Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Je li Novak omađijan?

Otkazi trenerima, ozljede, osebujna prehrana, new age guru…

Zadnja izmjena: 6. travnja 2018. Profimedia

„Šta misliš ti, budalu Noleta… Odjeb’o sve i sam sluša tog nekog Indijca i otad samo downhill u svakom smislu… I, kao, niko to ne kuži od njegovih prijatelja, obitelji i žene da mu kaže da je lik il’ pod magijom, il’ ga boli ona stvar i ne da mu se više igrat“, napisao je frend u inboxu na Facebooku kada je Novak Đoković prije gotovo mjesec dana u drugom kolu Indian Wellsa ispao od Japanca Tara Daniela, tada 109. igrača svijeta.

‘Indijac’ o kojem govori zapravo je Španjolac, nekonvencionalni teniski trener i dio Đokovićeva šireg stručnog stožera već nekoliko godina – izvjesni Pepe Imaz, koji kroz svoju tenisku školu ili filozofiju propagira vrednote ljubavi i mira. Naime, kroz osjećaj ljubavi prema sebi, a potom i prema drugima, osoba može spoznati osjećaj prave sreće i unutrašnjeg mira, u potpunosti zavoljeti tenis kao igru te time reducirati stres koji dolazi s profesionalizmom. Mnogi, baš kao i taj moj frend, podržavaju stav da je Španjolčeva filozofija uzrok broj 1 gotovo svih Novakovih problema te uzrok njegova pada u igri, koji je uslijedio nakon osvajanja Roland Garrosa 2016. Ona mu je, tobože, ubila želju za igrom te glad za trofejima, a svojevremeno je osvanula peticija koja zahtijeva odlazak zagonetnog gurua te koju je poduprlo 460 dušobrižnika.

Prije nekoliko dana Đoković je raskinuo suradnju s ‘pomoćnim’ trenerom Andreom Agassijem. U javnost je nedugo zatim procurila informacija kako je navodni razlog prekida bio taj što Novak nije slušao Agassijeve savjete, između ostaloga onaj da nakon nedavne operacije lakta nema smisla nastupati na Indian Wellsu te na još jednom Mastersu 1000, onom u Miamiju. Đoković je i ondje glatko ispao u drugom kolu od Francuza Benoita Pairea, a niti tri dana nakon što je ‘napucao’ Agassija u šturom je priopćenju za javnost objavio kako prekida s glavnim trenerom, Radekom Štěpánekom, s kojim je trenirao tek pet mjeseci.

U pomanjkanju objašnjena za ove poteze svi su opet poludjeli za Pepeom; dakako, u negativnom smislu – velika većina komentara dotiče se ovog ‘vrača’, ‘Indijca’, ‘šamana’ ili kako već hoćete.

No, tko je, dovraga više s njim, taj José Pepe Imaz Ruiz?

Dugi zagrljaji i poruka ljubavi

Radi se o bivšem profesionalnom tenisaču, nekada top 150 igraču, koji je pod teretom prevelikih očekivanja zapao u tjeskobu i obolio od bulimije. Tek kada se prestao kritizirati te kada je zavolio samoga sebe dosegao je vrhunac svojih igara, ističe.

„Pobjeđivanje više nije postalo njegov jedini prioritet, već uživanje u onom što voli, a to je igrati tenis“, stoji na stranicama teniske škole ‘Amor & Paz‘ koja se nalazi u Marbelli. Ipak, Imaz će u 23. godini prekinuti karijeru, osjetivši da to naprosto nije to, jednostavno rečeno. S vremenom će vlastito iskustvo početi dijeliti s prilično teškim slučajevima, pa je u njegove ruke prije nekih šest godina došao Marko Đoković, Novakov mlađi brat. Bilo je očigledno da je Marko patio od kompleksa manje vrijednosti, a sam priznaje da je od sebe previše očekivao. Nije od tada zabilježio nekakav teniski uspon, već ga je Pepe izliječio od depresije, da bi potom postao jedan od instruktora u školi.

Novak se, baš zbog brata, negdje 2013. zainteresirao za filozofiju koju je Španjolac već prakticirao s Fernandom Verdascom, Pablom Andujarom, Santiagom Giraldom te s Flaviom Pennetom i Danielom Hantuchovom. Meditacija, dugi zagrljaji te poruka ljubavi već su, dakle, davno prije Đokovićeva pada postali dio njegova emocionalnog života te se Pepe već nekoliko godina ‘mota’ oko Noleta.

U tabloidnom okruženju teško ima mjesta logičnijim objašnjenjima Đokovićeva posrtaja. Najbolji sportaš u povijesti Srbije postao je na neki način predmet sprdnje

Iako ga Novak ne smatra nekim ključnim dijelom vlastitog stožera, niti ga smatra guruom – kako su ga pomalo posprdno prozvali mediji – Imaz stvarno djeluje kao vođa kakvog duhovnog pokreta, tj. u suštini propagira New Age sranja. Nevolja je nastala kad se ovaj obiteljski prijatelj povremeno počeo pojavljivati u Novakovu boksu – i to baš nakon tog Roland Garrosa 2016., u vrijeme dok su Boris Becker i Marijan Vajda još uvijek bili dio Đokovićeva stožera.

“Novak je osjetio da je zatrpan stresom, želio ga se osloboditi. Radio je s Pepeom u prošlosti, nije to ništa novo. Jedini cilj je da kroz meditaciju izbaci stres. Ne pričaju oni o kontroli uma!“, posvjedočio je potkraj 2016. dugogodišnji Novakov trener i pokretač svih uspjeha, Slovak Vajda, upozorivši kako je veliki Björn Borg zbog prevelikog pritiska prekinuo karijeru u svojoj 26. godini. „Novak je samo rekao: Dobro, šta sad? Osvojio si sve, gdje pronaći motivaciju?”, zaključio je u prilično jednostavnom tonu Vajda.

Koliko je ostalo u spremniku?

U tenisu postoji izraz sumnje; bolje rečeno, vječno aktualno pitanje – „How much has someone got left in the tank?“. Ovako sirovo prevedeno – koliko je nekome ostalo ‘goriva’, odnosno koliko je psihofizički spreman za nadolazeći izazov.

Novak Đoković usidrio se u top pet tenisača svijeta 11. lipnja sada već davne 2007. Na poziciji broj 1 proveo je 223 tjedna te je u rubrici najviše provedenih tjedana na vrhu peti u povijesti igre. Prije nego što mu je početkom studenoga 2016. Andy Murray preoteo jedinicu te istopio prednost od nevjerojatnih 8.000 bodova, Đoković je 122 tjedna zaredom bio prvi na ljestvici, odnosno gotovo dvije i pol godine. U toj je rubrici  – najviše uzastopno provedenih tjedana kao broj 1 – četvrti svih vremena. Još 2011. osvojio je sve Grand Slamove osim Roland Garrosa, pa je taj Slam s vremenom postao prioritet – te je godine ispao je od Rogera Federera u polufinalu, 2012., 2013. i 2014. gubit će od Rafaela Nadala u polufinalu te dvaput u finalu, a 2015., kad se naslov opet nazirao, samljet će ga u tom razdoblju nerijetko jedini protuotrov, Stanislas Wawrinka.

Konačno osvojivši Pariz u lipnju 2016. te kompletiravši tzv. Career Grand Slam, ali i postavši uz Roda Lavera jedini igrač u Open eri koji je istovremeno držao sva četiri Grand Slama, Đoković će neovisno o bilo kakvom vraču ostati na ‘rezervi’.

Možda je dobro podsjetiti na jednu njegovu izjavu: “I ja sam nekoliko puta doslovno išao glavom kroz zid, jer sam se osjećao previše sigurno, bio sam pun samopouzdanja i ignorirao sam signale koje mi je slalo tijelo, kao i moj um. A ti signali su mi govorili da bih se trebalo malo odmoriti.” Da stvar bude gora, Đoković je ovo izjavio pred početak Wimbledona prošle godine, kada je na terenu konačno djelovao motiviraniji i fokusiraniji, ali kada ga je u četvrtfinalu zaustavila kronična ozljeda lakta, a ne prevelika empatija prema redovnoj mušteriji kakva je Tomáš  Berdych.

Polovan kakav je bio, i u tom razdoblju najveće krize nakon osvajanja Roland Garrosa pa do te predaje meča u Wimbledonu, Nole je bilježio solidne rezultate. Nadalovim riječima – 99 posto igrača voljelo bi imati takvu krizu kakvu je imao Novak. U drugoj polovici 2016. Đoković je osvojio Masters 1000 u Torontu, igrao polufinale Mastersa 1000 u Šangaju, a finale završnog turnira u Londonu izgubio je od Murraya. Sa žuljevima koji će naposljetku prokrvariti posustao je u finalu US Opena od Wawrinke, a dobar dio turnira otkazivao je upravo zbog sitnih ozljeda. I cijelo to vrijeme dolazio je na okupljanja reprezentacije te igrao kad je to bilo potrebno.

Cerekanje sebi u bradu

Nedavno je baš Becker napomenuo koliko su igrači opterećeni sitnim ozljedama tijekom 11-mjesečnog Toura, a nakon što su krajem te 2016. prekinuli uspješnu suradnju, naglasio je kako Đoković nije dovoljno vremena provodio trenirajući, djelomično zato što se htio više posvetiti obitelji. I Srbin će nakon pariškog pražnjenja te neuspješne epizode na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru isticati kako tenis više nije prvi prioritet.

Vidjelo se to na terenu – Novak ionako nikada nije dobro podnosio poraze, a u međuvremenu je zaboravio kako je to gubiti – ‘tankiranje’ u nekim mečevima, cinično cerekanje samome sebi u bradu te pogledi puni nevjerice prema svome boksu sugerirali su da je duhom potpuno odsutan.

Naposljetku, Đoković je sve do (re)aktiviranja problema s laktom bio jedini iz famoznog kvarteta koji zadnjih 10 godina nije imao dužu stanku zbog ozljede, a pritom i mentalni reset. Federer i Nadal nekoliko su puta ‘pokapani’ nakon što su muku mučili s ozljedama, a Murray, osim trenutne ozljede kuka koju liječi duže od pola godine, već je jednom dugo izbivao zbog operacije leđa. Spomenuti Wawrinka, Miloš Raonic i Kei Nishikori, nekoliko godina top 10 igrači – sve njih pokosile su ozbiljne ozljede te se trenutno muče s povratkom u formu.

Zašto bi Đoković po svemu navedenom bio iznimka?

Odlukom da zaigra na Australian Openu u siječnju ove godine sam je Nole možda najbolje demantirao teoriju da nije motiviran. Samo dva tjedna prije početka Australije Đoković je otkazao nastup na egzibiciji, a potom i turnir u katarskoj Dohi, rekavši kako još uvijek osjeća bol u laktu. Okej, možda se radilo o blefu, kupovanju vremena uoči prvog Grand Slama na kojeg je Novak došao uistinu spreman i motiviran.

S novim servisom uslijed prilagodbe problemu lakta, Đoković je u drugom kolu izbacio Gaela Monfilsa na nevjerojatnih 40 stupnjeva, a u sljedećem je kolu glatko apsolvirao 22. igrača na svijetu, Alberta Ramosa. Svježina i motiv bili su neupitni, kao i govor tijela. Ipak, u četvrtom kolu, potkraj prvog seta, Nole je počeo tresti desnu ruku, što je bio jasan signal Hyeonu Chungu da Srbinu skrati muke, ali i da se naposljetku podvrgne manjem operativnom zahvatu.

Nešto više od mjesec dana nakon operacije, Đoković je donio još jednu pomalo nejasnu i čudnu odluku – to su već spomenuti nastupi na dvama mastersima, Indian Wellsu i Miamiju, koji su, potpuno očekivano, završili katastrofalno.  Ako ništa drugo, bol je navodno u potpunosti nestala.

Želja da svima začepi usta

O niti jednom vrhunskom igraču nije se pisalo toliko i na takav način kao o Đokoviću.

Postojale su posljednjih godina raznorazne teorije o raznoraznim događajima. Spominjala se Đokovićeva ‘ljubavna afera’, spominjala se činjenica da je neko vrijeme prestao nositi križ, s dolaskom Beckera spominjao se Nijemčev sukob s Vajdom, a odnedavno je Novak postao ‘kost i koža’, kako jasno sugeriraju slike njegovih rebara u jednom srpskom tabloidu.

Đoković već nekoliko godina ne jede meso, a posljednje dvije počeo je jesti samo sirovu hranu. Jedan komentator duhovito mu je to ‘predbacio’: „Nole, dođi u Čačak na pečenje, pusti te planktone i bezmasne alge.“ Dobar dio zasluga za ove ‘teorije zavjere’ idu upravo srpskim tabloidima, tj. srpskoj medijskoj sceni prepunoj žutila koju dobrim dijelom kontrolira srpski predsjednik Aleksandar Vučić. U takvom okruženju teško ima mjesta logičnijim objašnjenjima Đokovićeva posrtaja, poput čisto sportskih ili čak ljudskih razloga; kako to obično biva na ovim prostorima, najbolji sportaš u povijesti Srbije postao je na neki način predmet sprdnje.

Prekid suradnje s Agassijem i Štěpánekom samo će još više povećati raznorazna nagađanja. Iz ugodne pozicije naslonjača zaista je teško odgonetnuti što se događa s Novakovim mislima jer prekid jest svojevrstan šok. I Agassiju i Štěpáneku ovo je bio prvi veliki posao, prvi veliki projekt i moguće je da naprosto nisu kliknuli, poglavito Štěpánek i Đoković koji su puno više vremena provodili skupa. Usto, priča oko Agassija uistinu ima smisla s obzirom da ništa nije demantirano te da je bilo suludo igrati dva jaka turnira nespreman i ‘hrđav’.

Đoković, trenutno 13. na ATP listi, sljedećeg će mjeseca navršiti 31. godinu.

U drugom dijelu sezone Nole nema puno bodova za braniti, a najavio je nastup na Mastersu u Monte Carlu, koji starta za desetak dana. Možda bi najpametnije bilo da ‘čovjek iz sjene’, možda i svojevrsni Đokovićev eksperiment u posljednje vrijeme, ostane po strani, kako je to bilo svih ovih godina. Nole sada mora biti oprezan i racionalan – inat koji u sebi oduvijek nosi te želja da svima začepi usta sigurno su ogromni. Nakon niza krivih odluka, pravi odabir stručnog stožera sada je prioritet, a već se spekulira kako bi Vajda mogao Novaku ‘oprostiti grijehe’, dok bi kao nekakvo privremeno rješenje mogao poslužiti aktualni izbornik srpske reprezentacije, Nenad Zimonjić.

Ukoliko je ta ozljeda lakta uistinu stvar prošlosti, nema razloga da Srbin ne ‘zajaši’ još nekoliko Slamova te uz ovaj pomalo ridikulozni hitić, u svojoj otadžbini, ponovno postane predmet obožavanja.

Ne propusti top članke