Šibenska publika ostala je razočarana i razbijenih iluzija. Navikla na (barem rezultatsko) kup-pariranje na domaćem terenu zadnjih godina najprije Osijeku (1-2), a zatim dvaput zaredom Hajduku (0-1, pa 1-2 nakon produžetaka), od momčadi koja je na vrhu druge lige s 10 bodova prednosti i 13 pobjeda iz 15 utakmica logično je očekivala nešto više, ili se barem tome nadala.
Međutim, Šubićevac je jučer umjesto tvrđave bio Lokomotivina promenada — lagano se prošetala njime, osobito nakon što je veteran u narančastom dresu Davor Kukec promašio jedanaesterac za izjednačenje, te ostavila domaćima četiri komada u mreži za uspomenu i dugo sjećanje.
Lokomotiva je u naletu. Dobila je šest od svojih posljednjih sedam utakmica u prvenstvu i kupu, izgubivši onu preostalu od Slaven Belupa. A točno prije tog niza je igrala s ‘velikom’ četvorkom te pobijedila Osijek, izgubila od Dinama i remizirala s Rijekom i Hajdukom. Upravo to je raspored koji joj sad opet slijedi, ali prepolovljen zimskom pauzom — do Božića su Loksi preostala samo gostovanja u Gradskom vrtu i Maksimiru koja će ili amortizirati ili dodatno podići već sada prilično dobar dojam.
Za kojeg Dinamova pratitelja biste dali ruku u vatru da će biti ispred njegove sestrice?
Naravno, nije samo dojam u pitanju. Lokomotiva trenutno dijeli treće mjesto na prvenstvenoj ljestvici s Rijekom uz za jedan gol slabiju gol razliku, a prosječni InStat Index njenih igrača ove sezone je 246, ne puno slabiji od Hajdukova (250), Rijekina (249) i Osijekova (247). Njeni su igrači 24 puta dosad uvršteni u tjedne InStatove Momčadi kola (Rijeka 23, Osijek 26, Hajduk 28; Dinamo je daleko ispred s 40 i prosječnih Indexom 263), a razbijanje Gorice u posljednjem kolu s 4-0, na račun kojeg su petorica Lokosa završila u idealnih 11 po statističkom učinku, samo je dodatno potvrdilo ono što je prije trebalo postati jasno: Lokomotiva je konkurentna.
Uz sve probleme i posrtaje Hajduka, Rijeke i Osijeka, momčad Gorana Tomića nije samo favorit za peto, posljednje ‘europsko’ mjesto u prvenstvu, nego i najozbiljnije konkurira za ono drugo, odmah iza Dinama, koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka.
Puno novih igrača
Teško je realno govoriti o Lokomotivi u strogo natjecateljskim okvirima ako pritom ne želite zatvarati oči pred činjenicom da je samo njeno sudjelovanje u prvoj ligi posljedica protuprirodnog bluda, odnosno da je incest s Dinamom bio taj koji joj je uopće omogućio ulazak u profesionalni nogomet. Ona je simbol korupcije u domaćem sportu, kao i nevoljkosti ili nespremnosti struktura da se njome pozabave.
I sad, nakon što se u nekim, za autsajdere još nedefiniranim razmjerima emancipirala od velikog brata, nakon što je ustrojila vlastitu omladinsku školu koja odgovara njenim aspiracijama (juniori su trenutno treći na ljestvici, kadeti četvrti), Lokomotiva je još uvijek na neki način klub koji se u domaćoj javnosti uzima sa zadrškom. Onaj na čije će probleme nogometni puk ‘zasvirati najmanju violinu na svijetu’ i na čiju će kvalitetu obratiti pozornost samo kad dobije nekog od najjačih ‘pravih’ klubova.
Međutim, ta i takva Lokomotiva sad je postala klub koji sasvim ozbiljno konkurira za Europu, prva je prošla u polufinale kupa, a njen strojovođa Tomić izgradio je ekipu koja je prilično zanimljiva i postojana.
Uz starosjedioce poput Denisa Kolingera i Frana Karačića, one koji su bljesnuli u proteklih sezonu-dvije kao što su Ivo Grbić, Lirim Kastrati i Myrto Uzuni, sada i čitav niz novih igrača daje svoj značajni doprinos rezultatima momčadi — kako prinove poput Sadegha Moharramija (jedini na posudbi iz Dinama), Stipe Markovića (Široki Brijeg), tako i oni vraćeni s posudbi kao što su potentni mladi defenzivni veznjak Enis Çokaj i ofenzivac opće prakse Marko Tolić, koji je prethodne sezone bio jedan od najboljih igrača 2. HNL, a ove je već zabio devet golova u 15 prvenstvenih i kup nastupa za Loksu. Pritom veterani Sammir i Mario Budimir i ne dodaju ništa posebno, valjda zato jer nikad nisu 100 posto spremni, ali to se niti ne osjeti i dojam je zapravo da momčad bolje funkcionira bez njih.
Lako je previdjeti ili podcijeniti Lokomotivu na račun stigme koju (opravdano) nosi. Ali kad je teren u pitanju, ovi momci se ne šale. Liga prvaka? Možda u ovom trenutku ne zvuči realno, ali za kojeg od Dinamovih pratitelja biste dali ruku u vatru da će završiti ispred njegove sestrice?
xxx
Prema InStatu, u proteklom kolu je Dinamo protiv Istre stvorio najviše izglednih prilika za postizanje gola, njih 10; Gorica je Lokomotivi stvorila tek dvije. Zanimljivo, Hajduk je u domaćem porazu 0-4 od Rijeke upisao više udaraca na gol od ijedne druge momčadi u kolu — njih 20, od čega samo dva unutar okvira gola (tu se ne računaju one dvije stative); najmanje udaraca uputio je Inter protiv Slavena, sedam (dva unutar okvira gola). S 62,5 posto Lokomotiva je protiv Gorice imala najveći posjed lopte, kao i najveći postotatk točnosti dodavanja (86 posto; najmanje je imala Rijeka, 71 posto).
Osijek je protiv Varaždina uputio daleko najviše dodavanja u suparnički kazneni prostor (56, od čega 27 točnih), a najmanje Inter (20/7) i Rijeka (17/8); Osijek je također imao i najviše centaršutova (30/6), a najmanje Rijeka (samo 2/1). I u ključnim dodavanjima je prednjačio Osijek (21/16) te Dinamo (23/12), dok je Gorica kompletirala samo jedno ključno dodavanje iz pet pokušaja.
Dinamov Lovro Majer kreirao je najviše izglednih šansi (četiri), a Hajdukov Bassel Jradi uputio najviše udaraca (pet, od čega dva unutar okvira gola). Najviše točnih dodavanja imao je Nikola Moro iz Dinama (90/103), a najviše ključnih Mirko Marić iz Osijeka (4/4). Njegov suigrač Petar Bočkaj imao je najviše centaršutova (devet, od čega dva točna), te najviše ukupno upućenih dodavanja u suparnički šesnaesterac (12, ali samo dva točna), dok su Dmitro Lopa (Osijek) i Ivan Posavec (Varaždin) imali po 11/5.
Slavenov Krystian Nowak dobio je više duela od ikoga (18/21), Lokomotivin Sadegh Moharrami najviše driblinga (7/7), a Slavenov Bruno Goda najviše startova na loptu (7/8). Bočkaj ima i najviše presječenih dodavanja (16, od čega šest na suparničkoj polovici terena), a Varaždinov Franjo Prce najviše osvojenih ‘ničijih’ lopti (18, dvije na suparničkoj polovici).
Prvi ‘ispod crte’ idealnih 11 ovaj put su bili Franko Andrijašević (Rijeka), Mislav Oršić (Dinamo), Dino Perić (Dinamo), Denis Kolinger (Lokomotiva) i Ivan Krstanović (Slaven).
Evo tko je u Momčadi kola po InStat Indexu, formacija je 3-4-3.
Andrej Prskalo (291), Rijeka
Drugi put ove sezone u Momčadi kola. Sačuvana mreža, dvije obrane, od čega jedna u InStatovoj kategoriji supersaves; usto i 3/4 pokupljena centaršuta ili suparnička dodavanja te 15/21 točnih dodavanja.
Jon Mersinaj (315), Lokomotiva
Prvi put u Momčadi kola. Dva udarca na gol, 62/70 točnih dodavanja, 6/7 dobivenih duela, 0/1 uspjeli dribling, sedam presječenih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), 12 osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici).
Krystian Nowak (345), Slaven Belupo
Dobio najviše defenzivnih (15/18) i duela ukupno (18/21) od svih u kolu, usto i zabio gol iz svog jedinog udarca. Dodavanja 54/70 (0/1 ključna, 2/3 u suparnički šesnaesterac), 2/2 driblinga, 4/6 startova, sedam presječenih dodavanja i osam osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici). Drugi put u Momčadi kola.
Božo Mikulić (304), Slaven Belupo
Također zabio gol iz jedinog udarca, točno dodao 31/38 puta, dobio 10/14 duela, 1/1 dribling, 2/2 starta na loptu, pet puta presjekao suparničko dodavanje i osvojio tri ničije lopte. Prvi put u idealnih 11.
Sadegh Moharrami (275), Lokomotiva
Dodavanja 62/76 (ključna 0/1, u 16m 2/5), dueli 15/24, driblinzi 7/7, startovi 3/5, tri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), pet osvojenih ničijih lopti (četiri na suparničkoj polovici). Prvi put ove sezone u ovom izboru.
Kristijan Jakić (370), Lokomotiva
Sve za samo jedno poluvrijeme: dodavanja 50/53 (1/1 ključno, 1/1 u suparničkih 16m), jedna asistencija, dueli 4/5, startovi 3/3, šest presječenih dodavanja (tri na suparničkoj polovici), pet osvojenih ničijih lopti (dvije na suparničkoj polovici). Drugi put u Momčadi kola.
Tibor Halilović (309), Rijeka
Treći put u Momčadi kola. Dva šuta, jedan unutar okvira gola, jedan pogodak. Točnih dodavanja 32/46 (0/1 ključno, 2/8 u 16m), dobivenih duela 9/14, uspjelih driblinga 3/3, uspješnih startova 2/5, presječenih dodavanja 11 (tri na suparničkoj polovici), osvojenih ničijih lopti 10 (dvije na suparničkoj polovici).
Bruno Goda (281), Slaven Belupo
Jedan šut, jedan asist za gol; dodavanja 24/36 (2/5 u 16m), dueli 17/23, driblinzi 3/4, startovi 7/8, 15 presječenih dodavanja (četiri na suparničkoj polovici), četiri osvojene ničije lopte (dvije na suparničkoj polovici). Prvi put u idealnih 11.
Myrto Uzuni (371), Lokomotiva
Prvi put u idealnih 11 i odmah Igrač kola. Četiri put pucao, jednom unutar okvira gola, jedan pogodak i jedna asistencjia. Dodavanja 32/37 (ključna 2/4, u 16m 0/2), dueli 5/17, driblinzi 2/3, startovi 0/2, jedno presječeno dodavanje (na suparničkoj polovici) i pet osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici).
Antonio Čolak (318), Rijeka
Kreirao dvije izgledne šanse, triput pucao — dvaput unutar okvira gola; nije zabio, ali je asistirao. Dodavanja 9/19 (1/1 ključno), dueli 7/17, driblinzi 2/3, startovi 0/2, jedno presječeno dodavanje (na suparničkoj polovici), dvije osvojene ničije lopte (jedna na suparničkoj polovici). Treći put u idealnih 11.
Marko Tolić (320), Lokomotiva
Dva šuta, jedan unutar okvira gola i u mrežu. Dodavanja 44/55 (ključna 0/2, u 16m 3/7), dueli 3/14, driblinzi 2/6, startovi 0/1, osam presječenih dodavanja (četiri na suparničkoj polovici), dvije osvojene ničije lopte, obje na suparničkoj polovici. Treći put u Momčadi kola.
