Samo što staza nije bila suha. Utrka je već trajala dvadeset i tri sata i pedeset minuta. I bila je to borba za ukupnu pobjedu.

Iron Lynxov Ferrari bio je najbolji automobil ovog vikenda, a Pier Guidi najbolji vozač, to nije bilo dvojbeno. Vodio je auto s brojem 51 na prolazima nakon šest i nakon 12 sati, koji se također boduju za europsko endurance prvenstvo, kao male zasebne utrke. U predzadnjem satu Talijan se uspio otarasiti Vanthoorove pratnje i napraviti 20 sekundi prednosti, s kojima je ušao u posljednji sat utrke.

Ovo je nevjerojatno izjednačena kategorija u kojoj razliku uglavnom uistinu donose vozači, a ne njihova mašinerija

Kiša je već neko vrijeme sporadično padala, ali nedostatno da bi se itko odlučio na prelazak na kišne gume. Kada je Pier Guidi ušao na posljednju izmjenu guma, stavio je slickove, baš poput svih ostalih. Krug potom, Vanthoor je ušao u boks, a njegova momčad odlučila je staviti mu gume za kišu. Bio je to potez očajnika, momčadi koja nema što izgubiti. Zadnji pokušaj da spasi vikend na koji je došla kao glavni favorit, a potom zbog problema u kvalifikacijama morala startati s 54. mjesta i probijati se kroz poredak.

Pola minute kasnije, nebo se otvorilo i počeo je pljusak, jedan od onih kakve dobro znate ako pratite utrke u Spa. Ozbiljan i ubojit. Ali čak ni to ne bi bilo dovoljno za Audijev prelazak u vodstvo da mu ga Iron Lynx nije odlučio zapakirati u poklon, onako s vrpcom, i servirati ga na pladnju: kada je kamera pokazala kako Pier Guidi i kada je staza već bila posve natopljena ne skreće u boks nego pokušava odvesti još jedan krug na slickovima, postalo je jasno da su u talijanskoj momčadi ozbiljno zabrljali… Kada su nekako uspjeli odvesti taj dodatni, prokleto dug i spor krug, već je izdana žuta zastava, jer su se dva druga automobila razbila, a još nebrojeno drugih odsklizali ili izvrtjeli.

Vrhunac trkaće sezone u Ardeninima

Kada je #51 izašao iz boksa, bio je minutu iza Audija. Sve se činilo izgubljenim.

No, onda je krenula bajka… Niti jedno od izlijetanja nije dovelo do nekih ozbiljnijih oštećenja na stazi, tako da utrka nije završila pod žutim zastavama, nego je na stazu izašao sigurnosni automobili, prikupio kolonu iza sebe i povukao se sa staze nešto manje od pola sata prije kraja utrke. Zahvaljujući tome razlika se s minute spustila na samo nekoliko sekundi — ali uz pet zaostalih automobila između dvojice vodećih. Ovo je GT3, gdje su svi, uključujući i zaostale, vrlo blizu po performansama i uopće nije jednostavno preteći pet automobila, ali Pier Guidi je to riješio u samo dva kruga. I krenuo sustizati Vanthoora, da bi ga već opisanim potezom u Blanchimontu i prešao te uzeo svakako kroz čitavu utrku posve zasluženu pobjedu.

Staza Spa-Francorchamps omiljena je disproporcionalno velikom broju ljubitelja Formule 1. Zapravo, gotovo da bi se moglo reći da vam je ta staza, čim dublje i detaljnije pratite svijet utrka, vjerojatno sve više plasirana na listi najdražih. Razumljivo: sjajna, prirodna konfiguracija s prirodnim, a ne matematički konstruiranim zavojima spojila se s nepredvidljivim ardenskim vremenskim uvjetima, osiguravajući gotovo uvijek superuzbudljive utrke, a kao šlag na vrhu kolača tu je i povijest…

Ah, da, povijest. Ma koliko nam se danas činilo nevjerojatnim, zapravo se ova staza tijekom godina izmjenjivala sa Zolderom i Nivellesom u ulozi doma Velike nagrade Belgije, mada je činjenica i da je ondje još 1925. vožena prva tako nazvana utrka. A tek od 1985. neupitan je dio kalendara Svjetskog prvenstva, svake godine. Nažalost, nisam imao priliku osobno otići na neku od utrka ondje, ali oni koji su bili na Formuli 1 pričaju kako je iskustvo tipično za tu disciplinu: stotine tisuća gledatelja, duge kolone za ulazak i izlazak, prebukirani svi smještaji u krugu od nekoliko desetaka kilometara oko staze i sat i pol utrkivanja tijekom kojih svaki od 20-ak bolida vidite po 40-ak puta…

Oni koji znaju znanje, potom će dodati: ali 24 sata, to je druga priča…

Dakako, svjestan sam da većini ljubitelja utrka, pa i vas koji ovo čitate, ništa nije zanimljivo poput — ili osim — Formule 1. No, utrka izdržljivosti u superkompetitivnoj kategoriji GT3 po mnogima je stvarni vrhunac trkaće sezone u Ardenima. Mada je ove godine zamalo nije ni bilo — prije samo dva tjedna, tijekom onih enormnih poplava u Belgiji, činilo se da nema šanse da se utrka održi. Dio staze bio je pod vodom, a neke su od pristupnih cesta potpuno razorene.

Kako je spašen Aston Martin

Moram priznati da sam donedavno i sam znao relativno malo o ovoj utrci, a onda sam lani odradio dio komentatorskog posla na Sportskoj TV tijekom prijenosa i zaljubio se. Ne u samo komentiranje, mada sam i ovog vikenda to ponovio, svjestan sam da sam daleko od profesionalne razine u tom poslu, nego u samu utrku. Veličanstvenu i fantastično uzbudljivu, vrhunac GT3 sezone. A onda sam se nedavno našao s prijateljem koji je bio u Spa i na toj utrci i na F1, te mi je dodatno ispričao o pronalasku smještaja odmah pored staze, slobodnom kretanju gotovo svuda, razumnoj gužvi, dostatnoj za pravi ugođaj, a ipak ne nesnosnoj… I zaključio kako je moja lista želja definitivno dobila još jednu točku koja se odmah progurala vrlo visoko.

Da ste me prije nešto više od godinu dana pitali što znam o 24 sata Spa, iz glave bih vam rekao razmjerno malo toga. Znao bih da je vrlo stara, utemeljena 1924., samo godinu dana nakon 24 sata Le Mansa. Nije mu bila konkurencija; vrlo su rijetko ondje vožene utrke najviše kategorije, prototipova, utrka je tijekom povijesti mahom bila orijentirana na sportske ili turističke automobile. U vremenu kada je ETCC bio na vrhuncu, kada su ondje nastupali i hrvatski vozači poput prije nekoliko mjeseci preminulog Drage Regvarta, 24 sata Spa smatrana je vrhuncem sezone u tom uzbudljivom prvenstvu. I, naravno, bilo je to mjesto rađanja legendi, barem dvije bih vam znao ispričati i da me probudite usred noći.

Kada je 1948. tvorničar traktora David Brown u Timesu vidio oglas u kojem se prodaje automobilska tvrtka visoke klase, zaintrigirao se. Ispalo je kako je tvrtka na prodaju nekoć ugledni Aston Martin, ali kupovinom se Brown našao na nuli, bez modela podesnog za prodaju ili ma čega osim imena. Na brzinu je razvijen sportski automobil s motorom od dvije litre. Prototip je poslan u Belgiju, kako bi St. John Horsfall i Leslie Johnson tijekom 24-satne utrke testirali performanse i izdržljivost, nakon čega će biti donesena odluka o početku proizvodnje ili gašenju marke.

Pobijedili su.

Bila je to prva i do danas jedina Aston Martinova pobjeda na ovoj utrci, ali ostat će zapamćena kao ona koja je tu marku spasila od nestanka.

I nastup Mercedes-Benza, odnosno AMG-a na 24 sata Spa 1971. činio se osuđenim na propast. Model 300 SEL 6.3 pretvoren je u sjajnu cestovnu sportsku limuzinu, ali je ‘crvena svinja’ bila preteška i preglomazna za uspjehe na stazi, trošeći gume suludom brzinom. Činilo se da je ideja o tako gargantuanskom vozilu na pisti naprosto suluda, ali monstrum nije samo uspio završiti tu utrku, nego i pobijediti u klasi, te osvojiti drugo mjesto u ukupnom poretku. Tim je rezultatom AMG skrenuo pozornost na sebe i postao druga velika tvrtka koju je ova utrka spasila od propasti. U počast 50. godišnjici tog događaja, ovog je vikenda na stazi bio Mercedes-AMG GT3 sa startnim brojem 50 i evokativnom livrejom, ali nije se baš proslavio.

Fenomenalno uspješan koncept

GT3 klasa uvedena je 2005. i spasila svijet utrka sportskih automobila.

Uz sulude cijene bolida Formule 1 i raznih kategorija prototipova, u ovom smo tisućljeću doživjeli krah klasičnog koncepta reli automobila. Nakon Subaru Impreze i Mitsubishi Lancera prestali smo u WRC-u imati modele koji ma po čemu osim imena podsjećaju na ono što uistinu možemo vidjeti na cestama i kupiti. Cijene su i u toj disciplini otišle u nebo, a ma kakve dodirne točke, čak i sa sportskim izvedbama modela koji se natječu, postale su čisto nominalne. Kada ste gledali Impreze, Lancere, Lanciju Deltu Integrale… to su bili upravo oni automobili o kakvima ste maštali i kakve ste si, ako ste imali dovoljno novca, mogli kupiti uz opipljivu, očiglednu vezu između cestovnih modela i WRC pobjednika.

Upravo smo to dobili GT3 klasom. Daleko su ti automobili od jeftinih, naravno — trkaće izvedbe koštaju oko pola milijuna eura, dok su cestovni automobili na kojima su bazirani uglavnom u rangu od 100 do 200 tisuća eura — ali kada vidite neki od njih na cesti, znate da je riječ o fundamentalno istom automobilu koji, s trkaćim dodacima, osvaja utrke. Usto, to su auti radi kojih današnji fanatici automobila uplaćuju loto. Koncept se pokazao fenomenalno uspješnim, gotovo 20 proizvođača je u posljednjih 15-ak godina homologiralo više od 50 različitih trkaćih modela. Nitko nije ostvario dominaciju i u gotovo svakom od mnogobrojnih prvenstava koja se voze diljem svijeta imamo stalne izmjene pobjedničkih posada i modela.

Dobro, Spa je i opet određena iznimka…

Nakon Chevroleta 2009., u posljednjih su 11 izdanja utrke pobjedu odnosili njemački proizvođači. Tijekom samih utrka bude dosta promjena u vodstvu, posljednjih nekoliko Ferrari je momčad koja najčešće vodi (a i pobjeđuje u nižim klasama), ali nakon čitavog dana i noći utrkivanja šampanjac ispijali vozači nekog od njemačkih automobila. Sve do ove godine.

Realno, i sada su Porsche, Mercedes i Audi bili oni koje smo pred utrku smatrali favoritima, mada BMW (s 24 pobjede najuspješnija marka u povijesti utrke, ispred Porschea s osam i Alfa Romea sa sedam), Lamborghini, Ferrari, McLaren, Bentley i Aston Martin nisu bili bez šansi. Ovo je nevjerojatno izjednačena kategorija, u kojoj ni klase nisu određene prema snazi vozila nego prema renkingu vozača, imamo profesionalne ekipe dva ranga, miješane Pro-Am i posve amaterske, tako da razliku uglavnom uistinu donose vozači, a ne njihova mašinerija.

Razvikanije ne znači nužno i bolje

A kada smo kod vozača, njih ima uistinu kojekakvih. Od bivših zvijezda Formule 1, preko pobjednika Le Mansa i poznatih prezimena koja nose sinovi nekadašnjih zvijezda, do onih za koje ćete tek čuti u godinama koje dolaze, poput Ferrarijeva testnog F1 vozača Caluma Ilotta, kojeg mnogi smatraju budućom velikom zvijezdom — mada ovu utrku naposlijetku nije vozio, jer mu se kolega slupao prije njegove prve smjene. Bila je to stravična nesreća u Raidillonu, nakon samo 22 minute od starta utrke, u kojoj su sudjelovala čak četvorica vozača, a sve je neugodno podsjećalo na nesreću iz 2019. u kojoj je život izgubio francuski vozač Formule 2 Anthoine Hubert.

Srećom, ovaj put nitko nije smrtno stradao, mada su Davide Rigon i Williamsov testni vozač Jack Aitken, koga smo lani vidjeli i u jednoj F1 utrci, završili u bolnici s određenim lomovima i frakturama. Izgledalo je gadno, ali srećom je to ostala jedina ozbiljna nesreća tijekom utrke.

Nažalost, i ove godine utrka je prošla bez Martina Kodrića. Tako da ne možemo očekivati da izazove veću medijsku pozornost, mada je sjajno što postoji regularan prijenos GT3 utrka s hrvatskim komentatorima na javno dostupnoj televiziji. Dodatno je, nažalost, ova fantastična završnica pala u sjenu zbog toga što se odvijala u isto vrijeme kada i kaotična Velika nagrada Mađarske u Formuli 1, tako da je mnogi fanovi utrka nisu vidjeli, odabravši razvikanije natjecanje.

No, razvikanije ne znači nužno i bolje, što nam ova utrka zorno pokaže svake godine. A posebno ove, u kojoj je riješena nakon 23 sata i 50 minuta.