Horor koji nema kraja. Tim je riječima Leon Goretzka opisao osjećaj nakon što je Bayern izgubio od Bochuma i tako upisao treći uzastopni poraz.
Prije samo desetak dana Bayern je bio u solidnoj situaciji. Da, imao je dva boda zaostatka u Bundesligi i Bayer Leverkusen je izgledao fantastično, ali dva su razloga za to što je Bayern postao dominantna sila njemačkog nogometa. Prvi je taj što je sredinom 1960-ih iskoristio Wirtschaftswunder i povezao se s ekonomskim gigantima poput Adidasa i Audija koji su ušli u vlasničku strukturu, a to je značilo sasvim drugu financijsku poziciju u odnosu na ostale njemačke klubove. Drugi razlog je taj što je Bayern imao reputaciju kluba koji uvijek pobjeđuje u utakmicama s izravnim konkurentima. Ali baš uvijek. Recimo, Bayern je prošle sezone početkom travnja rutinski riješio Borussiju Dortmund u međusobnom dvoboju, a svaki put kad bi Borussia ili RB Leipzig u proteklih 11 sezona došli blizu, Bayern je uspješno rješavao izravne dvoboje.
Možda je baš zato utakmica u Leverkusenu bila takav šok.
Thomas Müller iza sebe ima 12 bundesligaških titula i dvije Lige prvaka. Manuel Neuer ima 11 njemačkih i dva europska naslova prvaka, Joshua Kimmich osam njemačkih i Ligu prvaka, a Goretzka je pet puta osvajao Bundesligu i jednom Ligu prvaka. Čak i ovi mlađi igrači poput Leroyja Sanéa, Kingsleyja Comana, Jamala Musiale ili Alphonsa Daviesa imaju osvojene višestruke titule i rutinu pobjeđivanja. Svaki od tih trofeja je svjedok nevjerojatne igračke kvalitete koju ova momčad ima. Igrači u svlačionici okusili su svoju moć i bilo je prirodno da se osjećaju samodopadno. Svaki od tih igrača imao je iskustvo u kojem su kao momčad imali još jednu brzinu u koju mogu ubaciti kad nagaze do kraja i kad to situacija zatraži, a koja je dovoljna da pregaze konkurenciju.
Nikad dosad nijedan Bayernov igrač nije izjavio kako ne vjeruje da će postati prvak. Bayern prvi put u nekoliko desetaka godina nema šampionski gard
Možda je utakmica odigrana na stadionu Mineirão, kad je Njemačka pobijedila Brazil 7-1, najbolji primjer te više brzine. Upravo su senatori Bayernove svlačionice na poluvremenu ustali i rekli da je utakmica gotova te da se može dignuti noga s gasa jer nema smisla ponižavati suparnika kad imaš dominantnu poziciju. Nisu sve nogometne kulture takve, ali razlika u individualnoj kvaliteti između Bayerna i ostatka lige je tolika da Bayern svako toliko ima utakmice koje igra na pola snage, svjestan da ima dodatnu zalihu koju može povući kad dođu ključni dvoboji.
Gostovanje u Leverkusenu bilo je jedna takva utakmica i Bayern je povukao ono što je ostalo u rezervi, ali nije bilo dosta. Momčad Xabija Alonsa potpuno je razbila Bayern, a s tim je razbila i vjeru momčadi u to da ima kvalitetu više koju može koristiti onda kad zatreba. Nakon 3:0 u Leverkusenu usljedio je poraz protiv Lazija u Ligi prvaka, a onda i poraz protiv Bochuma u Bundesligi.
Zvijezde govore što misle
Prije desetak dana Bayern je imao -2 i utakmicu protiv Leverkusena za koju je cijeli klub vjerovao da će je dobiti, a samim time i preuzeti prvo mjesto. Sada je na -8, a mora se spašavati i u Ligi prvaka, gdje iz Rima nosi zaostatak od jednog gola.
“Osjećam se kao u horor filmu koji nema kraja”, rekao je Goretzka u DAZN-ove kamere prije nego što je ušao u svlačionicu. “Radimo individualne pogreške, i to previše njih. Nalazimo se u situaciji u kojoj moramo propitati sve što radimo. Trenutno ne vjerujem da možemo biti prvaci — ne sada, i oko toga moram biti iskren.”
Taj je Goretzkin istup relativno čudan u našem kontekstu, gdje smo prošli tjedan imali slučaj Roberta Jarnija. Čudno je čak i za neke druge kulture u kojima je nogometni PR izraženiji i gdje su izjave popeglane do krajnjih granica. Međutim, za Bayern nije čudno da igrači imaju takve istupe. Müller je prošlog tjedna prozvao suigrače zbog pristupa; ranije ove sezone je Neuer imao komentar o radu klupskih struktura; prošle sezone su svoje izjave imali Sané, Kimmich i Serge Gnabry, a otvorene istupe članova upravne struktrure nema smisla niti brojati.
To je Bayern. FC Hollywood u kojem su strani igrači malo po strani, ali od domaćih možete uvijek računati da će reći točno ono što netko od njih u tom trenutku misli.
Recimo, Carlo Ancelotti je u rujnu 2017. u drugom kolu Bundeslige ostavio Müllera na klupi. Bayern je dobio obje utakmice, ali Müller je bio nezadovoljan time što je trener umjesto njega u igru stavio Thiaga Alcântaru i za medije je izjavio da ne zna koje kvalitete trener traži od igrača, ali da njegove kvalitete očito nisu u fokusu.
Idući dan je Bild u tiskanom izdanju posvetio šest i pol stranica isključivo toj izjavi. Bayern je rutinski riješio utakmicu, imao je dvije pobjede u hendikepu, ali Müllerov je ispad izazvao takvu dramu da je analiziran kroz tri različita teksta. Uz ta tri teksta izjave su dali Oliver Kahn, Michael Ballack, Stefan Effenberg i Franz Beckenbauer, a preko dužeg intervjua se iste večeri očitovao i Karl-Heinz Rummenigge; kako službeno u ime kluba s pozicije direktora, tako i s pozicije klupske legende, pokušavajući pružiti dodatni kontekst iz pogleda kakav je imao kao igrač. Nasuprot šest stranica o Müllerovoj izjavi, ostalih osam utakmica tog vikenda dobilo je jednu jedinu stranicu.
Poanta je da Bayernove zvijezde često daje izjave, pogotovo kad je riječ o Nijemcima. Često su te izjave dane bez zadrške i obično postanu prva vijest u njemačkim medijima. Ali nikad nijedan Bayernov igrač nije izjavio kako ne vjeruje da će postati prvak. To se nikad dosad nije dogodilo i to otvara nova pitanja.
Potreseni temelji
Prvo je pitanje kakav je status Thomasa Tuchela.
“Naravno da će Tuchel biti na klupi u utakmici protiv RB Leipziga iduće subote, on je još naš trener i mi vjerujemo u njegove kvalitete”, rekao je predsjednik kluba Jan-Christian Dreesen. “Ali znate i sami da ovakve zakletve lojalnosti traju tjedan dana.”
Dreesen je bio u duhu Bayernove iskrenosti. Rekao je da Tuchel ima potporu i da će voditi momčad protiv RB Leipziga, ali da tu utakmicu mora dobiti i izvući momčad iz kanala u kojeg je upala. To nas dovodi do drugog pitanja: može li Tuchel to napraviti?
Leverkusen je odličan, ali ni igra Tuchelove momčadi nije toliko loša; Bayern je protiv Bochuma imao 27 udaraca prema suparničkom golu, u cijeloj sezoni prije ova tri vezana poraza imao je tri poraza i tri remija, a nakon 20 odigranih kola je imao 50 bodova, što je put prema najuspješnijoj sezoni u zadnjih osam godina.
Riječ je o momčadi koja ima Harryja Kanea, a on je zabio 25 golova u Bundesligi; momčadi koja je prva među svima iz liga Petice u kategorijama udaraca, uspjelih driblinga i progresivnih dodavanja, a druga u kategorijama postotka posjeda lopte i dodavanja u suparnički kazneni prostor. Sve je standardno ili čak malo iza toga, osim što Bayern prvi put ima suparnika koji je spreman ići na više od 90 bodova, jer čak ni Borussia Dortmund pod Jürgenom Kloppom nije bila toliko dobra. Ona je išla na 75 i 81 bod, a Xabi Alonso je na putu da ostvari sezonu desetak bodova jaču od toga.
No, neovisno o konkurenciji, Bayern prvi put u nekoliko desetaka godina nema šampionski gard.
Poraz od Leverkusena potresao je temelje momčadi i Bayern je nakon 3:0 kod izravnog konkurenta izgubio samopouzdanje. Nema više one više brzine u koju se momčad uzdala i nema mirnoće na koju je navikla kad se osloni na kvalitetu koju ima. Bayern trenutno živi u hororu kojem, što je daleko najpogubnije, ni sami igrači ne vide kraj.
