Kada na Europskom prvenstvu lopta napusti teren za igru i prijeđe u prostor za gledatelje, sudac je, prema pedantnom EHF-ovom protokolu, odnosi na zapisnički stol kako bi se dezinficirala i pripremila za nastavak utakmice. I kada to pogledate tako izolirano, ispada da EHF misli na svaki detalj i da poduzima sve kako bi se stanje sa zarazom koronavirusom držalo pod maksimalnom kontrolom. Međutim, dezinficiranje lopte koja je preletjela reklame u dvorani s 20.000 ljudi samo je kozmetička mjera; lijepljenje flastera na otvoreni prijelom noge.
Istina je kako ništa nije pod kontrolom i kako je Euro sveden na lutriju.
Možemo početi od Hrvatske. Domagoj Duvnjak i Luka Cindrić bili su pozitivni već na pripremama i nisu igrali utakmicu protiv Francuske. Od početka prvenstva pozitivne testove su dobili: Marko Mamić, Leon Šušnja, Lovro Mihić, Zvonimir Srna, Matej Mandić, David Mandić, Željko Musa i Tomislav Severac. Hrvatska je desetkovana, a navodno je izostanaka bilo još.
“Nažalost, dio onih koje su mnogi u posljednje vrijeme provlačili kroz tisak, portale i društvene mreže i priželjkivali da budu na popisu igrača također je zaražen i nije u mogućnosti pomoći reprezentaciji. Zbog GDPR-a nam nije dopušteno da objavimo njihova imena”, objavljeno je iz Hrvatskog rukometnog saveza prije puta u Mađarsku kao odgovor na kritike za netransparentnost oko razloga izostavljanja Igora Karačića, Marina Šege i Marina Marića s popisa putnika za Euro objavljenog 30. prosinca. Kako GDPR vrijedi za njih, a ne vrijedi u slučaju Duvnjaka, Cindrića, Mamića, Šušnje, Mihića, Srne, Davida i Mateja Mandića, Muse i Severca o čijem stanju je HRS redovito izvještavao, to ne možemo objasniti. Međutim, nije ni pretjerano bitno.
Euro 2022. nije smotra najboljih europskih rukometaša. Prvaka neće nužno odrediti samo vještina igrača i taktičke odluke trenera, nego i sreća na lutriji testiranja
Poanta je u tome da se izbornik Hrvoje Horvat u Mađarskoj mora snalaziti s kadrom koji mu se u tom trenutku nađe pri ruci, a ne nužno s prvim izborima koje je imao u svojim planovima. Prije drugog kruga zbog pozitivnih testova ne može računati na barem devetoricu igrača koje je u jednom trenutku zacrtao kao one koji mu trebaju, a Cindrić je propustio dobar dio priprema i otvaranje prvenstva.
I to na Euru 2022. nije iznimka nego pravilo. Horvatove probleme dijeli većina drugih izbornika.
Organizacija je kaotična
Njemački izbornik Alfred Gislason je prvo dobio pozitivan test Juliusa Kühna, zbog čega je pozvao Hendrika Wagnera koji se nije odazvao jer je i on bio pozitivan. Dok je Gislason razmišljao koga još da pozove, na jučerašnjem redovnom testiranju su mu pozitivni bili Andreas Wolff, Kai Häfner, Luca Witzke, Timo Kastening i Lukas Mertens. Njemačka će proći u drugi krug, ali u njemu će biti bez najmanje šestorice igrača koji su bili na popisu za prvi krug.
Sličan peh se dogodio i Poljacima, ali ne na samom prvenstvu nego par dana prije polaska. Rafał Przybylski i Dawid Dawydzik bili su pozitivni na koronavirus u završnoj fazi priprema, zatim nije bilo pozitivnih na predzadnjem testiranju, da bi na zadnjem testiranju prije polaska u Slovačku pozitivna bila još petorica igrača. Srbi su od prvog okupljanja do utakmice s Francuskom imali ukupno 18 pozitivnih testova među igračima i stručnim stožerom. Francuzima su prvenstvo otkazala sedmorica igrača sa šireg popisa, a Nikola Karabatić je propustio dobar dio priprema. Austrijanci su na Euro otišli bez pripremnih utakmica i iz karantene u hotelu u Stockerauu, gdje nisu imali kontakte niti s hotelskim osobljem. Litavci su željeli izbjeći kontakte na aerodromima i putovali su 15 sati busom kako bi smanjili rizik.
Priče o izostancima, otkazivanjima, izmjenama kadra iz dana u dan i prilagođavanju taktičkih ideja onome što taj dan imaš na raspolaganju konstanta su za gotovo sve reprezentacije. A što ćeš imati taj dan se svodi na lutriju.
Dobrim dijelom je to tako jer organizacija nije obavila svoj dio posla. S jedne strane imate pranje lopte u dezinficijensu, a s druge strane činjenicu da su reprezentacije smještene u javne hotele u kojima se susreću s turistima, što povećava broj kontakata i mogućnost zaraze. Rukometaši se konstantno testiraju, ali jedu u restoranima s redovnim gostima, voze se u dizalima s nepoznatim ljudima i koriste zajedničke prostorije u kojima je velik protok ljudi.
Prvi su se javno pobunili Francuzi, zatim Ukrajinci i Crnogorci, a prilično jasan je bio i Toni Gerona: “Organizacija Eura je kaotična”, napisao je na Twitteru Španjolac na klupi reprezentacije Srbije. “Uobičajeni klijenti hotela bez maski u istim prostorima kao momčadi, nedovoljno testova za sve momčadi, kašnjenja na testiranjima. Naše testiranje je bilo zakazano za 8:45 i dva sata kasnije još čekamo. Rezultat ovakve organizacije je da su neki igrači već zaraženi i da su van prvenstva. Kako možemo ovako igrati?”
Igrači u drugom planu
EHF je odustao od balona. U trenutku kada su definirane logističke stvari za Euro se nije očekivao omikron, ali organizacija se odbila prilagoditi situaciji. Sustav smještaja i putovanja je ostao otvoren, volonteri koji su u kontaktu s momčadima rotiraju se, kontakti s medijima nisu regulirani, a to kao posljedicu ima ogromnu fluktuaciju ljudi oko reprezentacija. Više kontakata znači veću vjerojatnost zaraze, a veća vjerojatnost zaraze dovodi do toga da je kadar reprezentacija u drugom krugu prepušten slučajnosti. Nameće se pitanje je li prvenstvo svedeno na lutriju uopće regularno.
Za početak, trebamo odrediti što je to regularnost. Po definiciji, regularan je onaj koji je usklađen i prilagođen nekoj proceduri. EHF je prilagodio standarde; prvo je promijenio odredbe o karanteni koja je praktički skraćena na pet dana i dva negativna testa, tako da se igrač može aktivirati već osmi dan od pozitivnog testa pod uvjetom da je šesti i sedmi dan bio negativan. Zatim, kada je vidio koliko je pozitivnih igrača, EHF je ukinuo popis od 35 imena koji je predan prije dva mjeseca. Na normalnim prvenstvima naknadno možete pozivati samo igrače s tog popisa, a danas se može zvati bilo koga — pa tako i Jakova Gojuna, koji za Božić ni sam nije mislio kako bi mogao zaigrati na Euru.
EHF je time došao u situaciju da neće biti predanih utakmica, a procedure vrijede za sve momčadi podjednako i nitko nema poseban status. To prvenstvo čini regularnim. Međutim, regularno ne znači nužno i pravedno. Euro 2022. nije smotra najboljih europskih rukometaša. Prvaka neće nužno odrediti samo vještina igrača i taktičke odluke trenera, nego i sreća na lutriji testiranja. Sreća je uvijek faktor, jer ovisite da vam se najbolji igrači ne ozlijede, ali omikron je taj element koji se ne može kontrolirati stavio u prvi plan, a organizatori su ga svojim odlukama odveli u ekstrem.
Prvenstvo se ne može odgoditi. Veselin Vujović je bio samo jedan od ljudi koji su zagovarali takav scenarij, ali on je neostvariv bez obzira na to što najbolji igrači konstantno otpadaju i što u glavne uloge uskaču sporedni likovi. TV prava se odnose na dres, a ne na onoga tko ga nosi. EHF je prodao RTL-u prijenos hrvatske reprezentacije, a ne na prijenos Domagoja Duvnjaka i prvenstvo će se održati.
Međutim, organizacijski standardi održavanja su morali biti bolji. Pranje lopte je zgodan detalj da se javnosti pokaže kako se na sve misli, ali to je smiješno. Reprezentacijama i njihovim doktorima se trebala osigurati veća kontrola okruženja u kojem se igrači kreću, a logistička potpora organizatora je morala biti bolja kako bi se gledali Europsko prvenstvo u rukometu, a ne Europsko prvenstvo u sreći na lutriji testiranja. Prvenstvo u kojem su izbornici i igrači u drugom planu.
