Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Jednostavan gospodin

Jupp Heynckes opet je Bayern pretvorio u pobjedničku momčad – ali hoće li to biti dovoljno?

Zadnja izmjena: 10. travnja 2018. Profimedia

Ako tražite insert koji će sumirati stil igre kojem teži Jupp Heynckes, onda je to gol koji mu je osigurao drugi naslov europskog prvaka u trenerskoj karijeri. Franck Ribéry je s krila ušao u sredinu, prsima je uštopao dugu loptu s igračem na leđima i petom je ostavio za Arjena Robbena, koji je u 89. minuti finala Lige prvaka zabio za 2:1. Taj gol zapravo dočarava i Heynckesovu trenersku karijeru, kao i način na koji je nekoć igrao nogomet.

Okomito. Efikasno. Jednostavno.

Bilo je to možda i prejednostavno, jer nakon tog gola se dogodio potpuni apsurd. Josef ‘Jupp’ Heynckes je po drugi put osvojio Ligu prvaka i po drugi put je nakon toga dobio otkaz. Trenirajući Real Madrid 1998. pobijedio je Juventus u finalu u Amsterdamu golom Predraga Mijatovića i tako je Realu donio prvi naslov europskog prvaka nakon čak 32 godine suše. Centaršut s desnog boka, pa udarac s lijeve strane i Mijatović obilazi vratara slično kao što je to napravio Robben 15 godina kasnije. Skroz jednostavno.

Međutim, slično onoj legendarnoj situaciji kada je kao napadač Borussije Mönchengladbach u zadnjem kolu u lovu na gol razliku koju je imao Köln zabio čak pet golova u pobjedi 12:0 protiv Dortmunda, to nije bilo dovoljno. Real je u prvenstvu zaostao 11 bodova iza Barcelone, a kako je Guus Hiddink postao slobodan, Heynckes je dobio otkaz. Realova je uprava uz osvajanje Lige prvaka tražila dojam, a Hiddink je bio na glasu kao trener koji nudi baš to. Osim što je s PSV-om tri puta postao prvak svoje zemlje i jednom osvojio europski naslov, njegova je Nizozemska igrala zahtjevan i strukturiran nogomet, a to je bio identitet kakav je Real Madrid tada tražio.

Ne možeš biti najbolji klub na svijetu i igrati jednostavan nogomet, treba skrenuti pažnju na sebe jer takvo je pravilo tržišta na kojem se radi.

‘Jednostavno’ nije dovoljno

Dobro, službena verzija kaže kako Jupp u Bayernu, za razliku od epizode u Madridu, nije dobio otkaz nego je otišao u mirovinu. Međutim, ta je mirovina bila prilično slična onima kad su umirovljeni radnici u hrvatskoj inačici privatizacije – sve što te se pita jest hoćeš li na biro ili u penziju, jer tvoje radno mjesto ionako više ne postoji.

Glavni okidač za mirovinu bila je činjenica da je debelo prije kraja sezone u kojoj se Jupp okitio naslovom prvaka Europe Bayern objavio kako dovodi Pepa Guardiolu. Baš kao i Real Madrid 1998. s Hiddinkom, čelnici Bayerna su tražili trenera koji će donijeti ekskluzivni identitet, stil igre po kojem će klub postati prepoznatljiv. Kako je u njemačkoj kulturi filozofija Galácticosa nešto potpuno strano, Bavarci su tražili odgovarajuću nogometnu ideologiju kojom bi podigli razinu ekskluzivnosti koja okružuje klub. Tražili su način kako skrenuti pažnju na sebe jer to donosi novac, a tu ponovo nije bilo mjesta za Juppa.

Za razinu na koju ciljaju u Bayernu ‘jednostavno’ nije bilo dovoljno.

Jupp se neće promijeniti ni po cijenu da i poslije treće osvojene Lige prvaka opet dobije otkaz

Za razliku od Hiddinka u Realu, Guardiola je imao sasvim dobru epizodu u Bayernu. Što je najvažnije, ispunio je očekivanja i stilom igre je skrenuo pažnju te donio ekskluzivnost koju su čelnici kluba tražili. Sviđala se nekome njegova filozofija ili ne, o Bayernu se pričalo i uprava je zaista ispunila cilj skrenuvši dodatnu pažnju na klub. Istovremeno, rezultat nije patio jer Guardiola je ispunio je sve objektivne imperative. Osvajao je prvenstva, čak i ranije nego itko ikad prije njega, a u Ligi prvaka je konstantno dolazio do polufinala. Da to nije bilo baš tako lagano mogu posvjedočiti njegov prethodnik i nasljednik, koji ili nisu bili prvaci ili nisu dovukli momčad do polufinala Lige prvaka.

Uostalom, da je baš toliko jednostavno biti trener Bayerna ne bi Carlo Ancelotti – kojem gotovo nitko nije osporavao status elitnog trenera od kojeg se očekuje da ponovi Guardioline rezultate – dobio otkaz nakon šestog kola prvenstva. A kad se Bayernova uprava našla u situaciji da mora usred sezone hitno pronaći iskusnog trenera koji će pohvatati konce koji su se polako raspadali, bilo je samo jedno očito rješenje.

Bez imalo taštine

„Ne bih se vratio u nijedan drugi klub“, izjavio je Heynckes kad je imenovan Ancelottijevim nasljednikom. „Ali Bayern je za mene ljubavna veza i zato se jako radujem ovom zadatku.“

Sa 72 godine na leđima, mnogi ne bi imali više strasti za staru ljubav. Pogotovo ne nakon što je prošli prekid bio izveden na onako ružan način. Međutim, Jupp je jednostavan i Jupp je gospodin. Došao je u klub kad je Bayern je bio treći i na ljestvici je zaostajao pet bodova za vodećom Borussijom. Do danas je Bayern osigurao naslov prvaka i ima cijelih 20 bodova prednosti ispred Schalkea na drugom mjestu. A koliko god tajna u tako velikoj prednosti bila u Borussijinim lutanjima i nedostatku prave konkurencije po razini talenta u ostatku lige, impresivno je da je netko napravio toliku razliku s momčadi koja je izgledala ispuhano i nedorečeno.

Recept je bio jednostavan – Jupp je vratio Bayern svom stilu nogometa.

Taktički Jupp igra nešto slično onome što je igrao u zadnjem mandatu na klupi Bayerna. Okvirno ponovo koristi formaciju 4-2-3-1 s povremenim prijelazima u 4-3-3. Zbio je linije i pojednostavnio koridore pomoći, tako da Bayern rijetko izlazi u gegenpressing, ali zato agresivno koristi zonski pritisak u kompaktnoj veznoj liniji. Sve oduzete lopte, naravno, idu okomito prema naprijed. Osim Roberta Lewandowskog, koji fantastično igra leđima prema golu i te okomite lopte ostavlja Jamesu Rodríguezu koji dirigira stvaranjem viška u zadnjoj trećini, važnu ulogu u sustavu dobio je Arturo Vidal. Dinamičan i okomit stil traži dinamične i okomite igrače, a Vidal je zbog svojih igračkih karakteristika ključan faktor u igranju agresivne zone, u kojoj je njegova energija ključna za pritisak prema lopti, ali i za dolaske u napad iz drugog plana.

Pep Guardiola je u svom mandatu u Bayern instalirao Juego de Posición. Osnovna karakteristika takvog sustava nije ni posjed lopte ni veliki broj kratkih dodavanja, jer to ovisi o stilu momčadi i filozofiji trenera, nego manipulacija prostorom kroz unaprijed određene zone i pravila kretanja. U postavljenom napadu, Heynckes je težište igre ponovo vratio na krilne pozicije, iako momčad ima iznimno visok postotak posjeda lopte.

Međutim, postoji jedna razlika u odnosu na ono što smo navikli gledati od Juppa u prvom mandatu. Sredina terena je i dalje kompaktna, ali kako Jupp na bočnim pozicijama ima Davida Alabu i Joshuu Kimmicha, koji su sve osim jednodimenzionalnih igrača, Heynckes je odlučio činjenicu da mu je momčad upoznata s konceptom Juega iskoristiti kako bi nadogradio svoj stil igre specifičnom prilagodbom. Ako su Robben i Kingsley Coman ili Ribery u krilnoj zoni, bekovi nikad ne idu široko, nego se uvlače u sredinu i napadaju halfspace poštujući pravila Juega. Time je Heynckes, kao čovjek od 72 godine, nadopunio svoj stil prateći trendove koji su se pojavili i bez imalo taštine pokazao kakvom strašću prati nogomet.

Najveći Bayernov navijač

Kod stila i taktike obično se brka estetika i kvaliteta. Ukusi su individualna stvar i oni se odnose na stil, kvaliteta je nešto sasvim drugo. A ‘jednostavno’ kod Juppa je kvalitetno jer to ne znači neorganizirano i oslonjeno samo na igrače i njihovu kvalitetu koja radi razliku. Dapače, Juppovo  ‘jednostavno’ je razrađeno u najsitnije detalje i nema ni najmanjeg prostora za stihiju, nema improvizacije. Pomalo stereotipno germanski, ali hijerarhija je jasna, a pravila su iznimno važna. Svi znaju svoje uloge u momčadi i zadatke na terenu, disciplina je uvijek na razini i unutar definiranog okvira nema iskakanja. Doduše, kao i kod svih vrhunskih ekipa individualna je kvaliteta prisutna i važna, ali sustav je uvijek važniji. Igrači možda igraju, ali taktika je ta koja je uvijek ključna i koja pobjeđuje.

Okomita, efikasna i jednostavna.

Međutim, ta se jednostavnost opet nameće kao dio problema za Bayern. U globalu je zanimanje nogometne javnosti za Bayern palo jer to ‘jednostavno’ može biti simpatično, ali malo koga od neutralaca privlači. ‘Jednostavno’ ne pokreće trendove i ne skreće pažnju.

Iako Bayern ima legendarnog trenera koji visoko kotira među navijačima, kojeg svi vole i koji je s nevjerojatnom lakoćom uzeo ligu, stvari nisu tako jednostavne. Uli Hoeneß javno nutka Juppu novi ugovor bez da je stavio papir na stol, ali i bez takvih igrokaza svima je jasno kako Heynckes nije dugoročno rješenje. Ne samo zbog ozbiljnih godina, nego i zbog toga što klub zapravo treba trenera koji će imati rezultate i istovremeno donijeti stil o kojem će se pričati. Upravi je vrlo važno da je Bayern tema i da je pažnja skrenuta na klub. Takva su pravila tržišta i to donosi novac. Toga je svjestan i sam Heynckes jer to je svijet u kojeg je uronjen od malih nogu, koji je prešao kao igrač i kao trener.

Samo što je Jupp je jednostavan gospodin koji poštuje isključivo svoja pravila.

Nedavno u je hotelski lift u kojem se vozio ušao jedan stariji bračni par. Gospođa je vidjela sijedu glavu kako nosi ruksak s klupskim grbom i pitala Juppa je li on Bayernov navijač na gostovanju. Nije prepoznala čovjeka koji je treći najbolji strijelac Bundeslige, svjetskog i europskog prvaka, vlasnika 13 trenerskih trofeja između kojih su i dvije Lige prvaka i jedno od najvećih njemačkih nogometnih imena. U vremenu u kojem je ključno skrenuti pažnju na sebe, većina drugih trenera bi joj barem ponudili potpis i tako ostavili dojam. Međutim, Jupp nikad nije bio kao većina i zato ga je tako lako voljeti. On je samo sa smiješkom rekao da se može slobodno reći da je on najveći Bayernov navijač, kulturno pozdravio i izašao na svom katu, bez imalo taštine. Jednostavno, to je Jupp Heynckes, nevjerojatan napadač i trenerska veličina sa strašću prema nogometu i ljubavi prema Bayernu.

Ali prije svega, Jupp je jednostavan gospodin koji se neće promijeniti ni po cijenu da i poslije treće osvojene Lige prvaka opet dobije otkaz.

Ne propusti top članke