Situacija na poluvremenu utakmice između Paris Saint-Germaina i Lillea bila je, gledamo li stvari iz perspektive domaćina, sasvim solidna. PSG je vodio 2:1, a još važnija vijest je bila ona da je Kylian Mbappé izgledao fantastično nakon što se vratio u početnu postavu poslije ozljede zadnje lože u utakmici protiv Montpelliera. Već je u 11. minuti je zabio gol, i to gol u kojem je pokazao kompletnu raskoš svog talenta. Prvo je napao dubinu i prešao 40-ak metara terena u punom sprintu ostavljajući čuvare iza sebe, a onda je pokazao da nije samo sprinter i driblingom se riješio dvojice obrambenih igrača prije nego što je pokazao golgeterski instinkt ispred trećeg i provukao loptu ispod vratara.
Sav fokus u Parizu je na Ligi prvaka, što najpreciznije ilustrira činjenica da je predsjednik kluba Nasser Al-Khelaifi prošle sezone na Parku prinčeva snimljen na samo četiri prvenstvene utakmice, ali je bio na svim europskim nastupima, s tim da je u Madridu bio i u gostima. Ako PSG želi napraviti nešto u Europi, onda mu treba ovakav Mbappé koji samo jednu oduzetu loptu može pretvoriti u gol, iako je usamljen na suparničkoj polovici.
Međutim, brzo se sve zakompliciralo. Prvo se Neymar uhvatio za onaj isti gležanj kojeg je ozlijedio na Svjetskom prvenstvu i otišao u svlačionicu, a onda je Lille izjednačio, pa zatim i potpuno preokrenuo utakmicu. Samo 24 minute su bile dovoljne da se potpuno kontrolirana situacija pretvori u kaos. A onda su stvari postale još kaotičnije.
U 70. minuti, netom nakon što je PSG primio gol za 2:3, sportski direktor Luís Campos se spustio s tribina i vidno iznerviran preuzeo kontrolu nad utakmicom. Doslovno je preuzeo ulogu trenera. Stajao je na rubu tehničkog prostora, svađao se s četvrtim sucem i davao upute svojoj momčadi, a trener Christophe Galtier je veći dio ostatka utakmice proveo sjedeći na klupi.
PSG treba Mbappéa isključivo u ulozi igrača. Ne treba mu još i Mbappé određivati u kojoj će formaciji igrati
“To nije bilo uplitanje. Nije bilo uplitanje u Monacu, a nije ni sada. Luís je strastven oko pobjeđivanja i pokušao je dati svoj doprinos”, pokušao je trivijalizirati Galtier ono što je bilo očito uplitanje u trenerov posao. “Bilo je ljutnje s Luísove strane, ali ne i uplitanja u odluke. Što ovo označava? Po meni, ovakva reakcija našeg sportskog direktora označava veliku želju za uspjehom. Naravno da je Luís dio trenerskog stožera. Ne vidim problem u onome što se dogodilo jer Luís nije napravio tehničku ili taktičku intervenciju, samo je pokazao strast.”
Teško je reći je li okidač povukao Campos ili se Galtier neovisno o njemu odlučio na promjenu, ali ubrzo nakon što se Campos spustio na klupu, PSG je napravio trostruku izmjenu kako bi prešao na formaciju s trojicom u zadnjoj liniji.
Nezadovoljna zvijezda
Kompleksna je priča o PSG-u i igri s trojicom u zadnjoj liniji.
Jasno je da Galtier mora na travnjak poslati Neymara, Mbappéa i Lionela Messija. To je strateška odluka vlasničke strukture kluba; šeik želi da oko PSG-a pršti zvjezdana prašina, a popularnost kluba među populacijom mlađom od 18 godina jasno pokazuje da se ulaganje isplaćuje. Problem je samo u tome što je teško igrati smislen nogomet kada u fazi obrane imate tri igrača manje.
Galtier je problem pokušao riješiti formacijom 3-4-2-1. Messi i Neymar su postavljeni na dvije desetke, Mbappé je bio u špici i njih trojica su u tim ulogama bili tako postavljeni da čak nisu morali niti igrati obranu da bi bili korisni. Naprosto su bili pozicionirani toliko usko da suparnik nije mogao igrati kroz centralne zone bez obzira na to što njih trojica nisu aktivno pritiskali. Samo to što su stajali i zauzimali par kvadrata prostora bilo je dovoljno da suparnici moraju igrati oko njih.
Nije to bila neka neprelazna prepreka. Samo jedno dodavanje u širinu u zadnjoj liniji i suparnik je zaobilazio čep koji se stvarao oko njih trojice. Ali i ta je odgoda bila sasvim dovoljna da se ostala sedmorica mogu efikasno braniti. S obzirom na to da je suparnik obično počinjao napade iz bočnog koridora i da je taj početak lako predvidjeti, PSG bi slao bočnog igrača u pritisak na loptu, stoperi su pratili iskakanje, a dvojica centralnih veznjaka bila su pozicionirana tako da onemoguće dodavanje između linija. Nije to bilo neko revolucionarno obrambeno rješenje, ali PSG je imao način kako ograničiti organizaciju suparničkog napada sa samo sedmoricom aktivnih igrača.
Uostalom, PSG je u prvih 10 prvenstvenih kola i još četiri utakmice u grupnoj fazi Lige prvaka krenuo s trojicom stopera. Nijednom u tih 14 utakmica nije izgubio. Dapače, primio je samo devet golova.
Zašto je Galtier odustao od formacija s trojicom u zadnjoj liniji? Prema pisanju L’Équipea i niza nezavisnih novinara koji detaljno prate Paris Saint-Germain, Mbappé je bio nezadovoljan načinom kako su podijeljene uloge u napadu i činjenicom da je često usamljeni centralni napadač na kojeg je fiksirana koncentracija barem dvojice suparničkih stopera. Tražio je da Galtier prijeđe na formaciju s dvojicom napadača koji bi mu omogućili isturenog partnera, nekoga tko će preuzeti dio obrambenog fokusa. To je otvorilo mjesto za Huga Ekitikéa. Stoji da su i Messi i Neymar preskočili nekoliko utakmica i da je to otvorilo prostor, ali Ekitiké je u prvih 14 utakmica startao samo jednom, a onda još osam puta u 15 utakmica otkako je Galtier na Mbappéov zahtjev promijenio formaciju.
U tih 15 utakmica PSG je izgubio četiri puta i primio je 22 gola. U svakoj od sedam zadnjih utakmica PSG je primio gol.
Galtier je 3-4-2-1 s Mbappéom u špicu zamijenio rombom u sredini. Mbappé je lijeva špica, uz njega su obično Ekitiké ili Messi, a desetku okupiraju Neymar ili Messi. Brojčano nije ništa puno drugačije — imate ovu trojicu koja koliko-toliko blokiraju protok lopte kroz sredinu terena iako ne rade ništa posebno, a onda preostanu sedmorica koja se pokušavaju obraniti. Ono što je drugačije je činjenica je to da je PSG-ov bočni igrač sada predaleko da izvrši pritisak na loptu kad suparnik ode na bok.
Cijena koja se mora platiti
Ne tako davno je Mario Stanić s bitne upravljačke pozicije u Hajduku objašnjavao kako “taktika pomaže, ali ne čini razliku” i kako je “svejedno stoji li bek 10 metara gore ili dolje”. Ovo je primjer da nije svejedno
Bočni je igrač u formaciji s trojicom stopera u pravilu postavljen 10, 15 ili 20 metara dalje od onoga koji igra u formaciji s četvoricom u zadnjoj liniji. To znači da suparnički igrač — kad prima loptu u bočnom koridoru, a PSG igra s četvoricom u zadnjoj liniji — ima barem tri ili četiri sekunde više vremena da primi loptu i pronađe rješenje prije nego što mu dođe pritisak. U formaciji s četvoricom bočni je igrač naprosto predaleko od tog prvog dodavanja, a čak i kada krene iskakati, ostavlja stopere ranjive na loptu preko zadnje linije.
Uostalom, Lille je zabio treći gol upravo loptom preko zadnje linije u kanal između stopera i beka koji je iskočio, a vrlo sličnim principom je došao do udaraca iz kuta iz kojeg su pala prva dva gola.
Sve činjenice ukazuju na to da PSG mora igrati s trojicom stopera. Nije realno očekivati da će na suparničko dodavanje prema bočnom igraču iskakati napadači, kao što se to obično radi kada igrate s rombom u sredini terena. Pogotovo kad jednog od tih napadača igra Mbappé, a drugog obično Messi. Pravi pritisak na suparničko dodavanje kojim se obilazi sredina mogu napraviti samo bočni igrači, a oni su trenutno postavljeni prenisko i svakim iskakanjem ostavljaju stopere ranjivima na loptu preko zadnje linije.
A ako se odluče ne iskakati, onda suparnik ima previše slobode na lopti i događa se ono što se dogodilo u utakmici protiv Bayerna — potpuna dominacija svakog suparnika koji ima dovoljno samopouzdanja graditi napade.
Ne čudi to što je PSG prebacio na formaciju s trojicom stopera odmah nakon što se Luís Campos spustio na klupu. I ne čudi to što je okrenuo utakmicu nakon te prilagodbe; to je jedini logični taktički pristup, to je funkcioniralo na početku sezone i ima savršenog smisla u ovakvoj situaciji s ovakvim igračima.
PSG treba Mbappéa u Ligi prvaka. Kome nije jasno zašto, neka pogleda prvi gol i lakoću s kojom je Mbappé običnu loptu prema usamljenom napadaču pretvorio u prednost. PSG s Mbappéom na maksimumu još uvijek ima šansu čak i protiv Bayerna jer s ovakvim igračem nije nužno igrati i dominirati, dovoljno je samo povremeno uzeti loptu i gurnuti mu je u prostor. Ali PSG treba Mbappéa isključivo u ulozi igrača. Galtieru se u posao dovoljno petlja Campos koji se spustio voditi utakmicu, ne treba mu još i Mbappé određivati u kojoj će formaciji igrati.
Ali kad nekome date ugovor s faraonskim ovlastima, onda je teško očekivati da će zauzdati ego i na prvo mjesto staviti momčad, a ne osobnu komociju i želju da netko preuzme njegov dio hrvanja sa suparničkim stoperima kako bi obavljao što manje prljavog posla.
Na kraju krajeva, PSG je osuđen na ego. Liga prvaka je prioritet, ali zvjezdana prašina je ono na čemu je izgrađen cijeli klub i što upravljačka struktura treba više od ičega. A onda je ovo cijena koja se jednostavno mora platiti.
