali da se to dogodi, trebao je pronaći put kroz kaos na prošlotjednoj VN Britanije.
Sainz je na Silverstoneu pokazao sve svoje nedostatke i vrline, ali i način na koji može parirati monstruozno brzom Leclercu u Ferrariju — vozaču za kojeg se svi slažu da je najbolja Ferrarijeva nada za prvu vozačku titulu još od 2007. Kako bismo pojasnili tu tezu, uzmimo tri situacije — jednu iz kvalifikacija i dvije iz utrke.
1. Sainza u subotu dugo nije bilo nigdje. Mučio se na mokroj stazi u promjenjivim uvjetima ne samo da drži korak s Verstappenom i Leclercom, nego i da dogura do Q3. Dok su svjetski prvak i njegov momčadski kolega izmjenjivali najbrže krugove, činilo se da Sainz jednostavno nema brzinu da izbori prvi startni red, a kamoli pole position. Međutim, njegov metodički, oprezni pristup upalio je u posljednjem jurišu u Q3. Staza se sušila i postajala sve brža, ali Sainz je nije napao ‘na nož’, poput Maxa i Charlesa. Upravo se Leclerc izvrtio u svom posljednjem pokušaju, a Verstappen, koji je jurio tik iza njega, morao usporiti zbog žutih zastava i upropastio svoj krug. Niotkud, neočekivano, Sainz je došao do svog prvog pole positiona u svojoj karijeri.
2. Sainz je loše startao i izgubio prvu poziciju od Verstappena, ali je zbog crvene zastave, koja je izvješena zbog teškog sudara Guanyoua Zhoua, imao priliku još jednom startati s najbolje pozicije. Španjolac je nakon restarta zadržao prvu poziciju, ali nije imao sirovu brzinu da Verstappena zadrži iza sebe. Nakon što je napravio pogrešku pokušavajući se braniti od svjetskog prvaka, izgubio je prvo mjesto. Nakon što je Verstappen ispao iz borbe za pobjedu zbog oštećenja na podnici, Sainzov prvi konkurent bio je momčadski kolega.
Leclerc je nakon borbe s Perezom u prvom krugu imao slomljeno prednje krilo, ali je bio vidljivo brži. S obzirom na to da je Mercedes Lewisa Hamiltona pritiskao s treće pozicije, momčad je upozorila Sainza da će morati prepustiti vodstvo momčadskom kolegi ne uspije li ubrzati. Nije uspio i bez puno zanovijetanja učinio je ono što je tada bilo najbolje za momčad, ali i za njega.
3. Nakon prelaska na tvrdu komponentu guma, činilo se da je Leclerc kontrolirao utrku, a da će se Sainz morati pripremiti za obranu od Hamiltona, čiji je Mercedes, kao i u Španjolskoj, bio iznimno brz na vijugavom Silverstoneu. Međutim, Safety Car nakon kvara na bolidu Estebana Ocona promijenio je sve. Ferrari je morao donijeti odluku o tome koji će vozač dobiti nove gume i odabrao je Sainza, koji je tako restart dočekao s novim mekanim gumama, kao i Hamilton i Perez iza njega, dok je Leclerc ostao na starima.
Leclercovo defenzivno junaštvo
Momčad je tada zamolila Sainza da služi kao blokada za Leclerca, ali je on, očekivano i pametno, odgovorio da to nema smisla, budući da ima svježije gume i da će ga u tom slučaju progutati Hamilton i Perez. Sainz je s novim gumama bio skoro pa sekundu po krugu brži od Leclerca te je bilo puno logičnije da upravo monegaški vozač služi kao njegov štit, a ne obratno: “Momci, molim vas, nemojte to tražiti od mene. Ne izmišljajte, pod pritiskom sam od Hamiltona”, rekao je Sainz svom trkaćem inženjeru na naredbu da štiti Leclerca.
Uostalom, uspori li na restartu (maksimalna dopuštena udaljenost tijekom Safety Cara je 10 duljina bolida) izgubit će slipstream, a ako ga Hamilton prođe, Leclerc je gotov. Carlos je sjajno procijenio situaciju i znao da je upravo on najbolja Ferrarijeva šansa za pobjedu.
Upravo to se i dogodilo. Sainz je bez puno problema pretekao momčadskog kolegu, koji je i Hamiltonu i Perezu pružio herojski otpor, ali je na kraju potonuo do četvrtog mjesta. Njegovo defenzivno junaštvo osigurali su Sainzovu prvu pobjedu u Formuli 1.
Sainz je pobijedio, iako niti u jednom trenu nije djelovao kao najbrži vozač na stazi. Pobijedio je zahvaljujući crvenoj zastavi na startu, zahvaljujući Verstappenovu oštećenju i zahvaljujući kasnom Safety Caru. Međutim, pobijedio je i zahvaljujući svojoj taktičkoj vještini, strpljenju i talentu da iskoristi ono što mu utrka pruži. Protiv Leclercove sirove brzine upravo je to jedino čime može odgovoriti.
