“Nema potrebe za promjenama jer ono što drugi rade danas, mi smo odradili na zimu”, objasnio je Nenad Bjelica za Germanijak na pripremama u Svetom Martinu na Muri. “Doveli smo kapitalce Caktaša, Leovca i Lovrića. Ono na čemu Osijek sada radi je da ih napravimo boljima nego na proljeće. I onda će to biti naša najveća pojačanja. Da ne pričamo o Brleku i ovim mladim snagama koji pokazuju da su s pravom ovdje s nama.”
Ljetna pauza na Gradskom vrtu prošla je prilično mirno, s vrlo kratkom listom dolaznih i odlaznih transfera. Jedino bitno što se dogodilo je povratak Diona Drene Belje s posudbe. Doduše, iz kluba je otišao Damjan Bohar, ali on u zadnjem krugu proteklog prvenstva nijednom nije bio u početnoj postavi. U cijeloj je sezoni startao samo u 12 utakmica, a svih 90 minuta je odradio samo dvaput. Odigrao je lošu sezonu i nakon zimske pauze je ispao iz ozbiljnih kombinacija, tako da se njegov odlazak ne može tretirati kao veliki gubitak.
Beljin povratak bi se, s druge strane, mogao pokazati kao značajan dobitak.
Prošle sezone su Bjeličini izbori na poziciji centralnog napadača bili Mihret Topčagić, Ramón Miérez, Antonio Mance i Mirlind Daku. Njih su četvorica kombinirano zabili 14 ligaških golova. Beljo je u Istri sam zabio 15 komada i Bjelica zapravo nije imao izbora; morao je Belji dati devetku — onu doslovnu koju nosi na dresu, ali i onu simboličnu koja označava prvu špicu momčadi.
Bjelica želi igrati direktno i ulaziti u završnicu preko bočnih zona, ali naprosto nema dovoljno napadačkih oružja na bočnim pozicijama
Osijeku treba napadač. Miérez je prošle sezone odradio 28 utakmica i zabio samo tri gola, skupivši pritom dvostruko više žutih kartona. Nitko ne može reći da nije bio korisna figura kada gledamo širu sliku i doprinos momčadskoj igri. Čovjek je odličan u zračnim duelima, umara stopere konstantnim kretanjem i traženjem fizičkog kontakta, a igra vrlo dobru obrambenu ulogu u pritisku na lopti na loptu. No, da bi netko bio devetka, nije dovoljno biti neutralna figura u nekom većem momčadskom planu. Devetke su obično među dvojicom ili trojicom najbolje plaćih igrača u svlačionici, a ne daje se toliko novca za njih samo da bi bili korisni za momčad. Od prvog napadača se očekuje da povuče onda kad drugima ne ide i da ponekad donese gol ni iz čega ako momčad ne može kreirati dovoljno.
Za razliku od sezone ranije u kojoj je briljantnim partijama natjerao Bjelicu na otkup ugovora, Miérez prošle sezone naprosto nije izravno donosio bodove. To je otvorilo prostor za Belju. Nije toliko dobar u obrani, ne maltretira stopere kao što to radi Miérez i uzima dvostruko manje zračnih duela od Argentinca, ali zabija golove.
Problem uz aut liniju
“U prve dvije utakmice, ovoj protiv Gorice i onoj s Kizilžarom, igrat će momčad koju smatram najjačom mogućom u ovom trenutku”, izjavio je Bjelica na konferenciji za medije prije prvog kola domaćeg prvenstva. “Tek u susretu protiv Lokomotive koji nam dolazi brzo nakon povratka iz Kazahstana bit će nešto većih promjena u momčadi.” U kontekstu Bjeličine izjave, utakmica protiv Gorice pokazala je da je Beljo na pripremama osigurao mjesto devetke, a dva gola koja je zabio su mu dodatno utvrdila poziciju, kao i tezu da bi se njegov povratak mogao pokazati kao značajan dobitak za Bjelicu.
Međutim, utakmica protiv Gorice je pokazala i da je u Osijekovoj igri sve ostalo isto.
Zapravo, to bi trebalo biti očigledno s obzirom na to da je Bjelica cijeli posao na tržnici obavio još prošle zime i da se momčad gotovo uopće nije mijenjala u odnosu prošlu polusezonu, ali Osijek u novoj sezoni ima iste vrline i iste mane koje je imao u prošloj.
Suština igre je ostala ista i primarno se zasniva na agresivnoj obrani i fizičkoj dominaciji. Najbolji indikator toga je činjenica da je Osijek u izravnim duelima oduzeo 14 lopti naspram osam koliko je uzela Gorica koja je imala manji posjed lopte, a samim time i više šansi da ukrade loptu. Osijek je napravio 15 prekršaja, a osvojio je 62 posto svih duela, što je odličan postotak. Iz te fizičke dominacije i oduzetih lopti Osijek prelazi u napad u kojem pokušava igrati direktno i dominirati preko bočnih pozicija. Osijek je protiv Gorice digao 26 centaršutova, a otprilike svako peto dodavanje bilo je pokušaj duge lopte.
I tu dolazi do problema. Nakon što je Petar Bočkaj otišao u Dinamo, Osijek naprosto nema dovoljno napadačkih oružja na bočnim pozicijama.
Marin Leovac i Karlo Bartolec su dobri bočni igrači, ali obojici je jača strana odrađivanje posla na svojoj polovici terena. Protiv Gorice nisu pokušali niti jedan jedini dribling, a na centaršut su zajedno došli pet puta i nisu pogodili niti jednom. Jednostavno nisu dovoljno probojni da bi Osijek bio konstantno opasan u završnoj trećini. Problem se povećava kad uzmemo u obzir da Osijek praktički nema desno krilo. Lijevo je Kristijan Lovrić koji se može izvući prema aut liniji i koji će pokušati dribling kad primi loptu u noge, ali na desnoj strani Bjelica se obično krpa s Lászlóm Kleinheislerom ili Ivanom Fiolićem, koji su prvenstveno centralni vezni igrači koji prirodno ulaze prema sredini terena.
Opet stari Osijek
To je paradoks koji Osijek živi. Bjelica želi igrati direktno i ulaziti u završnicu preko bočnih zona, ali u nacrtu ozbiljnih kandidata za početnu postavu nema nijedno krilo koje napada dubinu. S Lovrićem barem ima klasično lijevo krilo koje je opasno po gol kada primi loptu u noge, što je puno bolja opcija nego desno, gdje ima klasične veznjake. To bi moglo funkcionirati kada bi na bekovima imao igrače čiji je forte priključivanje napadu i centaršut ili dribling kojima mogu probiti bočni koridor te donijeti loptu u završnicu.
Najvažniju stratešku odluku Osijek je donio onda kad je Bjelica odlučio zakopati ratnu sjekiru s Vladimirom Čoharom. Taj sukob je obilježilo kraj prošle sezone i to je u klubu stvorilo napetost koja se prelila na igrače čiji je fokus u završnici sezone drastično pao. Bjelica je očito s vlasnicima dogovorio ostanak i nešto drugačije delegiranje dužnosti unutar kluba.
No, želi li Osijek zbilja konkurentan za vrh ljestvice, onda ne može sebi dopustiti da mu ljetni prijelazni rok bude gotov još u veljači. Ako su vlasnici odlučili ići s Bjelicom, onda Osijek mora nekako pronaći igrače koji odgovaraju onome što Bjelica želi igrati, a to su probojni bočni igrači jer Osijek, barem za momčad koja želi dominirati uz aut liniju, ima vrlo malo igrača koji ondje mogu stvarati razliku.
Bez toga ćemo opet gledati stari Osijek koji će se u utakmicama sličnim ovoj koju je odigrao s Goricom imati problema s ulascima u kazneni prostor i stvaranjem šansi, što će ga osuđivati na pokušaje iz daljine s kojima je teško osvojiti naslov, jer neće svaki put ući onakav gol kakav je Beljo zabio s 20-ak metara. Da bi Osijek osvajao bodove u ‘malim’ utakmicama i ostao konkurentan, mora ulaziti u kazneni prostor puno češće nego što je ulazio u protekloj polusezoni, a za to mora naći beka koji može nadoknaditi barem dio Bočkajeva doprinosa napadu. Inače će mane starog Osijeka ostati neispravljene.
