Prije dva kola se Union Berlin našao u nevjerojatnoj poziciji. Ušao je u 22. kolo Bundeslige bodovno poravnat s Bayernom na vrhu ljestvice i išao je u München pokušati se pobjedom odvojiti od aktualnim prvakom. Ukratko, autsajder je živio san.
Bayern je samo na odštetu za Matthijsa de Ligta potrošio 67 milijuna eura, na što treba dodati još desetak milijuna eura, a to znači da je dovođenje samo jednog stopera koštalo znatno više nego što iznosi čitav Unionov godišnji budžet. I nije stvar samo jednog igrača. Prošle je godine Bayern doveo Dayota Upamecana, pretprošle Leroyja Sanéa, a one tamo Lucasa Hernándeza. Momčad bavarskog giganta je građena tako da svake godine dovede barem jednog igrača koji je skuplji od svih troškova koje Union Berlin ima na godišnjoj razini; od plaća igrača prve momčadi i transfera, do funkcioniranja omladinskog pogona, putovanja, pranja dresova, čišćenja stadiona ili vođenja poslovnih knjiga. Sve to stane u dio love za jednog De Ligta.
Ipak, Union je našao način da ostane blizu puno jačoj konkurenciji. Predsjednik kluba Dirk Zingler se na seminaru Njemačkog nogometnog saveza upoznao s Oliverom Ruhnertom koji je radio kao trener u Schalkeovoj akademiji i doveo ga na poziciju skauta, a Ruhnert je ubrzo postao Unionov sportski direktor i arhitekt ove momčadi. Doveo je Ursa Fischera na mjesto trenera prve momčadi i s njim izabrao igrače koji mogu ‘prevariti’ očekivanja. Tako to radi Union — Ruhnert je posložio profile igrača da budu savršeno kompatibilni jedan drugome i jako je dobro shvaćao što točno Fischer treba.
Kad pogledate sve te igrače, nije Ruhnert otkrio skrivene dragulje koji će otići za 130 milijuna eura u Chelsea ili Barcelonu. Nema tu nekog Floriana Wirtza, kojeg je Leverkusen doveo iz Kölnovih kadeta za 200.000 eura, Manua Konéa kojeg je Borussia Mönchengladbach prepoznala u Francuskoj ili Jamala Musiale kojeg je Bayern namamio iz Chelseajeve akademije. To su mlade zvijezde s ogromnim potencijalom, a sličan je put odabrao i Freiburg, koji je u Metzu našao Kilianna Sildilliu i u vlastitom pogonu Noaha Atubolu, igrače koji za koju godinu mogu eksplodirati i napraviti svjetske karijere.
San o borbi za naslov prvaka — iako u Unionu nikad nisu o njemu pričali naglas — ipak je iluzija. Ali borba za Ligu prvaka je još uvijek živa
Unionov put je drugačiji.
Možda je i najbolji primjer Josip Juranović, samo zato što je nama najpoznatiji. On je na svoj nogometni put krenuo kao amaterski ofenzivni vezni i natjecatelj u programu Nike Chance, preskakao je prepreku za preprekom i postao standardni desni bek momčadi koja je osvojila brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu. Ono što Juranović ima su odlične fizikalije, vrhunska radna etika i dobar mentalitet.
Borba ide dalje
Tako je Ruhnert složio ovu momčad. Tu nema nekih velikih generacijskih talenata. Zapravo, nema ni igrača koji su to nekad bili, pa sad dobivaju drugu, treću ili četvrtu šansu da pokažu imaju li još uvijek u sebi ono što ih je nekad razdvajalo od konkurencije. Union je čvrsta i karakterna momčad, natprosječno agilna i pokretna, s igračima koji svaki zasebno nisu sam vrh njemačkog nogometa, ali imaju kvalitete koje se nadopunjuju i konačni je produkt veći od zbroja individualnih kvaliteta 11 igrača. Najbolje je to sažeo Neven Subotić kad je rekao da u Unionu nema zvijezda jer je jedina zvijezda momčad.
Problem je u tome što je Bayern ipak Bayern.
“Moraš biti jako hrabar ako želiš donijeti bodove iz Münchena”, rekao je Rani Khedira nakon uvjerljivog poraza koji je Union doživio na Allianz Areni. “Nismo bili svoji u prvom poluvremenu i više nije bilo povratka. Naša se igra bazira na tome da se brani iz napadačke linije, ali smo bili previše pasivni i u prvom smo poluvremenu stajali preduboko. Kad je Bayern zagrijao motore i kad su se Musiala i Kingsley Coman razigrali, bez problema su iskoristili našu pasivnost kako bi stvarali višak.”
Bayern je dominirao prvim poluvremenom, pobijedio je na utakmici i odvojio se na vrhu prvenstvene ljestvice.
Ali to je Bayern. Bavarski klub svake godine kupi igrača koji je osjetno skuplji od cjelogodišnjeg Unionova budžeta i naravno da je Union u toj borbi potpuni autsajder. Problem nije poraz od Bayerna; problem je u tome što je Union remizirao utakmicu prije i utakmicu nakon tog poraza. Sada je spojio tri utakmice bez pobjede i čini se da je bajka došla do svog kraja.
Bayern i Borussia Dortmund odvojili su se na pet bodova razlike. Postaje sve jasnije da je san o borbi za naslov prvaka — iako u Unionu nikad nisu o njemu pričali naglas — ipak iluzija, baš kao što postaje sve jasnije da Union čeka ozbiljna borba do kraja sezone. RB Leipzig i Freiburg su se približili na samo dva boda zaostatka, a dovoljno blizu je i Eintracht. To su četiri kandidata za samo dva mjesta u Ligu prvaka i to je borba koju Union Berlin trenutno vodi.
To je borba u kojoj ima šanse. Ruhnert je složio momčad od iskusnih i karakternih igrača. Jedini donekle mladi igrač koji ima bitnu ulogu u rotaciji je 23-godišnji veznjak András Schäfer. Svi ostali su stariji i u karijeri su prošli dovoljno toga da se znaju nositi s pritiskom.
San se ipak nastavlja
Na kraju krajeva, utakmica protiv Ajaxa u Europskoj ligi je bila odličan primjer. Ajax nije u sjajnoj formi, ali Union je dominirao utakmicom. Igrači su potpuno uspjeli u onome što je suština njihove postavke u rasporedu 3-5-2: eliminirali su prostor između linija. Dušan Tadić je ograničen na samo 72,9 posto točnih dodavanja, Davy Klaassen je u 64 minute na terenu u srcu Ajaxova veznog reda loptu dotaknuo samo 27 puta, a Ajaxova tročlana zadnja linija imala je samo tri točne duge lopte. Union je nametnuo svoj ritam i pregazio je suparnika.
To je ono što Union čini posebnim. Ponekad će na drugoj strani biti Bayern — Union je bio prilično pasivan u prvom poluvremenu, ali kada suparnička momčad ima raspoloženog Musialu, Joshuu Kimmicha, Comana i Thomasa Müllera, tu se malo toga može napraviti. Ali kad je sa suprotne strane momčad koja će nešto ponuditi, Union će to iskoristiti. I ne samo da će iskoristiti, nametnut će svoj ritam, tjerat će suparnika iz pogreške u pogrešku i slomit će utakmicu.
Bajka o borbi za naslov prvaka je završena. Samo dva boda iz protekla tri kola su prevelik teret za održavanje ambicija koje uključuju borbu s Bayernom i Borussijom. To nije ni bilo realno očekivati, to je san koji je Union živio puno duže nego je itko očekivao. Ali borba za Ligu prvaka je još uvijek živa. Nakon 11., sedmog i petog mjesta, Union lovi mjesto među najbolja četiri i ulazak u Ligu prvaka. Nešto što je prije tri ili četiri godine bilo samo san.
