Dinamo je u pet utakmica u Europskoj ligi došao do tri pobjede i dva remija. Neporažen je, zabio je šest, a nije primio niti jedan jedini gol. Osvojio je 11 bodova i kao prva momčad skupine ide u šesnaestinu finala u skupini s moskovskim CSKA-om, WAC-om i Feyenoordom. To govori samo za sebe…
To je kratki rezime Dinamove europske jeseni, koja je večeras doživjela vrhunac pobjedom od 2-0 protiv Feyenoorda na kultnom De Kuipu. Modrima je prije utakmice i bod igrao za prezimljavanje u Europi, ali nakon prvog poluvremena njihova pobjeda u Rotterdamu niti u jednom trenutku nije bila pod upitnikom.
Pa ipak, počelo je usporeno, uspavano…
Dinamo je na početku ograničio domaćina na pokušaje iz prekida, iako je taj dojam vjerojatno i pojačala činjenica da Nizozemci niti sami nisu pokazali puno napadačke inicijative u prvom poluvremenu. Niti Modri nisu pokazali gotovo pa ništa u prvih 45 minuta; vidjeli smo par dugih lopti Rasmusa Lauritsena preko Feyenoordove obrane, uglavnom za Lovru Majera ili nekog drugog trkača iz vezne linije, ali ništa konkretno.
Dinamo je kraj poluvremena dočekao kao momčad koja je nešto više pokušavala s loptom, ali do 45. minute bio je bez jednog jedinog udarca na nizozemski gol. Feyenoord je imao četiri, ali niti jedan u okvir. Pritisak rezultata i prolaska u drugi krug gušio je i jedne i druge na De Kuipu.
I onda se dogodila 48. minuta u kojoj je Dinamo prvi puta opalio u okvir gola, a u nastavku iste akcije zaradio i penal zbog prekršaja Orkuna Kökçüa. Bruno Petković rutinski je pospremio loptu u mrežu iz kaznenog udarca i, odjednom, svih 45 minuta muke i dosade postalo je nebitno; Dinamo je imao 1-0 i bio jednom nogom u nokaut fazi Europske lige.
I još jedna sitnica: deveto uzastopno poluvrijeme u Europi bez primljenog gola.
Dinamo je vrlo često ove sezone u Europskoj ligi djelovao na duge staze statično i bezopasno da bi onda iznenada bljesnuo i vrlo kvalitetno loptu prenio u kazneni prostor i/ili zabio. Upravo to se dogodilo u akciji koja je prethodila penalu u prvom poluvremenu, a upravo se to dogodilo samo osam minuta nakon početka nastavka.
Arijan Ademi i Sadegh Moharrami (koji je odigrao skoro pa bezgrešno na desnom beku) promijenili su stranu, Majer i Petković kombinirali ispred kaznenog prostora, a onda je Ademi napravio ono što tako dobro radi; utrčao u kazneni prostor gdje je stvorio višak, vratio loptu Majeru koji zabija za 2-0.
Dinamo je tako nakon manje od sat vremena igre imao dvije prave akcije, tri udarca i, najbitnije, dva gola. Neumoljiva efikasnost. Od tog trenutka, utakmica je za Dinamo značila uglavnom limitaciju štete. Ali čak niti s leđima okrenutima zidu, momčad Dicka Advocaata nije posebno ugrozila Modre.
Završilo je 2-0. Dinamo je, još jednom, bio maksimalno skoncentriran u obrani, niti u jednom trenutku nije djelovao kao da je pod velikim pritiskom, a u par navrata kada je kvalitetno iznio loptu u suparnički kazneni prostor, bio je nemilosrdan. Majer je opet zabio, Ademi je opet bio Ademi, Joško Gvardiol je dokazao da je već sad igračina, i to ne samo na stoperskoj poziciji.
Drugim riječima, Dinamo ide dalje…
