Čudi me samo što Brooker i njegovi koscenaristi nisu u jednu od epizoda sad već višegodišnjeg plana emitiranja ubacili i priču koja pokriva nogomet. Ako igdje galopirajuća budućnost uglavnom izgleda kao distopija, to je upravo u okruženju te plemenite igre. A ta stvarna distopija uglavnom uključuje i niz šeprtljavih, često i skandaloznih poteza. Dapače, autori serije se ne bi ni trebali puno oznojiti i napregnuti svoju kreativnost da uklope sve u unikatnu atmosferu serije.

“Uskoro će tražiti novac za mogućnost glasa u klubu koji je bio dio naše zajednice gotovo 125 godina. Drugim riječima, tražit će vas novac za imanje vlastitog mišljenja”

Dovoljno je, izgleda, popratiti malo događanja u West Ham Unitedu.

Vlasnici David Gold i imenjak mu Sullivan već su neko vrijeme na meti gnjevnih navijača koji su organizirali prosvjedne marševe i na njima optuživali dvojac za potpuno srozavanje ugleda kluba kroz niz vrlo dubioznih i potvrđeno loših poslovnih poteza. Od preseljenja na London Stadium do loše sportske politike, Gold i Sullivan su na nizu primjera pokazali kako im je u utrci za profitom dobrobit kluba s takvom društvenom pozadinom zadnja rupa na svirali.

Mobilna aplikacija

Prošlosezonski su marševi organizirani preko West Ham United Independent Supporters’ Association, demokratske inicijative koja je na sebe preuzela artikulaciju nezadovoljstva navijača načinom na koji se klub vodi. Klub je odgovorio tako što će ih kompletno pokušati ignorirati, dajući istovremeno legitimitet izvjesnoj grupi zvanoj Real West Ham Fans, sastavljenoj od izvornih članova zloglasne huliganske frakcije Inter City Firm. Bilo je poprilično jasno kako je klub zapravo indirektno angažirao štemere da zastraše pripadnike demokratske inicijative, a legitimitet koji im je dao najbolje se očituje kroz ekskluzivne sastanke starih huligana Andrewa Swallowa i Mickeyja Morgana s West Hamovom dopredsjednicom Karren Brady.

Naravno, nakon nekakvih pro forma razgovora vodstvo se “obećalo više potruditi”, a Sullivan, Gold i Brady su pohitali predstaviti to kao konačno rješenje problema.

Ovih dana se odnos vlasnika spram navijača ponovno pokazao problematičnim. Naime, krajem travnja se prvi put na službenim klupskim stranicama pojavila vijest kako je sklopljena suradnja između kluba i platforme Socios, koja to ime poznato ljudima s predznanjem dinamike navijačkih inicijativa nije odabrala slučajno: riječ je o digitalnoj platformi koja će preko mobilne aplikacije navijačima prodavati takozvane Fan tokene, koje onda mogu iskorištavati kao glasove putem kojih će im se omogućiti upliv u strateške klupske odluke. U prijevodu, Socios preko svoje aplikacije pojednostavljuje klubovima proces sprovođenja navijačke demokracije, u kojoj navijači kroz tzv. socios model imaju pravo na riječ kada je u pitanju budućnost kluba.

“Klub će putem ekskluzivnih anketa na aplikaciji tražiti povratnu informaciju i mišljenje navijača”, stoji u klupskom priopćenju. “To daje navijačima glasačko pravo i priliku da se i njihov glas čuje kroz Fan tokene”. West Hamov šef digitalnog marketinga Karim Virani je oduševljeno naglašavao kako su upravo navijači ono što “čini West Ham unikatnim i posebnim”, dok je izvršna direktorica marketinga tvrtke Socios Emma Diskin također razdragano pričala o West Hamu kao “klubu koji gleda u budućnost” i koji “maksimalizira potencijal navijačkog glasovanja, kao i njihova angažmana”.

Neka nas netko povuče za uho i probudi iz sna; znači li ovo da se u najkomercijalnijoj ligi klub poput West Hama okreće navijačkoj demokraciji i povratku korijenima koji su ga i globalno promovirali kao klub zajednice?

Eh, naravno da ne.

Ucjena navijačkog tijela

Kraćim istraživanjem pozadine projekta Socios dolazimo do imena Alexandrea Dreyfusa, izvršnog direktora tvrtke Mediarex sa sjedištem na Malti, koji se kroz razne offshore tvrtke bavi uglavnom razvojem platformi za online kockanje. On je navodno putem prodaje tokena očito bogatim pojedincima koji nose vlasnički udio u njegovim kompanijama zaradio vrtoglavih 65 milijuna dolara; njih je korristio za različite projekte koji su kao cilj imali stvaranje “prve platforme za navijački angažman i monetizaciju navijačkog tijela (!) unutar nogometne industrije”.

Iz toga se izrodio Socios, projekt navodno vrijedan više od 20 milijuna dolara, koji sada svoje tržište širi — osim, očito, na West Ham — i na klubove kao što su Juventus i Paris Saint-Germain. Već se tu vidi kako stvar baš i nema logike, pošto su ta dva kluba po načinu funkcioniranja jako daleko od bilo kakve ozbiljne implementacije navijačkih demokratskih mehanizama u svom radu, a i nikada nije javno objavljena ni natruha imena koja stoje iza tih ogromnih uloženih svota.

U svom priopćenju za javnost iz Sociosa naglašavaju ono što je očito: da je ideja iza takvog digitalnog projekta inicijalno inspirirana socios pokretom, nudeći primjere Real Madrida, Barcelone, Benfice i Bayerna kao one u kojima je taj model navijačke demokracije na snazi. Prema njima, socios model je “iskušano stvorio snažnu vezu između klubova i navijača koja traje već desetljećima”, a njihova je platforma tu da “digitalizira taj okvir i ponudi nogometnoj industriji podršku da implementiraju socios model kroz inovativni pristup”.

Na West Hamovu primjeru to izgleda tako da će svaki pretplatnik i član koji instalira aplikaciju dobiti jedan Fan token besplatno, dok će cijena u slobodnoj prodaji koja kreće od jeseni biti jedna funta po tokenu. Pojedinac će imati mogućnost kupovine i vlasništva nad maksimalno 50 tokena kako bi se “spriječila mogućnost da jedan navijač preuzme kontrolu nad klupskim odlukama”.

I baš je u tome caka koja otkriva kako ta platforma i ljudi iza nje zapravo uopće ne razumiju bit socios modela, već nudi jednostavno olakšavanje posla klupskom marketingu pod krinkom ideje “jedan član — jedan glas”. Socios bi im u praksi omogućio uglavnom da se njihov glas čuje oko marginalnih stvari, vezanih za dodatni prihod od utakmica poput “Trenutka mjeseca”, intervjua s igračima ili kamera koje će se koristiti u ponovljenom prikazu utakmica. Da ne bude sve tako prozirno, najavili su kako će se težina odluka mijenjati kako bude rastao interes za samu aplikaciju, čime efektivno ucjenjuju navijačko tijelo: ili ćete nam davati novac s upitnom stvarnom vrijednošću uloženog, ili gubite pravo na donošenje odluka vezanih uz klub koji volite.

Nova marketinška niša

Nastavno na to, postavlja se pitanje zašto bi se tom elitizacijom navijačkog tijela dobila mogućnost da neki dugogodišnji navijači ostanu bez prava na glas ukoliko nemaju novca ni interesa plaćati nekoj trećoj, privatnoj kompaniji to isto pravo? I pošto očito nema nikakvih formalnih ograda da će u tome sudjelovati zaista samo navijači kluba — jer skinuti aplikaciju i trgovati tokenima može bilo tko pod egidom “širenja na globalno tržište” — tko može garantirati da se na nekom kraju svijeta ne može oformiti grupa ljudi koja će preko te iste aplikacije jednog dana dobiti ekskluzivno pravo zaista kontrolirati bitne odluke?

West Ham je jedan od samo dvaju klubova od ukupno 92 profesionalnih u Engleskoj koji sustavno odbijaju uspostaviti neovisno navijačko tijelo koje sudjeluje u nadziranju rada kluba, što je u skladu s UEFA-inim regulacijama, kao i onim koje nameće Premier liga. Povijest vlasničkog otklona navijačkoj demokraciji sugerira da im je to očigledna smetnja jer uključuje kritiku; na ovaj način će, s razlogom se i logično pretpostavlja, dobiti poticaj za bavljenje tim pitanjem kroz proviziju — nepotvrđene informacije tvrde i vrlo veliku — koju će klub dobivati po prodanom Fan tokenu.

Također, transakcije koje uključuju mogućnost kupovine i prodaje Fan tokena mogu se provoditi i putem kriptovaluta, a to znači da one nisu pod nadzorom Financial Conduct Authority, odnosno državnog regulatora financijskih usluga u Velikoj Britaniji. To također s jedne strane otvara sumnju u sigurnost tog ulaganja, ali i mogućnost financijskih malverzacija, pogotovo zato što je Socios offshore tvrtka.

Sve je to navijače podsjetilo na čuvenu aferu iz 1991., kada je tadašnji direktor Peter Storrie osmislio efektivno piramidalnu prijevaru tražeći od dugogodišnjih pretplatnika da nadoplaćuju stotine funti kako bi “osigurali pravo na pretplatničko mjesto”, pa su promptno reagirali. Upravo je West Ham United Independent Supporters’ Association zajedno s nekoliko manjih West Hamovih demokratskih inicijativa pokrenula akciju Don’t Pay To Have Your Say, u sklopu koje su ovog vikenda zatražile od tijela kao što su Football Supporters Federation hitnu pomoć pri vršenju pritiska na različite institucije koje bi mogle zabraniti implementaciju ove bizarne suradnje, a koja bi trebala započeti s ovom sezonom. Iz West Ham TV-a, navijačke online video platforme, su jasno poručili što misle o cijeloj ovoj priči.

“Uskoro će Socios tražiti novac za mogućnost glasa u klubu koji je bio dio naše zajednice gotovo 125 godina”, tvrdi Nick s West Ham TV-a. “Drugim riječima, tražit će vas novac za imanje vlastitog mišljenja. Ako dopustimo da ova stvar neometano prođe, onda otvaramo nova vrata raznim moćnicima da nas nasamare.”

Je li ovo znak da je nogometna industrija pronašla način kako modele navijačkih demokracija, kojih se inače boji kao vrag tamjana, reducirati na novu marketinšku nišu? Osim što je to efektivno elitizacija i eksploatacija prava na demokratsko izražavanje, time jasno daju do znanja da će navijačku inkluziju jedino razmotriti ako u njoj ima financijske koristi. Skinite aplikaciju, udobno se smjestite i pratite budućnost koja je već tu. Brookerovih 10 minuta je prošlo i nova epizoda Black Mirrora se upravo ispisuje pred očima West Hamovih navijača, ali i čitavog nogometnog svijeta.

https://www.youtube.com/watch?v=iHlC3R7IZWs