Život golmana: danas jesi, sutra nisi. I obrnuto.
Prošle sezone Ivo Grbić nije bio nigdje, ni s klubom ni s reprezentacijom. Branio je u tek jednom kup-susretu za Atlético Madrid protiv niželigaša CD Cardassara, grijao je klupu i kiselio se; pritom je ispao iz svih ozbiljnih kombinacija za vrata selekcije Zlatka Dalića naprosto zato jer je posljednju ozbiljnu utakmicu imao u finalu Hrvatskog kupa 1. kolovoza protiv Rijeke; ne računajući ono zaista samo pojavljivanje na golu četiri i pol mjeseca kasnije u gradiću na Balearima, prošlo je više od godinu dana prije nego što se Grbić na gostovanju svog novog kluba Lillea u Saint-Étienneu vratio na pravo radno mjesto. Na liniju.
A od tada je redovit. Brani stalno i brani dobro; brani u Ligue 1, a brani i u Ligi prvaka, gdje mu nisu uspjeli zabiti ni Wolfsburg ni Sevilla, samo RB Salzburg.
Sinoć su na njemu bila i svjetla reflektora Parka prinčeva, gdje je PSG potkraj susreta preokrenuo Lilleovo vodstvo u pobjedu 2-1. Obranio je četiri udarca, od čega dva unutar svog kaznenog prostora i ne bi se moglo reći da je nešto skrivio, a pogotovo ne da se loše nosio s pritiskom kakav takva utakmica nosi. Grbić je, uostalom, još kao Lokomotivin golman poručio da njemu pritisak odgovara i da ga “samo gura naprijed”.
Ivo Grbić još nema nijedan nastup za seniorsku hrvatsku reprezentaciju.
