“Ne želim reći da Milwaukee Bucksi nisu talentirana momčad, ali Philadelphia ima jako puno talentiranih igrača”, govorio je kasnije Torontov bek Danny Green. “Puno su viši i nismo bili sigurni hoćemo li pronaći ritam protiv njih. Za Milwaukee smo znali da igraju brzo i da se možemo prilagoditi. Nisu bili toliko visoki.” Sixersi i njihovi navijači mogli su biti zadovoljni osjećajem da su blizu, tu negdje uz rame šampionima, gotovo u rangu punokrvnog izazivača za titulu. Ipak, ljeto i free agency donosili su neizvjesnost, jer su trojica od petorice startera bili slobodni igrači čiji bi odlasci rezultirali još jednim preslagivanjem momčadi, što se i dogodilo.

Četvorica iz prve petorke viši su od dva metra i imaju raspon ruku veći od 208 cm

JJ Redick i Jimmy Butler napustili su klub i preselili se u New Orleans Pelicanse, odnosno, Miami Heat, i time natjerali GM-a Eltona Branda da krene u novo krpanje rostera. Podsjećamo, Sixersi su lani u želji da preskoče jedan kvalitativni razred i ubrzaju proces izgradnje šampionske ekipe napravili dvije intervencije u momčadi. Prvo su iz Minnesota Timberwolvesa doveli Butlera u zamjenu za Darija Šarića i Roberta Covingtona, a onda su u veljači, u novom tradeu, doveli i Tobiasa Harrisa iz Los Angeles Clippersa.

Harris je ovog ljeta bio treći slobodan igrač iz petorke kojeg su Sixersi ipak zadržali i za to platili paprenu cijenu od 180 milijuna dolara za pet godina ugovora. U razmjeni s Miamijem dobili su zamjenu za Butlera u vidu Josha Richardsona, a definitivno najzanimljiviji potez je potpisivanje Ala Horforda, koji je dobio četverogodišnji ugovor težak 109 milijuna dolara. Ovome pridodajte i produženje ugovora Benu Simmonsu (pet godina, 168 milijuna) i Sixersi su spremni za još jedan pohod na Istok koji se sada bez Leonarda čini poprilično dohvatljivim.

Elton Brand, nekadašnji krilni centar i All-Star igrač kojeg su samo ozljede spriječile da napravi i bolju karijeru, očito je bio zadovoljan viđenim u playoffu protiv Raptorsa pa je nastavio slijediti svoju viziju izgradnje momčadi. Ovi Sixersi su izgrađeni potpuno drugačije od ostalih ekipa u ligi.

Mišići i divovska čizma

Prvo i osnovno što upada u oko kad se pogleda njihov novi roster je visina i dužina na svakoj poziciji.

Najniži igrač u startnoj petorci trenutno je Richardson (198 cm), kojeg su u Miamiju redovito koristili kao nisko krilo, a povremeno bi čuvao i četvorke. Uz njega su tu još sve igrači preko dva metra visine i raspona ruku većeg od 208 cm. Simmons je na jedinici (208 cm), Harris kao nisko krilo (206 cm), Horford na četvorci (208 cm) i Joel Embiid (213 cm). Ovome pridodajmo i glavne igrače s klupe: krila Mikea Scotta (203 cm) i Jamesa Ennisa III (201 cm) te rezervnog centra Kylea O’Quinna (208 cm).

Sixersi u startnoj postavi tako imaju čak trojicu igrača koji će uvjetno rečeno igrati van pozicije. Simmons će ostati u roli playmakera i čuvat će bekove iako je nominalno krilni centar i small-ball centar u nekoj drugoj ekipi. Horford će igrati krilnog centra, a lani je u Bostonu proveo na centru 92 posto odigranih minuta, a Harris, koji je u Sixersima prošle sezone odradio 86 posto minuta na power forwardu, seli na poziciju small forwarda.

Dvije stvari su sigurne iz ovakve konstrukcije rostera. Prvo, nećemo umirati od ljepote gledajući Philine utakmice ove sezone. Glavni cilj Sixersima bit će mišićima nadjačati suparnika, a onda ga dokrajčiti divovskom čizmom.

Odlaskom Golden State Warriorsa kakve smo poznavali u povijest i pojavom franšiznih centara postoji šansa da small-ball više ne bude dominantni ligaški trend. Izostanak takvih niskih postava vraća na NBA terene duh košarke iz 1990-ih i to je potencijalno druga stvar koju će trebati popratiti u novoj sezoni. Liga je trenutno u stanju da čeka ekipu koja će udariti nove trendove prema kojima će se svi drugi orijentirati. Mogu li Sixersi sa svojim nekonvencionalnim pristupom postati trendsetteri?

Sixersi su lani regularni dio sezone završili s osmim napadom i 15. obranom lige. Rejtinzi bi se u novoj sezoni trebali zamijeniti jer će im forte sigurno biti obrana koja nema puno slabih karika i nemoguće joj je kreirati mismatch. Najlošiji defenzivac u petorci je Harris, koji će igrati izvan pozicije i vjerojatno većinu vremena čuvati niska krila, opasne strijelce, što su dosad radili Butler i Simmons. Problem za Harrisa je što Horfordovim dolaskom on nema previše izbora nego preuzeti više prljavog posla na sebe, što je i pošteno, s obzirom na novi ugovor. Harris nije idealan defenzivac jer usprkos visini nije eksplozivan, sporiji je u lateralnom kretanju i ne može sam pokrivati stranu bez lopte. Ali, ako ti je Tobias najlošiji defenzivac u postavi, onda imaš stvarno moćnu obranu.

Na kušnji

Svi ostali igrači su potencijalni kandidati za NBA All-Defense postavu. Richardson može čuvati tri pozicije i čak je u ovom momentu možda i bolji obrambeni igrač od Butlera, koji je lani pokazao znakove usporavanja. Simmons može braniti pet pozicija i dokazano usporiti bekove razigravače. Kod njega su pristup i motivacija najveći upitnici. Horford i Embiid su defenzivno najbolji tandem na pozicijama 4 i 5 u ligi. Njima će, ovisno o matchupu, Brett Brown moći mijenjati defenzivna zaduženja. Horford je u godinama i nije atleta, ali to nadoknađuje pozicioniranjem i čitanjem igre, a uz to je i elitni defenzivac pick and rolla koji povremeno može i preuzimati. Embiid je pak u zaštiti obruča i kontroli skoka jedan od najboljih u ligi.

Visina, dužina i mišići na svim pozicijama, u kombinaciji s defenzivnim navikama sve petorice igrača, nekako u startu sugeriraju da će se Sixersi osloniti na defenzivni identitet. Trebat će ipak vidjeti kako će to izgledati stilski i može li funkcionirati timska obrana — jer koliko god imponirali snagom i centimetrima, toliko su i ovi Sixersi malo tromi na nogama. Embiid je teški centar, a Horford i Harris igraju izvan pozicije, što bi ekipe s dobrim spacingom i stretch formacijama mogle eksploatirati. Da bi zamaskirao tromost, Brown će povremeno sigurno koristiti obranu s preuzimanjem, ali će zaštitni znak ostati zabarikadirani reket kroz koji će se suparnicima biti vraški teško probiti.

S probijanjem defenzivnih linija problema će imati i Sixersi.

Koliko god su odlasci Redicka i Butlera plusovi za obranu, toliko su, možda i više, minusi za napadački dio igre. Odlaskom ovog tandema Sixersi su ostali bez trećeg i četvrtog najboljeg strijelca prošle sezone koji su kombinirano ubacivali 36,3 poena u prosjeku. Čak i ako ostavimo gole brojke po strani, njihovim odlaskom u napadačkoj strukturi igre 76ersa stvorene su rupe na vrlo osjetljivim područjima: šutu, kreaciji i rješenjima za završnicu.

Redick je prošle sezone potezao prosječno osam trica po utakmici, uz realizaciju od 40 posto. Čak i kad ne bi bio u formi, neprestanim kretanjem bez lopte tjerao je obrane na reakciju i tako otvarao suigračima prostor. Njegov i Embiidov handoff bila je jedna od najubojitijih akcija u ligi gdje su protivnici stavljeni u poziciju da moraju birati žele li zatvoriti Redickov šut ili Embiidovo rolanje prema obruču. Što god da su birali, bilo je pogrešno. Bez Redicka, Embiid je izgubio partnera za igru dva-na-dva, a Sixersi vjerojatno više neće biti najbolja napadačka momčad iz handoffa (iz te akcije su ubacivali 105 poena na 100 posjeda).

Tko je closer?

Bez Redicka će spacing momčadi biti stavljen na kušnju, jer osim Harrisa (koji je ipak lani u Sixersima šutirao 32 posto za tri poena) nema pravih šutera. Simmons uopće ne šutira trice, a ostala trojica su tako-tako tricaši: Richardson i Horford su lani šutirali 36 posto, a Embiid samo 30 posto. Obrane mogu ignorirati svu trojicu, pa i Simmonsa, i zatvoriti se u reket. Brettu Brownu će trebati dosta kreativnosti da bi tricaški pokrenuo ovaj napad. Butlerovim su odlaskom Sixersi su ostali bez najboljeg kreatora, a pod kreatorom mislim na tipa koji može uzeti loptu i kreirati šut sebi i drugima. Butler je to mogao raditi, kao i Simmons, iz izolacija, ali za razliku od njega mogao je i iz pick and rolla jer obrane moraju pokrivati njegov šut. Bez Butlera će veću rolu će morati preuzeti Harris i Richardson, što ne ulijeva povjerenje.

Kad smo kod povjerenja, ne nalazimo ga ni u činjenici da Sixersi, osim Richardsona i Simmonsa, nemaju poštenih bekova na rosteru.

Brand je ulupao ogromnu lovu u frontcourt, a bekovska linija je potpuno prazna, zasad tek s Raulom Netom kao rezervnom opcijom. Osim toga, Butler je lani za Philu dobio gomilu gustih utakmica, baš zbog svojih kreatorskih sposobnosti. Lani su samo Denver Nuggetsi dobili više clutch završnica od Sixersa. Tko umjesto Butlera preuzima ulogu closera u Phili? Embiid sigurno. Simmons bez šuta definitivno nije taj. Od Harrisa će se također tražiti više, ne i od Horforda i Richardsona, iako će Horfordov veteranski know-how sigurno značiti timu.

I dok se od Richardsona očekuje 3&D rola, bit će zanimljivo vidjeti Horfordovu ulogu u novoj momčadi. Dolazi iz Bostona gdje se veliki dio sistema vrtio upravo oko njega, njegovih pick and pop i dodavačkih kvaliteta. U Sixersima ga neće dočekati bek poput Isaiaha Thomasa ili Kyriea Irvinga, nego će se morati prilagoditi Simmonsu i Embiidu kao glavnim opcijama. Sigurno će Brown instalirati još više handoff i horns akcija da bi uključio Horforda u napad, ali će i Horford morati potezati više trica da bi osigurao napadački balans i spacing.

Horfordova najveća vrijednost ipak se krije u tome što su Sixersi napokon dobili igrača koji će moći zakrpati centarsku poziciju tijekom regularne sezone kad Embiid ne bude u igri. Lanjski playoff i regularna sezona su pokazali da je Embiida ipak potrebno dozirati i davati mu više pauze tijekom utakmica u sezoni jer kondicijski teško prati ritam. Boljeg igrača od Horforda za te potrebe Sixersi teško da su mogli pronaći.

Pitanje Simmonsa

Sixersi su u zadnjem playoffu, bez Embiida na parketu, bili lošiji za čak 20 poena na 100 posjeda. Raspadali su se i obrana i napad. S Horfordom bi se to trebalo promijeniti jer je on sposoban vrtjeti napad preko sebe, a istovremeno i odrađivati, u Embiidovu rangu, veliki dio prljavog posla u obrani. Trener Brown bi minute bez Embiida mogao koristiti za vraćanje svih ostalih igrača na njima prirodnije pozicije. Pitanje je samo tko će biti šesti igrač, po mogućnosti, bek.

Napad će biti izazov za posložiti, obrana će biti temelj, ali ključna stvar u novoj sezoni za Sixerse će biti Embiidov zdravstveni bilten, te Simmonsov igrački iskorak.

Simmons možda i može dominirati bez šuta, samo pritom ne treba zaboraviti da mu za to treba idealan timski kontekst poput onoga kojeg Giannis Antetokounmpo ima u Bucksima. Simmons u Sixersima nešto takvo nema i neće imati ni ove sezone. Nepoznanica je hoće li ovog ljeta u vlastite napadačke opcije dodati nekakav šut ili će se nastaviti pretvarati da je dovoljno dobar i bez njega. Simmonsov potencijal je primamljiv, zato su mu Sixersi i dali novi ugovor, ali zasad se teško oteti dojmu da bi bez njega i s nekim All-Star bekom bili dosta bolja momčad.

U novoj sezoni od Philadelphije očekujmo traženje, eksperimentiranje i uigravanje. Teško da će odmah u regularnoj sezoni kliknuti s ovim mastodontom od momčadi koja je zapravo ionako građena za period nakon travnja, gdje bi njihova posebnost trebala doći do izražaja.