Reći da neodigrana utakmica između Dinama i Crvene zvezde, a pogotovo ‘onaj’ sukob između Zvonimira Bobana i jednog jugoslavenskog policajca, zauzima opće mjesto u imaginariju i povijesti hrvatskog sporta značilo bi umanjiti njen značaj.
Niz maksimirskih događanja dogodio se prije točno 30 godina, 13. svibnja 1990.; netom, za vrijeme i nakon nikad do kraja odigrane utakmice prvenstva bivše države između Dinama i Crvene zvezde. Na utakmicu u Zagreb je došlo nekoliko tisuća Zvezdinih navijača, Delija, a sve se rasplelo u atmosferi napetih nacionalnih i političkih tenzija.
Budući da su se samo nekoliko tjedana kasnije u Hrvatskoj održali prvi višestranački izbori, izgredi između Bad Blue Boysa i Delija, koji su dobili i svoju konačni simbolički pečat kada je Dinamov kapetan, Zvonimir Boban, udario policajca Refika Ahmetovića, zauzeli su posebno mjesto u povijesti hrvatskog sporta i njegovoj ulozi u borbi za osamostaljenjem.
1990. na Maksimiru dolazi do sukoba BBB-a i navijača Crvene zvezde, a kapetan Dinama Zvonimir Boban napada policajca pic.twitter.com/NiOHahEbro
— Na današnji dan (@danasnji_dan) May 13, 2020
Pa ipak, treba biti oprezan s jednoznačnim proglasima o tome da je riječ o događaju koji je označio početak rata u Hrvatskoj, budući da je odigrana još jedna puna sezona pod okriljem Jugoslavije. Bobanov sukob s policajcem, simbolom opresije, ali i tadašnjeg jugoslavenskog režima, zaživio je kasnije kao jedan od utemeljujućih mitova hrvatskog nacionalizma; kao što britanski povjesničar i autor knjige Nogomet i politika u Jugoslaviji: Sport, nacionalizam i država Richard Mills u njoj razlaže:
”Jasno je da je taj događaj u ono vrijeme imao veliku simboliku”, objašnjava. “Slike igrača u sukobu s policijom bile su dojmljive i uhvatile su eseciju trenutka. Priča je odavno globalno poznata. Međutim, kad sam se pozabavio kontekstom, ubrzo mi je postalo jasno da su ti nemiri bili samo jedan od mnogih stadionskih incidenata koji su se godinama događali i, naravno, još je cijela sezona zajedničke lige odigrana nakon toga. Ta je priča izrasla u svojevrsni mit i poprimila vlastiti život. No, usprkos svemu, taj stalno evoluirajući mit postao je nezaobilazno mjesto u povijesti regije i šire povijesti nogometa. Način na koji su ga političari, novinari, igrači i navijači — među njima i, recimo, Arkan — kasnije koristili, veličali i obilježavali čini i taj mit jednako važnim kao i povijesne događaje.”
