I ne traži tu ozbiljnost zbog toga što je tako napisala Marca. Taj je naslov samo jedan indikator toga kako javnost razmišlja, jer Marca je u suštini tabloid koji piše stvari koje ljudi žele pročitati, ona se trudi ponašati kao ogledalo prosječnog Madriđana koji navija za Real jer to se najbolje prodaje. Nama, koji živimo 2.000 kilometara dalje, to onda može poslužiti kako bismo mogli posredno zaključiti o prioritetima i percepciji različitih situacija, naučiti načine razmišljanja i bolje shvatiti tako veliki klub na toj kulturološkoj razini kako bismo izbjegli zaključivanja isključivo iz svoje perspektive.

Upravo zbog važnosti Lige prvaka za Real Madrid, poraz od Šahtara na gostovanju u Kijevu je bio velik udar na klub.

Real još uvijek najbolje funkcionira kao reaktivna momčad koja suparnika razbija u kontrama, a to često nije dovoljno

“Neću dati ostavku”, izjavio je Zinédine Zidane nakon utakmice . “Prošli smo i ranije kroz teške trenutke, prolazimo ih rezultatski i sada. To je realnost, ali idemo dalje. Imam dovoljno snage i vjere u svoje igrače. Spremali smo se za ovu utakmicu kao da je finale Lige prvaka, odigrali smo odlično prvo poluvrijeme, ali nismo zabili. Boli način na koji smo primili prvi gol, ali mislim da konačni rezultat nije realan. Protiv Alavesa nismo zaslužili pobjedu, ali protiv Šahtara jesmo. Teški su ovo trenuci za naš klub, ali moramo ostati ponosni i dostojanstveni.”

Zidane je u jednom dijelu svoje izjave zbilja u pravu. Svari su za Real Madrid mogle izgledati drastično drugačije da je u 5. minuti Marco Asensio umjesto u vratnicu pogodio u gol, jer Real je cijelo prvo poluvrijeme bio osjetno bolja momčad. Imao je potpunu dominaciju terenom, otvarao je prilike za udarce i dolazio je u završnicu, a Šahtar je u prvih 45 minuta igre šutnuo samo jednom, i to daleko od okvira gola.

Bez Ramosa u problemima

Međutim, u drugom poluvremenu je Šahtar bio zbilja dobar. Imao je šest udaraca na gol i tri velike prilike, za razliku od nula Realovih, imao je više osvojenih duela i, premda je i dalje neshvatljiva reakcija uže obrane u onoj situaciji, kod prvog gola je Šahtar izašao u kontranapad u kojem je na suparničkoj polovici imao pet dodavanja i držao loptu 20-ak sekundi prije nego što su Ferland Mendy i Raphaël Varane loše reagirali na završno dodavanje i tako omogućili Dentinhu da dovede domaćina u vodstvo.

“Ovo je moja odgovornost i ja sam taj koji mora tražiti rješenja, ona se neće dogoditi sama od sebe“, izjavio je Zidane nakon prvog poraza od Šahtara, koji je tada došao bez desetorice prvotimaca. „Sad moram razmisliti i pronaći rješenje, znam da subota i utakmica protiv Barcelone dolaze vrlo brzo.“

Zidane je pobijedio Barcelonu u El Clásicu, dobrim dijelom i zbog toga što je ispravno procijenio da Federico Valverde može napadati spoj između Sergija Busquetsa i Gerarda Piquéa, koji je bio meki trbuh Barcelonine taktičke postavke. U izravnom dvoboju s Ronaldom Koemanom je izašao kao pobjednik i to je prosječnom navijaču bilo jedino bitno. Međutim, Zidane još uvijek nije našao rješenje. Nije našao nešto što funkcionira u globalu i na što se može osloniti, a računati da će se rješenje naći samo od sebe je nevjerojatno naivno.

Doduše, barem jedno potencijalno rješenje se nameće samo od sebe. Gol koji je Dentinho zabio još je jedan u nizu dokaza koliko Real Madrid treba Sergija Ramosa.

Ne znači to da Šahtar ne bi zabio da je Ramos bio na terenu, ali od zadnjih devet utakmica u Ligi prvaka u kojima Ramos nije nastupio, Real Madrid je izgubio čak sedam puta. Zidane naprosto nema nekoga tko može uskočiti u njegove kopačke i odraditi ulogu vođe zadnje linije kao što to radi on.

Varane bi, u teoriji, trebao biti taj. Ima nevjerojatnu stopersku finoću u oduzimanju lopte i jako dobro čita igru, ali još uvijek je jednako tih kao što je bio kada je došao u Madrid. Iza sebe ima 214 utakmica u La Ligi, 80 u Ligi prvaka i 70 za reprezentaciju; osvojio je Svjetsko prvenstvo, četiri Lige prvaka i tri španjolska prvenstva; godinama pokazuje svoju kvalitetu na najvišoj razini, ali još uvijek pokazuje i to da nije spreman za ulogu šefa jer nema tu karizmu. Kad igra s Ramosom, onda nedorečenosti u karakteru ne dolaze do izražaja. Bez Ramosa, Varane ima naviku pomagati suigračima i na taj način pokušava kompenzirati to što nije glasan na terenu. Ramos drekne na suigrača da pazi leđa, Varane u korekciju ide tako što on sam krene zatvoriti taj prostor.

Naprosto se želi nametnuti i izgraditi povjerenje na drugi način, tako da izloži sebe kako bi olakšao situacije suigračima, ali nuspojava toga je da često kreće u pomoć i prilagođava svoja postavljanja prema suigračima kada za to nema objektivne potrebe. Zbog prevelike želje da pomogne i preuzme na sebe veći dio zadataka dovodi se u situaciju da odstupa od svojih standardnih postavljanja i da zbog toga neusporedivo češće griješi.

Najveća Zidaneova krivica

Ramos će u ožujku navršiti 35 godina i nije racionalno očekivati da je on dugoročno rješenje, ali kratkoročno će Zidane s njim riješiti dio problema. I s Ramosom na terenu Varane radi veći dio stoperskog posla, ali Ramos mu daje stabilnost preuzimajući ulogu vođe. Samim time Real Madrid u obrani izgleda uvjerljivije i prima manje glupih golova.

Problemi koje Zidane ima u napadačkoj trećini su zato još teži od ovih u obrambenoj. Ramos će se vratiti i preskočit će tek poneku utakmicu, a Eden Hazard u ove dvije sezone nije pružio gotovo ništa. Doveden je da bi rješavao utakmice i da bi radio razliku, a on je veći dio svog mandata u Madridu proveo ozlijeđen.

Jasno, samim time je i veliki neiskorišteni potencijal, još jedno eventualno rješenje koje se nameće samo od sebe. U trenutku kada Zidane — ili tko god bude trener iza Zidanea — napokon dobije pravog Hazarda, dobit će instant-opciju u zadnjoj trećini. Na situaciju možemo gledati na način da Real, zapravo, već drugu sezonu igra bez prvog igrača momčadi, a kad se Hazard vrati — ako se vrati — na razinu iz Chelseaja, imat će sjajnog igrača na krilu koji će na račun svoje individualne kvalitete donositi bodove i oko njega neće trebati kreirati rješenje. Kroz njega će dobiti crack koji će omogućiti da kodirani program ipak radi, čak i onda kada nisu ostvareni svi uvjeti za uspjeh.

Treći problem je ondje gdje bi Real trebao biti najjači — u veznoj liniji. Momčad u Luki Modriću i Toniju Kroosu ima dvojicu ponajboljih organizatora igre na svijetu. Stvar je u tome što Real ove sezone rijetko dolazi do uvjeta u kojima može razviti pravu geometriju na terenu i izložiti suparnika kontinuiranom pritisku, pri čemu će ga ugušiti kroz Kroosa i Modrića i njihovu dominaciju u igri dodavanjima. Umjesto toga, utakmice često izmiču kontroli, a oni dobar dio njih provode u tranziciji s jednog kraja terena na drugi i pokrivanjima ogromne količine prostora, što dodatno naglašava to da je Modriću 35 godina i da to ne može više fizički ispratiti, a da Kroos nije dovoljno brz za takve situacije.

Tu je možda i najveća Zidaneova krivica i najveći prostor da stvarno dođe do pravog rješenja.

Real Madrid nema dovoljno dobro razrađene elemente posjeda, geometrija igre je često loša i protok lopte je relativno spor. U suštini, Real još uvijek najbolje funkcionira kao reaktivna momčad koja suparnika razbija u kontrama, a to često nije dovoljno jer slabiji suparnici ne ostave prostor iza sebe.

Rezultatski je momčad u dobroj situaciji. Idući tjedan joj u goste dolazi Borussia Mönchengladbach i pobjeda će značiti siguran plasman u knockout fazu Lige prvaka, a vrlo lako je moguće da i bod bude dovoljan. Međutim, puno veći problem je dojam da je Real ranjiv i da na vidiku nema rješenja za probleme koji se gomilaju. Rješenja za koja je i sam Zidane naglasio da neće doći sama od sebe.