Stvar je u tome da bi Hrvatska ove sezone napokon mogla imati napadača koji će možda doći do toga da zaigra u finalu Lige prvaka. Njegovo ime je Petar Musa.

Benfica igra sjajno. Ove je sezone prodala Darwina Núñeza i Enza Fernándeza za ukupno 200 milijuna eura, uz još 60 milijuna eura koje je zaradila rješavajući se drugih igrača, ali bez obzira na to uvjerljivo drži prvo mjesto u domaćoj ligi i u osmini finala Lige prvaka je s uvjerljivih 7:1 prošla Club Brugge. U četvrtfinalu je čeka Inter koji je opasno visio u dvjema utakmicama s Portom, a nakon eventualnog prolaska Intera bi za finale igrala s boljim iz susreta AC Milana i Napolija. Benfica nije favorit, ali definitivno ima svoje šanse.

Njegova vrijednost u momčadima koje grade napade je ograničena. Ono što preferira i u čemu se najbolje snalazi je napadanje prostora

Znači li to da se Musa nameće kao broj 1 u reprezentaciji? Dobiva li Dalić napadača koji može ući u Mandžukićeve kopačke i koji ulazi među elitu europskog nogometa?

Pa i ne baš. Musa je ove sezone odigrao 24 posto od ukupno dostupnih minuta. Benfica je u svim natjecanjima odigrala 44 utakmice, a Musa upisao samo pet nastupa u početnoj postavi. Ispred njega je Gonçalo Ramos koji igra sjajnu sezonu, ali i Rafa, a u zimskom prijelaznom roku je doveden još i Casper Tengstedt. U suštini, Musa je u najboljem slučaju Benficin treći napadač. Jedinu pravu šansu je dobio u Allianz Cupu, portugalskoj verziji liga kupa u kojem nastupaju prvoligaške i drugoligaške momčadi. O tome u kakvom je sastavu Benfica sudjelovala najbolje svjedoči to da je zapela još u grupi grupnoj fazi, završivši iza drugoligaša Moreirensea.

Prije svega radni napadač

Da se poslužimo Dalićevim riječima, ne treba živjeti u oblacima. Hrvatska u Musi nije dobila novog Mandžukića. Benfica možda dođe do finala Lige prvaka, ali Musa nije zapravo korak od elite na način na koji je to njegov suigrač i konkurent za poziciju Gonçalo Ramos. Samim time ni Musa nije broj 1 u reprezentaciji; realnost je da se napadačima Hajduka, Dinama i Osasune sada pridružio Benficin treći napadač.

Međutim, to ne znači da Dalić ne može imati koristi od njega. Dapače, Musa može biti vrlo koristan dodatak napadačkoj liniji.

Musa se pojavio praktički niotkuda. Bio je dio one zadnje utakmice NK Zagreba u prvoligaškom društvu u kojoj je dobio priliku u početnoj postavi. Bilo mu je samo 18 i u Kranjčevićevoj se zadržao još jednu sezonu, a nakon što se projekt Dražena Medića do kraja raspao, Musa je na 11 dana bio registriran u zaprešićkom Interu prije nego što je otišao u Slaviju. U Češkoj se Musa definirao kao igrač. Prvo je poslan u Viktoriju Žižkov, gdje je proces adaptacije prolazio boreći se s drugoligaškim iskusnjarama, a onda je otišao na dodatno kaljenje u Slovanu iz Libereca. Ondje je Jindřich Trpišovský vidio da u Musi ima napadača kakav mu je trebao; nekoga tko može biti prva linija obrane, odvući obranu i napasti dubinu.

Često su ljudi krivo tumačili vještine koje Musa ima. Njegovih 190 centimetara visine zna zavarati trenere koji ga krenu koristiti kao metu za duge lopte, klasičnog target mana koji će biti svjetionik u napadu onda kad momčad ne može izgraditi napad. Musa to nije, kao što nije bio ni Mandžukić. Slaviji je dugo trebalo da to shvati, a kad je shvatila, Musa je počeo isplaćivati ulaganje. U završnici češkog prvenstva zabio je četiri gola u četiri utakmice.

Zašto onda nije ostao u Slaviji i zašto iduće sezone nije dobio važniju ulogu? Opet slično kao Mandžukić, Petar Musa je prije svega radni napadač. Ima dug korak, jako dobro se snalazi u pritisku na zadnju liniju i shvaća kako blokirati linije dodavanja tako da se ne može odigravati oko njega. Neće se spuštati između linija i razigravati suigrače, neće zadržati loptu okrenut leđima prema suparničkom golu niti će driblati u kontranapadu. Možda se povremeno može izvući široko i pozicionirati na suparničkog beka gdje može skočiti i dobiti zračni duel, također jako dobro stvara prostor za udarac kad primi loptu na rubu kaznenog prostora, ali njegova vrijednost u momčadima koje grade napade je ograničena.

Ono što preferira i u čemu se najbolje snalazi je napadanje prostora. Ne mora to nužno biti kontranapad, Musa ima solidne kretnje u kaznenom prostoru i kratkim sprintovima zna doći iza leđa stoperima i tako se naći u poziciji za gol. Međutim, momčadi koje dominiraju prvenstvom kao što to radi Slavia od napadača traže veći doprinos u izgradnji napada.

Stvar konteksta

Ne čudi onda da je Musa najbolju sezonu imaju u Boavisti. To mu je jedina sezona dosad u kojoj je postigao dvoznamenkasti broj ligaških golova — dao ih je 11 u specifičnom kontekstu koji najbolje ilustrira činjenica da je uz 11 golova imao devet žutih kartona. Prošle je sezone Boavista bila 16. od 18 momčadi u ligi po posjedu lopte i 17. po broju dodavanja u zadnjoj trećini terena. Momčad se veći dio vremena branila, a od Muse se tražilo da pritišće suparničku zadnju liniju i da napada dubinu.

To je ono što Dalić može dobiti od Muse. Nije dobio neupitnu prvu opciju, ali je dobio napadača koji ima karakteristike koje su iskoristive u posebnom kontekstu.

Musa ove sezone u ligi ima ograničenu minutažu. Igra za dominantnu ekipu koja će ga dovoditi u završnicu bez da on previše sudjeluje u igri, ali nijednom ove sezone nije spojio dvije ligaške utakmice u kojima je dobio više od pola sata igre. Međutim, čak i s tako limitiranim prilikama, Musa oduzima 0,5 lopti po utakmici. Fizički je jak, brz je i agresivan, može stvoriti sebi mjesto za udarac, a može biti opasan u završnici.

Je li to dovoljno da Petar Musa bude prvi napadač reprezentacije? Vjerojatno ne. Ali Dalić je dobio napadača kojeg može iskoristiti kada bude trebao nekoga da mu odigra obranu i da pritišće suparnika koji želi graditi igru. Nekoga vrlo sličnog Anti Budimiru u okršajima protiv Francuske; možda nešto slabijeg u zračnim duelima, ali s drugim vještinama koje u pravom kontekstu mogu biti iskoristive.