Možda ste sličnog vjerovanja kao i ja da bi zdravi Warriorsi ipak odradili three-peat, ali to ne smije baciti sjenu na trofej koji je otišao za Kanadu. Ozljede su, koliko god to zvučalo kao floskula, sastavni dio natjecanja; njima su, uostalom, i Raptorsi bili izloženi. Sjetimo se serije protiv Milwaukeeja u kojoj je dobar dio utakmica Kawhi Leonard odradio gotovo na jednoj nozi zbog ozljede. Da su Bucksi to iskoristili, povijest bi se danas drugačije pisala.

NBA i sustav natjecanja da svakog suparnika moraš dobiti četiri puta nemilosrdni su i predstavljaju jako kvalitetan filter koji na kraju uvijek izbaci ono najbolje što liga nudi. Ovaj put su Raptorsi bili ti i zaslužili su to nakon godina luzerštine, mediokritetstva i kompleksa koje im je nabijao tko god je stigao. Raptorse iz 2019. pamtit ćemo po tome da su provocirali sreću, agresivno želeći skinuti sve te stigme sa sebe. Nisu imali talenta — nadogradili su ga. Nisu imali lidera — dobili su ga. Nisu imali sreće — zaslužili su je. Prkosili su vlastitom jadu i povijesnom naslijeđu, a kao nagradu za takav stav i pristup dobili su NBA titulu koja će se pamtiti zauvijek.

Nurse nije ni u bunilu mogao zamisliti da će u svojoj rookie trenerskoj sezoni uzeti NBA titulu. Njegova sposobnost da drži ekipu mentalno spremnom bila je genijalna

Bit će u idućim danima, kad se slegnu dojmovi, vremena za sklapanje panegirika različitim herojima Sjevera od kojih ovdje kao priznanje za rezultat moram spomenuti četvoricu.

I počeo bih s Kyleom Lowryjem, koji je tako prokleto dobar igrač iako za to nikada neće dobiti priznanje javnosti, i koji je odlaskom DeMara DeRozana ostao kao svojevrsni relikt prošlosti te sinonim za sve limite koje su Raptorsi kao franšiza zadnjih godina imali. Zbog njega (i Marca Gasola) sam najsretniji što je finale završilo kako je završilo. Drugi je MVP finala Leonard, koji je opet dobio priznanje da je prokleto dobar igrač. Torontov igrač-robot kamenog lica još jednom je uspio skinuti vladajući dinastiju. Sa San Antonio Spursima je 2014. sredio Miami Heat i okitio se MVP-jem finala, onemogućivši LeBrona Jamesa i društvo da odu do trećeg uzastopnog naslova. Isto je uspio i ove sezone protiv Golden Statea, potvrdivši da je možda i najbolji igrač lige kad je zdrav.

Teško je bilo navijati protiv Dubsa

Ali tu je i arhitekt Raptorsa Masai Ujiri, koji je na ljeto dovođenjem Leonarda (i Dannyja Greena) odlučio napraviti kulturni reset franšize, pa makar samo na jednu sezonu. Bila je to velika kocka koja se isplatila, čak i ako Kawhi ovog ljeta ode iz Toronta. Ujiriju kapa do poda jer je odbio zadovoljiti se sudjelovanjem, želeći uzeti sve, želeći pobijediti.

I na kraju, Nick Nurse. Kakva priča.

Sigurno je sanjao da jednom postane NBA trener, ali dok je trenirao London Towerse i Manchester Giantse nije ni u bunilu mogao zamisliti da će u svojoj rookie trenerskoj sezoni uzeti NBA titulu. Iako na glasu kao ofenzivni stručnjak, jača strana igre Raptorsa bila je obrana, a Nurseova sposobnost da kroz regularnu sezonu i playoff drži ekipu mentalno spremnom bila je genijalna. Igrači koji bi u jednoj utakmici ili seriji podbacili već bi u idućoj bili najbolji na parketu. Pogledajte samo Nurseov potpis na primjeru Freda VanVleeta protiv Sixersa, a onda protiv Bucksa i Warriorsa. Ili Lowryja i Pascala Siakama u petoj utakmici finala, a zatim u šestoj.

Navijao sam za Warriorse da okrenu ovo i uzmu, iako sam, kao i veliki broj fanova, seriju počeo pratiti sa simpatijom prema Raptorsima. Teško je bilo navijati protiv Dubsa; čak i ako ih iz nekog razloga niste cijenili ili voljeli, morate priznati da su nakon ovog finala, u kojem su pod teretom ozljeda padali jedan za drugim, zaslužili masivni respekt. Tko se nije naježio i zadržao dah kad se Klay Thompson noćas vratio iz tunela s poderanim ligamentom koljena šutirati bacanja, taj nije fan košarke.

Sinoćnja je utakmica tako nažalost opet obilježena ozljedom igrača Golden Statea, koji bez Klaya jednostavno više nije imao što dati. I kao takvi su Warriorsi opet imali šut za pobjedu, a s obzirom na to kako je Thompson igrao utakmicu, možda bi je i dobili. Thompson je nakon bacanja u svom stilu na putu za svlačionicu dobacio Steveu Kerru da se vraća za dvije minute. Potez koji ocrtava karakter igrača i momčadi.

Neravnopravna bitka

Samu utakmicu nema potrebe detaljno raščlanjivati, jer nismo vidjeli puno novih stvari i bilo je samo pitanje kakva će biti izvedba plana kod obje momčadi. Jedina novotarija kod Warriorsa bila je zona 2-1-2, koju su kao iznenađenje izvukli iz rukava u momentima dok je DeMarcus Cousins bio na parketu. To je bio pokušaj da se Cousinsa defenzivno sakrije i eventualno izbaci suparnika iz ritma, što su Warriorsi djelomično i uspjeli. A izlaskom Thompsona i Raptorsi su posegnuli za box-and-one zonom za koju Golden State opet nije imao odgovor.

Mimo zonskih nadmudrivanja kao nekakvog posljednjeg pomicanja figura po šahovskoj ploči, i u ovoj utakmici je bilo jasno gdje su ograničenja Warriorsa u ovoj seriji. Iako su strpljivo gradili napade, zabijali se u sredinu i veći teret kreacije prebacili na sve igrače, a ne samo Stepha Curryja i Klaya, ipak je bilo očito da ova momčad nema dovoljno municije s perimetra, i da spacing nije dobar. Na drugoj su strani Siakam i Lowry zabili isti broj trica kao Splash Brothers, a tome pridodajte veliku VanVleetovu partiju u drugom poluvremenu i imate drugi problem Warriorsa — manjak dubine.

Dok je Nurse znao na kojih osam igrača može računati, Kerr se mogao osloniti samo na četvoricu: Curryja, Thompsona, Draymonda Greena i Andrea Iguodalu (sjajna utakmica u oba smjera sinoć). Svi ostali su bili čisto Kinder jaje, za koje nisi znao hoćeš li, kad otvoriš kutijicu, dobiti autić koji priželjkuješ ili neku bezveznu životinjicu. Na jednoj strani si imao Cousinsa, Quinna Cooka i Shauna Livingstona, na drugoj VanVleeta, Sergea Ibaku i Normana Powella. To se zove neravnopravna bitka, što se još jednom i sinoć potvrdilo kad je sam VanVleet zabio više nego cijela klupa Dubsa.

I konačno, iako je Kerr imao hrabar pokušaj small-balla sredinom druge s Greenom na centru i Alfonzom McKinniejem kao dodatnim swingmanom, bilo je očito da to nije prava opcija jer McKinnie nije klasa za NBA finale. Bez Duranta su Warriorsi ostali kratki za jedno pošteno krilo koje može uskočiti u nisku postavu. A bez small-balla su Warriorsi ostali i bez onih 10-ak minuta po utakmici kada rade razliku, ali i bez nepropusne switch obrane koja je utkana u njihov identitet.

Ludom završnicom utakmice okončana je još jedna NBA sezona. Warriorsi i Raptorsi možda su završili vlastitu bitku na parketu, ali ona u uredima tek počinje. Iznad obje ekipe je gomila upitnika, zdravstvenih i košarkaških. Kamo će Durant i Leonard? Kako će se oporavljati Thompson i Durant? Mogu li Warriorsi osvježiti roster i pojačati se da ne propuste playoff iduće sezone? Ako ode Leonard, što je činiti Kanađanima?

Sedam dana je do drafta s kojim počinje novi NBA ciklus, a na brojna pitanja treba ponuditi odgovore. Sretan početak offseasona svima koji slave!