Soudani, Dinamov crack

Samo on omogućava da pokvareni program ipak radi

Zadnja izmjena: 16. travnja 2018. Igor Kralj/PIXSELL

Poslije pet sezona u Dinamovu dresu, El Arabi Hillel Soudani napustio je klub i potpisao za engleski Nottingham Forest. Tim povodom podsjećamo na tekst iz travnja o tome zašto je Alžirac bio važan za Dinamo i njegov uvjerljivo najbolji igrač.

Otkad su Hrvatska udruga „Nogometni sindikat“ i Sportske novosti 2013. pokrenuli nagradu Nogometni Oscar, El Arabi Hillel Soudani nijednom nije proglašen Igračem godine Hrvatske nogometne lige. Dapače, od pet pokušaja u idealnih 11 se našao samo dvaput.

To je, za igrača koji ima debelo najveću plaću u ligi, jednostavno premalo. Međutim, taj će podatak biti prilično jasniji ako ga se postavi u odgovarajući kontekst.

Ne radi se o tome da je Soudani loš nogometaš. Moglo bi se, dapače, naći priličan broj argumenata za tvrdnju kako je u kontinuitetu daleko najbolji igrač lige. Broj zabijenih golova, količina kreiranih šansi, ali i sposobnost da ni iz čega stvori nešto i tako izravno donese bodove čine ga najdominantnijim i najkonstantnijim napadačem lige u proteklih pet godina. Značaj kojim on pridonosi momčadi u razdoblju u kojem je Dinamo osvojio četiri od pet naslova je nenadoknadiv, bez obzira na širinu Dinamova kadra. Dakle, Soudani je učinkovit i koncepcijski iznimno bitan za dominantnu momčad, tako da nije stvar u tome da nije zaslužio izbor – u HNL-u baš i nema boljih igrača od njega.

Radi se o tome da ga više od 200 igrača i više od 20 trenera koji sudjeluju u izboru – redom Soudanijevih kolega i suigrača – sustavno preskače. Za pretpostaviti je, zbog njegova karaktera i svega onog lošeg što ga konstantno prati. Bahat je, stalno na granici sukoba, prigovara, provocira, simulira, udara, a zaštićen je od sudaca i disciplinske mašinerije unutar HNS-a. Zbog te sposobnosti da se kontinuirano nalazi u svim kontroverzama teško ga je voljeti, pa čak i Dinamovim navijačima ili njegovim kolegama nogometašima koji su očito razvili negativne osjećaje prema njemu.

Međutim, iako je loš karakter, Soudani je pakleno dobar nogometaš. O tome koliko dobar možda najbolje svjedoči podatak da je Dinamo pobijedio samo jednom u devet derbija protiv Rijeke i Hajduka koje odigrao bez Soudanija.

Mr Derby

U Dinamovom lutanju s trenerima, prikrivanju nedostatka smislene igre rezultatima i individualno dominantnim igračima, upravo je Soudani neki ‘crack‘ koji omogući da pokvareni program ipak radi. Za razliku od većine suigrača, Soudani ima dodatnu brzinu u koju može ušaltati, posjeduje sposobnost da još malo iskoči i riješi stvari u egal utakmicama. Postao je ‘Mr. Derby‘ jer su upravo derbiji obično takve dovoljno izjednačene utakmice u kojima on ima dodatni motivacijski impuls i situacije u kojima će njegova kvaliteta biti presudna i neophodna za pobjedu s obzirom da se Dinamo ne može baš osloniti na sustav. U derbijima se konstantno pojavljuje i pokazuje koliko može, dokazujući da je najbolji Dinamov igrač i da zaista zaslužuje najveću plaću.

U manjim utakmicama, Soudani sebi često može dopustiti statiranje i letargičnost jer su suigrači i bez njega obično nekoliko klasa kvalitetniji i skuplji u odnosu na suparnika. Protiv slabijih momčadi prepušta drugima da rade ono što on radi na derbijima, a on igra u nižoj brzini, uzimajući sebi luksuz odmora. Tek ako oni ne uspiju riješiti stvari viškom individualne kvalitete, onda se uključi i Soudani. Tada, baš kao što je napravio protiv Cibalije u Vinkovcima, Dinamo može računati da će Soudani probuditi, bljesnuti i pokazati svoju sposobnost da ni iz čega stvori nešto i riješiti situaciju kada stvari zapnu. Ponovo dokazati da je najdominantniji napadač lige.

Očiti segment njegove igračke dominacije u HNL-u je motorička superiornost. Alžirac je fizički dominantan igrač i jedan od rijetkih nogometaša kojem fizikalije objedinjuju pravocrtnu brzinu, snagu u duelu, te skočnost. I to, za HNL uvjete, zaista na elitnoj razini. Takve karakteristike do izražaja dolaze u derbijima jer je više prostora koji može iskoristiti napadajući punom brzinom, prodoran je i zbog odličnog prvog dodira je iznimno koristan u tranzicijskim napadima. Njegov dribling nije tehnički ispoliran i nema estetsku dopadljivost, ali silina kojom probija je obično nezaustavljiva, posebno u HNL okvirima o kojima sada pričamo.

Soudani treba Dinamu jer je drugačiji. Bolji, ali prvenstveno drugačiji

Dodatno, u takvim je utakmicama potrebno igrati i obranu u čemu je – barem onda kad je motiviran, a u derbijima obično jest – sjajan. Ima motoričku superiornost i može igrati agresivno u prvoj liniji pritiska zbog brzine, može igrati individualno na čovjeka iskorištavajući snagu u duelu prema svom beku, a može braniti i skok. Odgovoran je i u zonalnom pokrivanju, a po oduzetoj lopti ponovo dolazi do izražaja to što je iznimno oružje u tranziciji.

Savršen za Dinamo

Manje očiti segment Soudanijeve igre je njen mentalni aspekt, ali to je zapravo ključ za njegovu dominaciju HNL-om.

Prvi dio mentalnog aspekta se odnosi na činjenicu da ima iznimnu prostornu inteligenciju i igru bez lopte – ono što bismo najkraće mogli opisati kao ‘killer instinct‘. Izvrsno čita obrane, dobro se pozicionira i sjajno percipira slobodni prostor, što mu omogućava da ulazi u situacije u kojima je potrebna samo egzekucija, čime dodatno podiže svoju učinkovitost. Jednostavno, zna kako nije dobar playmaker niti ima pravu viziju kako razigrati druge, tako da maksimalno koristi elemente igre u kojima je superioran i racionalno troši energiju na druge zadatke.

Drugi dio mentalnog aspekta igre odnosi se na mirnoću. Ne samo u realizaciji, Soudani je prilično hladan, a kad provokaciju prigrlite kao način svoje igre, onda je to ključno. Budimo realni, ne nalazi se on baš slučajno u toliko kontroverzi, on probleme traži i izaziva ih pokušavajući izbaciti suparnika iz ravnoteže jer je za sebe siguran kako ima mentalnu stabilnost. Naprosto zna iskoristiti povoljne okolnosti unutar okruženja u kojem se nađe. A iako prljavo, i to je aspekt igračke inteligencije, način na koji se stvara prednost i na koji se osvajaju bodovi. Nije pretjerano sportski niti donosi bonuse u stupcu simpatičnosti, ali kad ste sigurni da vas suci neće uzeti na zub, prilično je učinkovito i osvaja bodove.

U nogometu trebate komplementarnost, to je ključ uspjeha na terenu. A Dinamo i Soudani su perfect match.

Prvo, da je Soudani otišao iz Dinama u Europu, ne bi mogao dobiti razinu top kluba jer mu je previše godina i ne pokazuje sposobnosti u kreaciji igre. Dakle, po zakonima tržišta, plaća bi mu bila slična ovoj koju ima u Zagrebu, nešto više od milijun eura godišnje. Razlika je u tome što se drugdje ne bi mogao ponašati ovako kako se ponaša. Niti bi mogao birati utakmice kao što bira ovdje, odmarajući kada procijeni da suigrači mogu bez njega, niti bi mogao ulaziti u sukobe s trenerima jer bi ga kažnjavali i najurili iz kluba, niti bi mogao bazirati igru na provokaciji jer ne bi imao zaštitu sudaca. Stoga je Soudani ponovo pokazao da je inteligentan momak jer je ostao u Dinamu umjesto da je otišao igrati negdje drugdje za otprilike sličan novac, u okruženje u kojem bi se morao truditi neopisivo više i u kojem njegova dominacija ne bi bila ni blizu slična.

Drugo, Soudani treba Dinamu jer je drugačiji. Bolji, ali prvenstveno drugačiji. Dinamo u momčadi ima hrpu mekanih igrača koji imaju tehničku superiornost, ali nemaju sustav igre na koji se mogu osloniti. Soudani je crack koji omogućava da taj pokvareni program ipak radi. Nudi prostornu dimenziju i igru bez lopte koju momčad nema, a pri tome nije jednodimenzionalan igrač kao Héber nego je sposoban stvarati višak sam za sebe i stvarati golove ni iz čega. Isto tako, nudi motoričku superiornost kroz brzinu i snagu, a pridonosi i svojim pristupom. Možda ne bere simpatije svojim karakterom, ali Soudani sigurno nije mekan.

Respectiranje kartona

Dinamo treba Soudanija jer je najdominantniji napadač lige, ali ga treba zbog njegove sposobnosti da crackira nedorečenosti i rupe u Dinamovom programu i riješi utakmice, derbije i mučenja kao ono protiv Cibalije. Zbog te potrebe poluge kluba se ne libe upustiti se ni u degutantne i bolesno neregularne operacije spašavanja vojnika Soudanija kako bi crackirali sustav kad zakažu izravne opcije spašavanja sljepilom na samom terenu.

Jednostavno, Dinamo teško može bez njega pogotovo sada kad su ozljede dodatno potencirale probleme u igri osiromašivši bazen iz kojeg se crpila individualna kvaliteta u rješavanju sistemskih problema.

Zanimljivo, Dinamu dolaze tri derbija u nizu (Osijek, Hajduk pa Rijeka), a Soudani ima dva akumulirana kartona. Nećemo prejudicirati, procijenite sami koliko će suci respectirati činjenicu kako je Dinamu potreban Mr. Derby da svojom dominacijom crackira pokvareni program.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.