HEP logo generalni partner Telesporta

Cavani: Vođa čopora

U Parizu ga više nisu trebali. Sada bi ih mogao doći glave

Zadnja izmjena: 2. prosinca 2020. Ilustracija Vladimir Šagadin/Telesport

Trebala je proći gotovo puna minuta da Edinson Cavani ove nedjelje protiv Southamptona stvarno i uđe u igru, nakon što ga je Ole Gunnar Solskjær na poluvremenu odlučio poslati na teren. Punih je minutu Manchester United, koji je u tom trenutku gubio 2:0, igrao s igračem manje, jer je Cavani tek krenuo navlačiti kopačke kada je igra započela. Da je netko išao snimati kakav kičasti, preromantizirani film o nogometnom junaku, ta bi scena bila okarakterizirana kao neukusno pretjerivanje. Daljnji razvoj priče u kojoj taj markantni junak duge kose i lakog koraka konačno uđe te najprije nakon 14 minuta u igri ‘u trepavicu’ pogodi suigrača koji zabija za smanjenje domaćeg vodstva, a onda i sam postigne dva sjajna gola za potpuni preokret, bio bi koban za svakog iole ozbiljnog scenarista.

Ali to se dogodi kada konačno pustite zvijer poput njega da gladna luta suparničkim šesnaestercima.

Sam se Solskjær dobro našalio kada su ga nakon preokreta pitali za komentar utakmice, s naglaskom na Cavanijev čudesni učinak. Onaj koji je podsjećao na ono što je on radio kao Unitedova ‘super-zamjena’, a zbog čega Bayernovi navijači još imaju traume.

“Nismo mi isti tip igrača”, rekao je Unitedov menadžer. “Niti sam ga ja oblikovao, već je on oblikovao samog sebe. Nije od mene učio jer nije bio spreman kada je započelo drugo poluvrijeme. Ja sam uvijek bio spreman i u kopačkama, tako da nas je natjerao da čekamo malo predugo za svoj ukus”. Nije ga onda slučajno prvo usporedio s Andyjem Coleom (“s kretanjima u prostoru i sjajnim tajmingom”), pa i prepričao kako mu je Sir Alex Ferguson svojedobno govorio kako je napadaču “najbolji prijatelj prostor”.

On je vječno gladan golova, a tu glad i kompetitivnost pretače na čitavu momčad

Cavani je jedan od najboljih napadača u modernoj eri po pitanju snalaženja u prostoru, ma koliko ga bilo malo. I kada ga pronađe, a jasno je da hoće, njegova realizacija je nestvarno dobra i ne opada ni u, evo 34. godini.

Ipak, ni to više nije bilo dovoljno dobro za neke.

Neprikosnovena radna etika

Cavani je lani, kao najbolji strijelac u Paris Saint-Germainovoj klupskoj povijesti, ubilježio samo sedam startova u sezoni. Doduše ni ozljede ga nisu zaobišle, ali nije to bilo presudno. Cavani je za PSG naprosto svoje bio dao; za takav superklub važno je ostati aktualan i kroz marketinšku nišu. Cavani je u i posljednjih 12 utakmica u kojima je igrao postigao pet golova i dodao im dvije asistencije, a i ova tri gola u tek 255 minuta za United pokazuju da njegova frekvencija zabijanja nije u padu.

Međutim, za PSG je imidž ključan: Mauro Icardi je lice s naslovnica i to je bio možda i glavni rezon Parižanima da s njim osvježe svoj roster. Cavani je naposljetku bez plaćene odštete završio u Manchesteru i sada će u srijedu u Ligi prvaka protiv bivšeg poslodavca — nakon što je zbog nedovoljne spemnosti propustio prvi ogled svoje stare i nove momčadi — imati ogromni motiv da pokaže koliko vrijedi.

United je također, unatoč svim dubokim strukturalnim problemima koje ga more još od Sir Alexova odlaska, i dalje superklub koji podjednako treba voditi računa o svom imidžu. Prema Deloitteu je to i dalje treći klub na svijetu po visini godišnji prihoda koji premašuju 710 milijuna eura. To Unitedu daje zalog da na postojeće pogreške u kadroviranju svoj imidž održava i kroz trošenje na igrača poput Radamela Falcaa i Alexisa Sáncheza, koje onda nije uspio uklopiti u momčad.

S Cavanijem se logika doima razrađenijom, iako je došao na pragu svog 34. rođendana, s težom ozljedom iza sebe. No, za razliku od Falcaa koji je svoj fokus trošio na neuspješni povratak u staru formu, te Sáncheza koji se više nije ni trudio biti ikakav faktor u svlačionici, Cavani je i dalje spreman i odlučan biti ona zvijer koja nije mogla podnijeti to da s tribina gleda kako netko drugi izluđuje suparničke obrane. Njega je i lani bio pun teren kad god je igrao, a u Parizu su ga cijenili ne samo zato što je i dalje nemilice trpao, nego zato što je i dalje trčao kao manijak. Njegova radna etika je još uvijek neprikosnovena.

Prema van je Cavani logični dodatak svlačionici jer United odlaskom Romelua Lukakua nema igrača toliko sposobnog vezati na sebe suparničke braniče i tako osloboditi prostor da druge, ponajprije za Marcusa Rashforda, Anthonyja Martiala i Masona Greenwooda, na sličan način kao što je to onomad radio Zlatan Ibrahimović, jedan od rijetkih Unitedovih zaista uspjelih eksperimenata.

Rutina golgetera

Cavani je usto spreman prilagoditi se na različite postavke igre; bilo one u kojoj United protiv dominantnijeg suparnika čeka prigodu za udar iz kontre, bilo na situacije kao što je bila u nedjelju, kada treba preokrenuti deficit ‘viktorijom’ u posljednjim minutama.

On je redovno bio najbolji onda kada ga se otpisivalo, a to mu se događalo nekoliko puta kroz karijeru, iako je rušio golgeterske rekorde gdje god igrao, a jedini koji su od njega više zabili prošlo desetljeće su Lionel Messi i Cristiano Ronaldo. On je vječno gladan golova, a tu glad i kompetitivnost pretače na čitavu momčad. Upravo je taj faktor onaj koji će Unitedu najviše koristiti, jer u svom rosteru Solskjær ima niz igrača s elitnim karakteristikama, ali mu i dalje nedostaje netko tko na redovnoj bazi objedinjuje igračke, mentalne i liderske sposobnosti. Nije stoga nimalo čudno to što ga je prošle zime želio dovesti Diego Simeone.

United treba to iskustvo i tu glad, pogotovo kada je u pitanju rast i razvoj njegovih mladića koji tek dolaze. Momčadi treba rutina golgetera koji se uz suparnički šesnaesterac najbolje osjeća dok obrađuje svoje polje i koji će s 34 godine i dalje ostajati zadnji na treningu, ustrajan da traje što duže i pruži što više.

A onda će namjestiti kopačke, zabaciti kosu iza ušiju, ući i pokazati tim klincima kako riješiti utakmicu.

Ne propusti top članke