Zadar: Ima li nade za nas?

Nakon otužne prošle sezone, Nazorovi igrači igraju još gore na početku nove

Zadnja izmjena: 18. listopada 2019.

Jedna od najvećih životnih istina koju ljudi uvijek nekako smetnu s uma glasi: destrukcija je uvijek jednostavnija od konstrukcije. I to mnogo, mnogo jednostavnija — neboderi se projektiraju i grade godinama, a sravne se sa zemljom, računajući planiranje i pripreme, za mjesec dana; prosječnom dečku i djevojci trebaju mjeseci da izgrade čvrstu vezu s obostranim povjerenjem, dok je stignu posve razoriti u svega par dana, ponekad i sati. I tako dalje…

Sve to, naravno, vrijedi i u sportu. Potrebni su mjeseci, često i godine ustrajnog rada i pronalaženja svih djelića slagalice da bi se stvorila momčad koja igra prepoznatljivim stilom i, u skladu sa svojim mogućnostima, postiže stanovite uspjehe. Dakako, promjene su neizbježne ako se želi postići novi iskorak, ali one trebaju biti ograničene i obavljene nakon temeljite analize i pronalaženja vlastitih, slabih točaka.

Ono što nije neophodno jest lupanje šakom od stol nakon prvih podbačaja i ‘okretanje nove stranice’. Znate već, ‘čisti početak’ i te sheme. Najlakše je sve razjebati.

Nema više “kakav je da je, naš je, trudi se momak”. Ljudima su prisjeli talentom oskudni igrači, prisjela im je Uprava, trener, i povrh svega, prisjeli su im porazi

Zadar je prije godinu i pol dana bio u usponu. Blagom, ali usponu. Trener Aramis Naglić odveo je kvalitetom prilično limitiranu momčad do šestog mjesta u ABA ligi (tek pobjeda manje od Partizana), uz briljantno odrađen osnovni dio sezone u Hrvatskoj ligi. U većini utakmica ekipa je izgledala kao da zna što hoće i kako to ostvariti, odnosno — ličila je na nešto. Međutim, podbačaji u par ključnih utakmica doveli su do odluke Uprave da se zahvali Nagliću i krenu ispočetka.

Jasno, sve je otišlo u tri lijepe — dogodila se otužna sezona o kojoj sam već pisao. No, ono što se dogodilo potom je fascinantno. Znači, premda momčad u velikoj većini utakmica nije ličila ni na što, a tek je u par ključnih utakmica (dokvalifikacije s MZT-om, polufinalna serija s Cedevitom) pokazala znakove života, sportski direktor Branimir Longin iz njih je izvukao zaključak da treba nastaviti istim putem, pa je produžio ugovor s trenerom Antom Nazorom.

Splitski stručnjak je unatoč slabo odrađenoj sezoni zaradio novi dvogodišnji ugovor, što je maksimalno nepošteno kad se sjetimo Naglića, ali dobro, činilo se da je Uprava promišljala o lekcijama iz prošlosti te krenula putem konstrukcije. Vraga crnoga!

Početak iz ruševina

Ubrzo je postalo jasno da je u tijeku još veća destrukcija. Ljeto ranije momčad je bila obezglavljena, dok je sada od kokoške ostavljena glava, a odstranjeno čitavo tijelo. Luka Božić — otišao. Luka Žorić — otišao. Vladimir Dašić — otišao. William Magarity — otišao. I tako još šest puta.

Vjerovali ili ne, Zadar je napustilo čak deset igrača, od čega ama baš svi nositelji. Da, ostao je isti trener, ali mu je stavljena na raspolaganje koncepcijski posve drugačija momčad od prošlosezonske, stoga nema govora o kontinuitetu i bilo kakvoj nadogradnji. Zadar je ponovo počinjao iz ruševina, zato je čak i razumljiva Nazorova nedavna izjava da mu je momčad tek na 30 posto mogućnosti.

Što se tiče same ekipe, mnogo je tu nelogičnosti. Izgleda da je Longinova misao vodilja bila ugrabiti što je moguće više nekadašnjih Vukova. Kao, Cibona je uglavnom izbacivala Zadar u doigravanjima domaćeg prvenstva, pa je onda valjda logično uzeti što više njenih bivših igrača (Dominic Gilbert, Ivan Siriščević, Martin Junaković i Karlo Uljarević, a jedan od rijetkih preživjelih iz starog kadra je Petar Marić) i tako obrnuti uloge.

Pomalo zdravoseljačka stručna politika, zar ne?

Pravo je čudo da nije upalila — ne baš jaka Cibona otpuhala je Zadrane s terena (90:71) u okviru domaćeg prvenstva i prometnula se u prvog favorita lige, dok su u međuvremenu upisana i dva poraza u ABA ligi, od kojih posebno boli slavlje Krke u Krešinom domu. Zašto? Zato što je već drugu sezonu u modi teorija da je Zadar strašno slab, no prava je sreća što je tu još slabija Krka pa nema straha od ispadanja. Toliko o tome.

Zadar ima hrpu problema, a najveći je obrana od picka. Prošle je sezone kvaliteta kadra bila neravnomjerno raspoređena na štetu vanjske linije, stoga je u prijelaznom roku fokus bio na dovođenju kvalitetnih šutera. Može se reći da je taj dio posla relativno uspješno obavljen (Siriščević i Bryon Allen), ali je zato centarska linija prvo potpuno rastjerana, a potom sklepana zbrda-zdola.

James Farr i Stefan Fundić posjeduju zanimljivu napadačku kvalitetu, no riječ je o potpuno identičnom tipu centara. Uz to, Amerikanac još uvijek fizički nedovoljno spreman. Ako nakon picka preuzimaju, bekovi ih pretrče bez problema, ako iskaču, često kasne u vraćanju ispod obruča.

Ultimativni čin destrukcije

Najbolje bi bilo da zoniraju, što protiv većine suparnika predstavlja velik rizik od trpanja koševa s poludistance. S druge strane, u napadu nemaju opciju otvaranja reketa vanjskim šutom. Tu je i mladi Jure Planinić koji je drugačiji profil igrača, no nije napredovao koliko se od njega očekivalo, stoga nema bitniju ulogu.

Zabrinjavajući problem postoji i na poziciji jedinice. Naočigled, tu je velika promjena jer nakon tko zna koliko godina prvi put tu poziciju ne puni neki Amerikanac. No, Junaković igra baš kao većina svojih crnoputih prethodnika. Šuterski dobar, nahranit će loptama centre, ali u njegovoj je igri previše toga divlje. Ne u smislu da troši previše lopti, već je stvar u tome da ne osjeća puls momčadi, sporo čita ili svojeglavo ignorira promjene suparničke obrane, stalno odiše nervozom i upada u probleme s prekršajima, što nikako nije poželjna karakteristika za prvog pleja.

A još veći problem nastaje kad on sjedne na klupu.

Nazor je, čini se, već sada dignuo ruke od Uljarevića (bez minutaže protiv Krke) te traži alternativna rješenja kada se Junaković odmara. Slična je situacija bila i za vrijeme njihove suradnje u Ciboni, stoga se nameće pitanje kojeg se vraga Karla uopće dovodilo, i to kao prvo ljetno pojačanje. Neophodno je da Nazor ima rezervnog razigravača kojem u potpunosti vjeruje, a to ovdje nikako nije slučaj i ne znam što će se napraviti po tom pitanju.

Na dvojci i trojci je Zadar potencijalno najopasniji, no premalo se toga izrađuje za Siriščevića i Allena. Pušteni su da sami kreiraju vlastite šuteve, što otupljuje njihovu oštricu. Što se tiče četvorke, nakon ozljede Ive Ivanova jedini pravi krilni centar ostao je Domagoj Vuković, koji je u susretu s Krkom ispraćen velikim zvižducima.

E, to je bio ultimativni čin destrukcije koja je zahvatila Zadar na svim razinama — navijači zvižde vlastitom igraču ne zbog manjka zalaganja, već zato što je loš. Nema više “kakav je da je, naš je, trudi se momak”. Ljudima su prisjeli talentom oskudni igrači, prisjela im je Uprava, trener i povrh svega, prisjeli su im porazi. Strpljenja za konstrukciju posve je nestalo, preostala je samo želja da se protjeraju svi koji su imali veze s klubom u posljednjih 10 godina i krene od ništice. Spaliti sve do temelja, pa i ovu ukletu dvoranu. Vratiti se u Jazine i krenuti iz Dvaba lige, ili treće hrvatske, nije uopće bitno. I just want it to end.

Takav je tijek misli kod prosječnog navijača Zadra. Previše crno, iracionalno, pesimistično, reći ćete. Ali ne zaboravite da svaka destrukcija provocira nastanak nove destrukcije, a Zadar se zatekao u nezadrživom destruktivnom valu koji je pokrenut pretprošlog ljeta ničim izazvanim otkazom Nagliću.

Zbog toga je danas zaista teško imati iole konstruktivan pogled na Zadrovu budućnost.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.