Hrabrost. To je bila ključna riječ koju je Erik ten Hag ponavljao prije gradskog derbija, podsjećajući sve prisutne na prethodni susret u kojem je City u 9. kolu Premier lige razbio United sa 6:3.
“Kad smo u posjedu lopte, moramo dati jedni drugima opcije. Skenirati teren, donositi ispravne odluke i ići naprijed kad je to moguće”, objasnio je Ten Hag zadatke koje je stavio pred svoju momčad. “Ali još važnije je ono što radimo kada se branimo. Ne smije nam se ponoviti ono što se dogodilo u prvoj utakmici ove sezone. Moramo biti agresivni. Agresivni pojedinačno, ali i kao momčad. Moramo djelovati zajedno, tako da imamo iste ideje u svim situacijama. To je hrabrost.”
Što se tiče formacije, Ten Hag nije puno toga promijenio. Njegova je momčad ponovo izašla u 4-2-3-1, baš kao i u prvoj utakmici. Ali ovo je sasvim drugačiji United u odnosu na onaj koji smo mogli gledati u listopadu. Koliko je na sve utjecala odluka uprave kluba da se riješi Cristiana Ronalda i tako osigura dodatni autoritet treneru, to sada možemo samo nagađati. Ali činjenica je da United sada izgleda zrelije, stabilnije i puno bliže onome što Ten Hag definira kao hrabrost. Ovo je United koji ima drugačiji pristup od onog Uniteda na početku sezone. I to što je izašao u istoj formaciji ne znači da je izašao s istom taktikom.
Za početak, Ten Hag je ovaj put mogao računati na Casemira, koji je na početku sezone tek hvatao ritam.
United napokon izgleda kao momčad koja razumije da hrabrost nije napraviti nešto individualno nego djelovati zajedno. To je United vratilo u borbu za naslov
On ove sezone osvaja 6,13 duela i oduzima 3,07 lopti po utakmici i među svim veznjacima u Premier ligi samo João Palhinha ima veće brojke, ali tu u obzir treba uzeti da Fulham ima ispodprosječni postotak posjeda lopte, što automatski znači veći broj prilika da Palhinha nekome oduzme loptu. Casemiro je naprosto igrač koji radi razliku u sredini terena. Za razliku od prve utakmice u kojoj su zadnje vezne igrali Scott McTominay i Christian Eriksen, Ten Hag je odlučio upariti Casemira s Fredom, a Eriksena je podigao na desetku, što je značilo da je Brunu Fernandesa sklonio na desno krilo.
S tako raspoređenim veznim redom, Ten Hag je mogao malo promiješati karte. Casemiro je kontrolirao prostor, a Fred i Eriksen su dobili specijalne zadatke kako bi pokušali izbaciti iz ritma ključne igrače suparničke momčadi. Fred je markirao Kevina De Bruynea, a Eriksen je utakmicu proveo zalijepljen za Rodrija. Uostalom, zato je Ten Hag odlučio staviti Eriksena na desetku; želio je dobiti još discipline u obrani sredine terena.
City koči sam sebe
Tu do izražaja dolazi još jedna stvar. Ten Hag već nekoliko utakmica zaredom pomiče Fernandesa iz sredine na desno krilo kako bi napravio mjesta za Donnyja van de Beeka. Napravio je to protiv Nottingham Foresta i Wolverhamptona u drugom poluvremenu, a protiv Bournemoutha je tako krenuo od prve minute. Pokazalo se da je to efikasan način za čuvanje prednosti iz dvaju razloga. Prvi je taj da su možda Van de Beek i Eriksen obrambeno odgovorniji od Fernandesa, ali Fernandes je obrambeno odgovorniji od Antonyja, a drugi se svodi na to da Fernandes na desnom krilu nudi još jednu opciju u čuvanju lopte i stabilizaciji napada. U nekoliko je situacija pokazao da se savršeno razumije s Casemirom koji je zadnji vezni s njegove strane, ne zagušuje sredinu ako nije potrebno, a dovoljno je dobar u driblingu da stvara višak kad ostane široko.
To je bio plan kojim je Ten Hag namjeravao zakočiti City — kombinacija faktora koji donose Casemiro, Bruno Fernandes na desnom krilu te Fred i Eriksen u man markingu na ključne suparničke igrače u sredini terena. I u tome je uspio.
City je imao samo pet udaraca, što je za 12 manje od njegova ovosezonskog prosjeka. Samo su tri udarca došla iz kaznenog prostora, a Erling Haaland je loptu dotaknuo samo 20 puta u 90 minuta igre, usprkos tome što je City imao 71 posto posjeda lopte. Ali tu dolazimo do činjenice da City već neko vrijeme koči sam sebe.
Pep Guardiola poslao je momčad na teren u formaciji 4-3-3. Za razliku od utakmice protiv Chelseaja, nije se odlučio za eksperimente. Stavio je dvojicu klasičnih krilnih igrača i dvojicu klasičnih veznjaka ispred Rodrija. U takvom rasporedu krila su zadužena za držanje širine i razvlačenje suparničke zadnje linije, a bočni igrači su pozicionirani više prema sredini, kao što vidimo u situaciji gore.
Međutim, u ovoj situaciji vidimo da su šestorica Cityjevih igrača na svojoj polovici i da nemaju opcije za progresiju napada. De Bruyne je markiran, Eriksen blokira liniju dodavanja na Rodrija i Bernardo Silva se mora spustiti na zadnjeg veznog kako bi primio loptu, ali svejedno je nema kome predati — krila su uz aut liniju, Haaland je visoko i nema opcije između linija.
Jedan za drugoga
O tome smo pisali prije nekoliko dana. City s Haalandom na terenu ima nevjerojatno ubojitu zvijer za golove, ali gradi napade s igračem manje i vrlo teško otvara zone koje je inače otvarao. Guardiolina momčad i dalje u zadnju trećinu dolazi više od svih ostalih momčadi u Premier ligi i još uvijek ima najviše dodira u suparničkom kaznenom prostoru. Međutim, to “najviše” je svejedno osjetno manje od onoga što je City imao u prošlim sezonama i to se očituje u tome da ima manje udarca, manje progresivnih nošenja lopte, manje progresivnih dodavanja i manje driblinga u odnosu na prošlu sezonu.
City s Haalandom nema opciju između linija, nema napadača koji će se spustiti, primiti loptu i razigrati suigrače kao što je to Pep uvijek tražio od svojih napadača. Haaland protiv Chelseaja prvi kontakt s loptom ostvari u 21. minuti, a ovdje cijelu utakmicu loptu takne 20 puta, od čega su tri izvođenja s centra.
Ten Hag je znao da mu je, zaustavi li Rodrija i De Bruynea, dovoljan Casemiro (na slici označen strelicom) da potpuno kontrolira međulinijski prostor, jer tu City neće imati nekoga tko će igrati iza njegovih leđa. Na taj je način Ten Hag iskoristio ono što je suparnik ponudio i učinio ga je potpuno bezopasnim. Međutim, možda je još važnije ono što je nakon utakmice sažeo Fernandes.
“Nije važan suparnik, najvažnija stvar je pobjeda”, rekao je za BT Sport Fernandes, koji je nosio kapetansku traku. “Pobijedili smo, napravili smo sjajan povratak iz zaostataka i momčad je sjajno reagirala. Rekao sam to maloprije suigračima, sada izgledamo kao momčad. Prije nekog vremena smo ponekad izgledali kao momčad, a ponekad smo gledali svatko na sebe. Sada smo prava momčad u kojoj svi naporno rade jedan za drugoga i to se isplaćuje.“
I zbilja, Manchester United napokon izgleda kao momčad koja razumije da hrabrost nije napraviti nešto individualno nego djelovati zajedno i imati iste ideje u svim situacijama. Upravo ta hraborst je United vratila u borbu za naslov.
