Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Dokazivanje Tome Bašića

Kako je Hajdukov ‘li-la’ igrač postao Bordeauxov prvotimac

Zadnja izmjena: 4. ožujka 2020.

Nisu se početkom 2015. na Poljudu baš više panično zbrajali računi za struju i vodu, ali novca za adekvatan skauting baš i nije bilo. Bila je to era Gorana Vučevića, koji se snalazio kako je znao i umio kao sportski direktor uslijed intenzivnog “stezanja remena” u prvom predsjedničkom mandatu Marina Brbića. Jedna od njegovih ideja, da ne kažemo improvizacija, bio je i sistem tzv. ‘tajnih’ skauta, s kojima je Hajduk tada potpisao ugovore.

Projekt je krenuo nešto ranije, u ljeto 2014., kada su ugovori potpisani sa 29 pojedinaca zaduženih za praćenje talenata koji u raznoraznim područjima prolaze ispod radara. Naravno, jedan od fokusa je bio i na zagrebačko područje, za koje se pravično razmišljalo kako naprosto po sili brojki Dinamo ne može doći do svakog talenta koji se pojavi. I činilo se da taj sistem daje rezultate.

Uoči prozivke na zimskim pripremama  u siječnju 2015. pod vodstvom Damira Burića jedna od onih usputnih vijesti bila je kako su ugovore sa Hajdukom potpisali i trojica mladih igrača, redom poniklih u zagrebačkim klubovima. Marko Pejić se, kao bivši Dinamov omladinac, probijao preko Siene i Radnika iz Sesveta, a Josip Juranović i Toma Bašić su prve korake napravili u današnjem drugoligašu Dubravi, s tim da je Bašić na posudbi igrao i za Rudeš. Njima se mjesec dana kasnije pridružio i Fran Tudor kao još jedan zagrebački dečko — doduše, izvučen iz Panathinaikosova omladinskog pogona u koji je dospio preko Mladosti iz Buzina, Dinama i NK Zagreba.

Pet godina kasnije samo je Juranović još tu, doguravši u međuvremenu do statusa kapetana. Pejić je prvi i razmjerno brzo napustio Hajduk i sada je u slovenskom Kopru, dok je Tudor nakon silnih premišljanja završio kao slobodan igrač i nakon pola sezone pauze potpisao za Raków iz Częstochowe, iako je u međuvremenu dogurao i do onog ‘rekreativnog’ statusa u reprezentaciji.

Dok su se u Splitu, iskreno rečeno, čudili visini ponude koja je stigla za Bašića, za Bordeaux je on predstavljao rizik koji je vrijedan preuzimanja

A onda je, nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji, Hajduk napustio i Bašić.

Nisu u Hajduku baš previše razbijali glavu kada je stigao Bordeaux i za Bašića ponudio tri i pol milijuna eura odštete. Bio je to početak još jednog kriznog ljeta, ovaj put pod Željkom Kopićem; do odmjeravanja snaga s rumunjskim FCSB-om Bašić će se već naslikavati u Bordeauxovom dresu. Imao je on svoj status pod Kopićem, ali su u klubu istovremeno procijenili kako se ne treba kockati s takvom ponudom dok se čeka rasplet europskih kvalifikacija, a tu su misao podržavali i poslovično (samo)kritični Hajdukovi navijači, skloni čestom skakanju iz krajnosti u krajnost čak i kada je evaluacija vlastitog kadra u pitanju.

Igrač s YouTube kompilacija

Toma je, doduše, poduže čekao svoju afirmaciju u Hajdukovoj prvoj momčadi.

Ona je došla tek pod Marijanom Pušnikom koji ga je odmah u ljeto 2016. promovirao kao manje-više standardnog prvotimca, u sustavu s dvojicom pivota u sklopu kojeg je Slovenac praktički iz utakmice u utakmicu rotirao njegove kolege u veznom redu. Upravo je tu Toma odmah naletio na prvi i ključni faktor svoje seniorske afirmacije, koji mu je istovremeno bio i uteg i blagoslov: Hajdukove mjene. Pregrmio je u svoje dvije pune seniorske sezone u Hajduku trojicu trenera, ako ne računamo i onu jednu utakmicu u Koprivnici pod Markom Lozom, u kojoj je također asistirao Saidu Ahmedu Saidu za izjednačenje. I svakom treneru Bašić je bio drugačije rješenje.

Tvrdilo se da je on logična zamjena za Nikolu Vlašića, pošto je u mladim reprezentativnim selekcijama, uz solidan dribling i udarac, bio sklon igranju na poziciji iza napadača. Ali ondje bi do izražaja došla njegova ogromna ovisnost o lijevoj nozi, kao i slabe fizičke predispozicije, što je u kombinaciji predstavljalo prevelik rizik u ligaškom okruženju u kojem Hajduk većinom napada gusti, duboki blok. Igrao je i duboko, odakle bi širio igru i prebacivao težište svojim pregledom i preciznim, dugim pasom, a tu je ovisio o suigračima koji bi mu oslobađali prostor i odvlačili braniče. Igrao je i široko, kao jedan od ključnih kotačića pri izgradnji napada kod Kopića, gdje bi koristio svoju prostornu inteligenciju kako bi pripomogao prijenosu lopte iz zadnje linije.

YouTube, naravno, nikad ne nudi pravu sliku nečijih sposobnosti, a Bašićev primjer dobra je ilustracija za to. Kada ondje ukucate njegovo ime, u prvom planu će biti isključivo slobodnjaci koje izvodi sa zbilja velikom preciznošću, pogotovo one iz daljine, a zatim i ubačaji iz prekida. U kompilacijama se katkad prikažu i asistencije iz otvorene igre, ali općenito je zaključak koji možete izvući taj da se radi o igraču koji je izrazito opasan kad mu date prostora na lijevoj nozi. U Bašiću leži potencijal koji je u dosta segmenata nedorečen, ali s obzirom na to da u ovome toliko odskače od prosjeka, onda taj potencijal vrijedi pokušati razviti.

Dok su se u Splitu, iskreno rečeno, čudili visini ponude koja je stigla za Bašića i ubacila ga u top 10 izlaznih transfera u Hajdukovoj povijesti, za Bordeaux je on predstavljao rizik koji je vrijedan preuzimanja.

Uklopljen u kontekst

Novac plaćen za njega nije Bašiću garantirao ništa osim šanse da se dokaže napretkom u jednoj od taktički zanimljivijih europskih liga, u ekipi koja ima svojih problema, ali i konkretnih ambicija.

Aurélien Tchouaméni, 20-godišnji produkt Bordeauxove škole koji je ove zime prešao u Monaco za 18 milijuna eura bio je i klupski projekt, onaj koji djeluje kompletniji od Bašića pogotovo u domeni otpornosti na presing. Njegovim je odlaskom ove zime, međutim, Bašić dobio prigodu prikazati koliko je napredovao u onim karakteristikama koje su ga Bordeauxu i učinile zanimljivim. Riskirao je jesenas s odbijanjem posudbe u trenutku kad se još nije znalo hoće li Tchouaméni otići ili ostati, čime bi Toma pao u sjenu i možda izgubio čitavu sezonu.

I na stranu njegov gol Metzu, kao i asistencije protiv PSG-a, Dijona i Nice, što je sve ostvario u posljednja četiri kola; njegove kompilacije u Francuskoj sada izrađuju na primjeru kup utakmica poput one s Le Mansom prije mjesec dana, u kojoj je zabio gol, ali i u kojoj je njegov konkretni utjecaj na igru bio puno veći od samo tog jednog, najviđenijeg elementa.

Toma Bašić je prešao svoj put od YouTube novelty igrača do prvotimca u okruženju koje zna prepoznati potencijal unutar sustava. Njegov je limit u 24. godini vjerojatno pomaknut korak bliže onom konačnom, ali sada ga se konačno može jasnije sagledati. Dok su ga u Splitu često kritizirali zbog toga što je bio jako daleko od kompletnog igrača i zato jer je za njega nerijetko netko drugi trebao ‘igrati’, u Bordeauxu su ga izabrali zbog onoga u čemu je zaista dobar i što su željeli uklopiti u svoj kontekst, uvjereni da pritom i njegove nedostatke mogu dovesti na zadovoljavajuću razinu. Kad se zna što se želi i treba, onda se može i to.

Ako se i ne može još reći da se dokazao, odnosno ostvario potencijal, na dobrom je putu.

Ne propusti top članke