Dok ovo krećem pisati, već je gotovo 15 do devet navečer, što znači da je Hrvatska svoj ogled s Belgijom završila prije skoro tri sata. Ističem to jer jedan od naših najčitanijih portala još uvijek nije objavio vijest o tome da su naši tenisači doživjeli poraz. Netko će reći da se radi samo o omašci, ali čak i da je tako, ne treba čuditi da se takvo nešto dogodilo baš kad je u pitanju tenis. Osobno poznajem i barem dvoje ljudi koji na nekoj povremenoj bazi prate ovaj sport, a nisu imali pojma da Hrvatska ovaj vikend u Varaždinu igra Davis Cup, pa nisam siguran ni da u ovom trenutku znaju kako je završio taj ogled s Belgijom.
S obzirom na to koliko generalno imamo uspjeha u ovom sportu, stvarno je pomalo čudno da tenis u Hrvatskoj nije barem malo popularniji, ali tu sad već zalazimo i u onu već ispričanu priču o Hrvatima i njihovom odnosu prema sportu, pa i sportskoj aktivnosti. Naravno, kad zbog jednog zapravo ne toliko neočekivanog poraza treba popljuvati igrača koji praktički godinu dana nije igrao tenis zbog teške ozljede koljena, čovjeka koji je toliko toga dao reprezentaciji, tu su Hrvati jako ažurni, iako se njihov doticaj sa sportom najčešće svodi na pikado u obljižnoj birtiji (ako i to). Da ne govorimo o tome da za taj meč između Marina Čilića i Zizoua Bergsa vjerojatno ne bi ni znali da nije bio u ponudi kladionice, a još je vjerojatnije i da ga nisu ni gledali.
Bilo kako bilo, dva su razloga zašto je Hrvatska izgubila od Belgije i time ispala u prvu Svjetsku skupinu iz koje će u rujnu ponovno tražiti povratak u kvalifikacije koje donose tu grupnu fazu Davis Cupa.
Prvi o kojem svakako trebamo pričati su ozljede i izostanci. Hrvatska je inače u međuvremenu dobila i novog izbornika, Velimira Zovka. On je radio s manje-više svim našim tenisačima, a svojevremeno i s Bernardom Tomićem; nije mogao računati na Bornu Ćorića, njegova imenjaka Goju te na Dinu Prižmića. Prvospomenuti je jučer inače igrao finale turnira u Montpellieru (izgubio je od Aleksandra Bublika), a okupljanje je preskočio navodno zato što nije bio zadovoljan svojom formom i takav se jednostavno nije vidio u reprezentaciji. Ćorić je inače prije dva tjedna išao igrati i jedan Challenger u Francuskoj, ali iz ove je perspektive stvarno šteta što nije došao na okupljanje.
U smislu samog rezultata nije ništa toliko dramatično i trebali bismo se brzo vratiti barem u te kvalifikacije; Hrvatska naprosto ima kvalitetu
Gojo i Prižmić su onda bili ozlijeđeni i time je dosta toga trebalo pasti na Čilićeva leđa. Problem je u tome što on u ovom trenutku nije bio spreman ponijeti taj teret i to je ujedno drugi najvažniji razlog zašto je Hrvatska izgubila.
Čilić nije bio na svojoj uobičajenoj razini kad igra Davis Cup i to je u ovakvim okolnostima bilo pogubno. Problem je onda i u tome što Čilića možda više ni nećemo gledati na toj nekoj uobičajenoj razini, ne samo u reprezentaciji.
Izgorio u želji?
Čila je gotovo godinu dana izbivao s terena zbog ozljede koljena — odigrao je samo Umag nakon šest mjeseci pauze, pa je opet morao pauzirati — koju, međutim, danas i dalje spominje u gotovo svakom javnom nastupu. Loša stvar je pritom ona da se, izgleda, radi o hrskavici i upitno je može li se s tako oštećenim koljenom u 36. godini vratiti makar u top 20. Sigurno je samo to da će igrati manji broj turnira, ali ni to ne garantira da će moći igrati na za sebe nekoj zadovoljavajućoj razini.
Zbog tog koljena nije bilo sigurno hoće li uopće igrati s Bergsom i lako je moguće da bi Prižmić, da je bio prisutan, dobio prednost tog prvog dana. Ovako je Čilić izgubio taj meč i veliki je teret onda pao na Duju Ajdukovića, momka koji baš danas slavi 23. rođendan i koji je konačno počeo grabiti ka top 100 (trenutno je na career-highu, 125.), što je možda čak i neki minimum njegovih (potencijalnih) sposobnosti.
Ajduković je prvog dana odlično podnio taj teret deklasiravši Jorisa De Loorea, ali jučer ga je sve to ipak mrvicu ugušilo. Barem je takav dojam bio.
Svakako mu nisu pomogli ni Mate Pavić i Ivan Dodig, koji su još jednom izgubili svoj meč parova. Pomalo je paradoksalno to da imamo minimalno dvojicu igrača koji su među najboljima na svijetu u parovima, ali Dodig i Pavić su u sedam zajedničkih susreta u Davis Cupu upisali tek jednu pobjedu. Jučer su pali u tie-breaku trećeg seta i tako je postalo jasno da Ajduković mora dobiti Bergsa da bi Hrvatska ostala u igri.
Pritom ostaje taj dojam da je Duje možda pomalo i izgorio u toj želji da spasi stvar. Odigrao je znatno lošije u odnosu na dan prije, a i bilo je vidljivo da jednostavno ne razmišlja čisto na terenu; birao je krive trenutke za napasti Bergsa, uglavnom je tijekom cijelog meča bio u podređenom položaju, a kad se činilo da bi se stvar mogla zakomplicirati — spasio je dvije meč lopte i brejknuo Bergsa kod 4-5 u drugom setu — odigrao je još jedan nervozan gem i dao još jednu priliku suparniku da zaključi meč. Nije to, međutim, nešto zbog čega bi se Ajduković trebao gristi i vjerojatno će u budućnosti biti igrač na kojeg se u Davis Cupu može osloniti. I ovako je odigrao jedan sjajan meč i sigurno se ne može reći da je podbacio.
Kićenje tuđim perjem
Tako je zapravo jedina pozitivna stvar u cijeloj priči bila atmosfera na tribinama koja je, za razliku od debakla na Gripama, podsjetila na dobra stara vremena iz Davis Cupa. Iako dvorana nije bila baš dupkom puna, a dojam je i da se još malo ispraznila nakon meča parova, ta je atmosfera uistinu bila dobra i pokazala je da u Hrvatskoj ipak ima još onih koji osjećaju strast prema ovom sportu. Jedini je problem u tome što ta strast često ovisi upravo o uspjesima naših tenisača, a Hrvatska je sad u situaciji da ove godine neće igrati grupnu fazu Davis Cupa koja Savezu donosi prihode.
U smislu samog rezultata nije ništa toliko dramatično i trebali bismo se brzo vratiti barem u te kvalifikacije; Hrvatska naprosto ima kvalitetu, a za razliku od ženske teniske reprezentacije ima i taj kult reprezentacije, odnosno igrače koji su se uglavnom spremni odazivati pozivima. S druge strane, zlobnici bi mogli reći da je ionako svejedno što radi Hrvatska Davis Cup reprezentacija, jer ljudi u savezu ne znaju na pravi način iskoristiti te uspjehe, a i Hrvati su generalno pivopije koji svoje slobodno vrijeme provode uglavnom u lokalnoj birtiji i kladionici.
Naravno, kad se treba kititi tuđim perjem, tu su predsjednici, ili u ovom slučaju, predsjednice saveza među prvima; Nikolina Babić svojedobno je bez imalo zadrške isticala kakve je sve uspjehe Hrvatska imala za vrijeme njena mandata, pa bi bilo zanimljivo čuti je li sada i ovaj rezultat u domeni njene odgovornosti. Također, Hrvati su prvi i kad treba pljuvati svog vjerojatno najboljeg tenisača svih vremena. Ne samo zato što su isfrustrirani mediokriteti koji ne kuže, da oprostite, kurca generalno o sportu, već vjerojatno i zato što ih je Čilić rušio na kladionici.
