Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Tko se boji Denvera još?

Tijekom sezone su igrali sjajno, ali malo tko vjeruje Nuggetsima u playoffu

Zadnja izmjena: 6. travnja 2019. Ilustracija: Vladimir Šagadin/Telesport

Pet dugih godina traje Denverov playoff post. Četiri prve godine nisu bačene u vjetar jer je franšiza bila u procesu reizgradnje, uspostave novog identiteta, kulture i organskog rasta iznutra putem draft resursa. Zadnju petu godinu i sezonu 2017./2018. navijači Nuggetsa bi najradije zaboravili. Iako su kao vrlo mlada momčad došli do jako dobrih 46 pobjeda, to im ipak nije bilo dovoljno za barem četiri dodatne utakmice doigravanja. Kao osmi ispred njih ušli su Timberwolvesi i to tako da su u zadnjoj utakmici sezone u Minneapolisu u produžetku dobili Nuggetse i otišli na megdan Rocketsima. To je moralo boljeti.

“Prošla sezona je bila razočaravajuća”, govori Denverov swingman Will Barton. “Kad smo se pred početak ove sezone pojavili u trening kampu, dogovorili smo da nam se ne smije dogoditi prošla godina i da o našoj sudbini odlučuje završnica sezone.”

I nije. Nakon lanjskog kraha uprava nije digla paniku i krenula u oštre rezove, sječu glava i zahtjevni facelifting rostera. Zadržali su na okupu mladu jezgru, produžili ugovor treneru Mikeu Maloneu i glavnom igraču Nikoli Jokiću te zadržali kurs u pravom smjeru. Danas beru plodove svojih pametnih odluka iz prošlosti jer su već odavno zakaparili playoff mjesto i drugi su na Zapadu s omjerom 51-26, čime su debelo premašili prognoze kladionica koje su ih pred početak sezone vidjeli na over/under 47,5 pobjeda.

Treba vidjeti i kako će se Jokić, koji nije klasični franšizni igrač, snaći u playoffu

Nuggetsi su peta najmlađa momčad lige s prosjekom godina od 24,9. Mlađi od njih su Knicksi, Sunsi, Bullsi i Kingsi, u ovoj sezoni sve redom lutrijske družine kakve se mogu ugledati na ekipu iz Colorada koja se izgradila kroz draft. Jokić, Jamal Murray, Garry Harris, Malik Beasley današnji su nositelji igre koji su od Nuggetsa birani u prvoj i drugoj rundi. Neke su igrače dobili u razmjeni — poput Bartona, Masona Plumleeja i Treya Lylesa. U nekima su vidjeli vrijednosti kada drugi nisu, primjerice u Torreyju Craigu i Monteu Morrisu. A samo su Paul Millsap i Isaiah Thomas zvučnija imena koje su potpisali putem free agencyja. Sve skupa odlično odrađen rebuilding.

Kontinuitet je polučio rezultat, a Nuggetsi su ove sezone jedna od najzabavnijih momčadi za praćenje jer igraju nesebičnu napadačku košarku, talentirani su i fascinantno je pratiti njihov razvoj. Cijelu sezonu igraju sjajno i bez većih rezultatskih rupa. Trenutno imaju šesti napad lige, 10. obranu i petu najbolju koš razliku na 100 posjeda (+4,2). Elitne brojke.

Mladost i neiskustvo

Svemu tome usprkos i desetak dana pred playoff stječe se dojam da se Denvera nitko ne boji i da bi ih veći dio ekipa poredanih od petog do osmog mjesta rado vidio na kontra strani u prvoj rundi. Ako su izbor Warriorsi, Rocketsi, Nuggetsi i, recimo, Jazz, mislim da uopće nije sporno da bi momčadi uglavnom odabrale Denver za suparnika.

Nuggetsi su odlična ekipa, ali imaju svoje minuse i upitnike koji u doigravanju mogu više doći do izražaja nego što je to bio slučaj u regularnoj sezoni.

Playoff je potpuno druga dimenzija u odnosu na regularni dio sezone. Praktički se ne radi o istom natjecanju jer je margina za pogrešku puno manja i suparnici znaju apsolutno sve jedni o drugima. Dosta toga ovisi o matchupovima na terenu i tome koliko tko kome odgovara ili ne odgovara. Doigravanje je drugačije od regularne sezone i po intenzitetu kojim se igra utakmica, tempo je sporiji, svaki posjed jednako važan, a naglasak na obrani je veći nego tijekom regularne sezone. U takvim okolnostima mlade ekipe znaju puknuti pred iskusnijim momčadima čisto zato jer prekaljene momčadi imaju know-how faktor na svojoj strani. Testirane su u bitkama, okusile su draž playoffa za razliku od zelenih i neprovjerenih u borbama mladih momčadi.

Denver je jedna od najmlađih ekipa u ligi čiji nositelji nemaju iskustvo doigravanja. Jokić, Murray i Harris nikada nisu igrali u playoffu, baš kao ni Beasley, Craig, Morris i Juancho Hernangómez. Barton ima sedam utakmica playoffa, Lyles dvije. Izdvajaju se tek Plumlee s 27 utakmica, Millsap s 87, te Thomas s 25 koji vjerojatno neće biti u rotaciji. Kao takvi, Nuggetsi su poželjniji suparnik od iskusnijih momčadi koje možda imaju manje talenta. Narativ mladosti i neiskustva će ih pratiti sve dok ne prođu prvu rundu doigravanja.

“Playoff iskustvo ne možeš kupiti”, kaže trener Malone. “Playoff košarka se ne može simulirati, o njoj možemo samo pričati. Sve dok se ne nađemo na terenu i u utakmici neće nam biti jasno koliko je svaki posjed bitan. To iskustvo će biti sjajan učitelj.”

Koliko brzo će se ova mlada ekipa prilagoditi na playoff intenzitet na velikoj pozornici kada se igra uspori, a ulozi porastu? Nećemo znati dok je ne vidimo na djelu, ali o tome će ovisiti njeni rezultati.

Riskantna obrana

Nuggetsi su odigrali vrlo konzistentnu sezonu bez većih amplituda u igri. Ekipe poput njih, koje su u top 10 po napadačkom i obrambenom učinku, ozbiljne su playoff ekipe. Međutim, zanimljivo će biti vidjeti što će se dogoditi kad se jedna momčad detaljno pripremi za njihov specifičan stil igre u oba smjera, stil koji ima dosta rupa koje se mogu eksploatirati. U tome se krije još jedna razlika između playoffa i regularca. Vrijeme pripreme i slaganje plana traje bitno duže nego tijekom regularne sezone kada se momčadi, uključujući trenere i igrače, jednostavno zbog prevelikog broja utakmica ne stignu adekvatno pripremiti za svakoga.

U defenzivi Denver ima dva minusa: jedan se tiče samog kadra, a drugi je sistemski.

Gledano igrački, ekipa iz Colorada u startnoj petorci ima trojicu defenzivno, blago rečeno, upitna igrača: Murraya, Bartona i Jokića. Murraya tijekom cijele sezone skriva na najslabijem suparničkom perimetar-igraču. Bartona gura na poziciju niskog krila, iako on to nije sa svojih 198 cm i nema šanse čuvati ozbiljna krila poput Paula Georgea, DeMara DeRozana i Kevina Duranta ili malo bolje bekove strijelce poput Jamesa Hardena, C.J. McColluma ili Donovana Mitchella. Usto je prečesto dekoncentriran i jedan je od najlošijih help defenzivaca u ligi. Jokić je to što jest: pokazao je napredak u pozicioniranju ispod obruča, aktivan je i dobar post defenzivac, ali isto tako je i laka meta u pick and rollu, teško izlazi prema centrima koji se izvlače na šut jer nema tu brzinu u nogama i ne snalazi se kada treba istovremeno braniti u prostoru i pokrivati veći dio parketa.

Upravo zbog Jokićevih problema proizlaze sistemski problemi jer ga Denver u pick and roll obrani pokušava sakriti visokim izlascima prema perimetru, pre čemu reket iza njega pokrivaju aktivniji i brži igrači. To je dosta riskantna obrana koja je dovela do toga da Nuggetsi zapravo dopuštaju suparnicima jako veliki broj pokušaja na obruču i s trice, što je samoubilačka kombinacija. Zanimljivo je da suparnici protiv njih imaju drugu najlošiju realizaciju s trice, odnosno nisu kažnjeni u regularnoj sezoni, ali zato Nuggetsi dopuštaju dosta dobru realizaciju suparniku oko obruča. Počnu li suparnici efikasnije ubacivati tricu, Denverova bi se obrana mogla raspasti.

Igrači koji će odraditi najveći dio prljavog posla u defenzivi su Harris, koji nije u formi i cijelu sezonu ima problema s ozljedama, i Millsap koji je lucidan defenzivac, odličan kradljivac lopti, ali pokazuje znakove usporavanja sad kad je ušao u 35. godinu života. Malone bi, ovisno o razvoju situacije u prvoj i drugoj rundi, mogao posegnuti za Hernangómezom ili Craigom — pravim krilnim igračima koji bi mogli zatvoriti rupe na perimetru. Jedan od njih dvojice ima puno više smisla kao starter od Bartona.

Brat Jokara i igrači iz sjene

Najveći Denverov napadački minus je spacing.

Puno je prosječnih šutera na čijem šutu možeš riskirati, a premalo pravih šutera koje ne smiješ ostaviti slobodne. Millsap, Harris i Barton su streaky šuteri, a Jokića je ove sezone trica izdala i s lanjskih 39 posto pao je na 31. Beasley sa 40 posto popravlja krvnu sliku, ali Denver je i dalje prosječna tricaška momčad na razini lige.

Napad baziran na Jokiću s loptom u rukama, dok se svi ostali kreću i upadaju u prazan prostor čekajući da im Jokić namjesti zicer, također je problematičan. Pokazale su to nedavne utakmice protiv Warriorsa i Rocketsa koje su switch obranom ubile Denverov napad. Koliko god Jokić bio maestralan dodavač, što napadu daje dozu nepredvidljivosti, toliko je i lako pročitati da napad ovisi o kretanjima bez lopte i cutovima, što će pametne ekipe moći spriječiti.

A kad sam već kod Jokića, treba vidjeti i kako će se on kao glavni adut snaći u playoffu.

On nije klasični franšizni igrač u smislu da garantira svaku večer 30 poena i mislim da je protiv njega lakše složiti obrambeni plan nego što je to protiv Hardena ili Duranta, jer jednostavno nije tako opasan strijelac. Ovisan je o napadačkom skoku i zabijanju iz posta igrom leđima, što nisu pretjerano efikasne napadačke metode. Kada bi uspio popraviti svoj šut za tri, napravio bi uslugu i sebi i ekipi; ne bi dobivao batina koliko ih sada dobiva jer je non-stop u reketu, a momčad bi dobila tricaški poticaj koji joj treba.

Rezultate od ove sezone Denver uvelike može zahvaliti igračima iz sjene koji su se pojavili i ponijeli teret na leđima dok su nositelji momčadi bili ozlijeđeni. Od sedmorice koji su odigrali najviše utakmica ove sezone, samo su Murray i Jokić članovi trenutne startne postave. Millsap, Barton i Harris kombinirano su propustili 75 utakmica ove sezone, a spomenuta startna petorka odradila je tek 361 minutu skupa na parketu. Sadašnji igrači s klupe poput Morrisa, Beasleyja i Plumleeja reagirali su sjajno i zakrpali rupe kada je trebalo. Ipak, tek treba vidjeti mogu li isto ponoviti u playoffu kada se rotacija u pravilu skraćuje, a klupa gubi na važnosti jer do izražaja više dolazi talent i funkcionalnost korištenih postava nego dubina i širina rostera koji su važniji u predugoj regularnoj sezoni.

Nema imperativa

Na kraju treba spomenuti formu koja je nakon All-Stara na omjeru 12-8. Napad se potpuno srozao i nakon zvjezdanog vikenda Denver ima tek 25. napad lige (ali i četvrtu obranu lige). Jokićeva forma je u blagom padu vjerojatno zbog naporne sezone, a Bartonove i Harrisove šuterske brojke također su na putu prema dolje. Plaćaju li Nuggetsi danak tome što tijekom regularne sezone nisu spuštali nogu s papučice gasa?

Mile-High City će imati prednost domaćeg parketa u prvoj rundi. Zbog iznadprosječne nadmorske visine Denver je tradicionalno jedno od najtežih gostovanja u ligi, što potvrđuje i omjer 31-7 kada se igra u Pepsi Centeru. To bi mogao biti važan detalj za prvu rundu, gdje takve stvari donose prevagu.

Pozitivna je stvar što ova ekipa nema apsolutno nikakav imperativ rezultata i sve što napravi u playoffu bit će bonus. Hoćemo li ostati razočarani ili oduševljeni njenim igrama u playoffu ovisi o našim očekivanjima. Za mene osobno neće biti nikakvo iznenađenje ako Nuggetsi ispadnu u prvoj rundi jer mi ne izgledaju kao klasična druga najbolja momčad Zapada niti kao prijetnja Warriorsima. Oni su playoff početnici koji poštovanje suparnika i fanova NBA lige tek trebaju zaslužiti.

Ne propusti top članke