Na kraju, Barcelona je dobro i prošla…
Maxi Gómez zabio je dva (jedan se, doduše, pisao Jordiju Albi zbog odbijanca), promašio penal i generalno radio dar-mar neorganiziranoj Barceloninoj obrani. Završilo je 2-0; to je prva Valencijina pobjeda protiv španjolskog prvaka na Mestalli nakon 13 godina.
Tada je Juan Mata potopio Katalonce, a za Valenciju su igrali Ever Banega, David Villa i David Silva. Čini se kao da je prošla vječnost…
Gomez je zabijao, a u sredini su Geoffrey Edwin Kondogbia i Francis Coquelin razbijali Barceloninu strukturu i fluidnost; osvojili su loptu zajedno 19 puta, izlazili u presing, otvarali prostor za brzu Valencijinu kontru. Nakon poraza od Mallorce, upravo je to trebalo Valenciji.
Today ends Barcelona's unbeaten run at Valencia – it lasted 14 games and spanned 13 years. The last time was 2007 Copa del Rey semi-final – @juanmata8 scored twice for Los Che. Teammates included David Villa, Joaquin, Ever Banega… pic.twitter.com/WHyq1bnLxF
— Colin Millar (@Millar_Colin) January 25, 2020
A što se tiče Barcelone, danas je bio samo podsjetnik surove realnosti. Momčad je usred sezone promijenila trenera i počela s izgradnjom potpuno novog identiteta. Nakon konzervativnog pragmatizma pod Ernesteom Valverdeom, Barcelona se okrenula Setiénovom ideološki čistom pozicijskom nogometu.
Za tranziciju će trebati vremena, a to se vidjelo i danas. Barcelona je primila gol iz prve akcije Šišmiša, a mogla je primiti i više od dva. Nedostajalo je okomitosti u napadu i kvalitetnog napadanja bokova, a zadnja linija, koja se alternirala iz trojice (s loptom) u četvoricu (bez lopte), bila je nekoordinirana.
Dok Setiénova vizija ne zaživi (ako uopće zaživi), rezultati poput današnjeg bit će redovite nuspojave.
Projektima treba vremena, pogotovo rizičnim poput ovog Quiquea Setiéna.
Barcelona se danas po prvi puta u to uvjerila, vjerojatno neće biti posljednji.
