Gorica je, nakon uspješne operacije spašavanja žive glave u prvoligaškom društvu, dobila prigodu mirno okrenuti novu stranicu uoči početka nove sezone. Dodatni zalog za optimizam u tom pogledu donio je, između ostalog, popis izbornika Dragana Skočića za U-21 Euro, na kojemu se nalaze čak trojica Goričinih igrača: Krešimir Krizmanić, Toni Fruk i Jurica Pršir. Da ne vlada tolika gužva u ofenzivnom dijelu momčadi, pa da je aktiviran pretpoziv i za Josipa Mitrovića, Gorica bi bila zastupljena najvećim brojem igrača na tom popisu, a ovako ih ima jednako koliko i Dinamo i Rijeka, što ponešto govori o tome da momčad ima potencijala za veće domete nego što je to bila ovosezonska borba za preživljavanje.
Upravo su ovi mladići ponijeli i velik teret mučne bitke protiv Šibenika u proljetnom dijelu sezone, s naglaskom na Frukovu, ali i Prširovu formu. Ovaj drugi je s ukupno 13 nastupa za mladu reprezentaciju ujedno i jedan od najiskusnijih igrača na Skočićevu popisu.
Ključ uspješnog privođenja sezone kraju bio je u naizgled jednostavnim potezima koje je Željko Sopić povukao što se rasporeda na terenu tiče; jedan od glavnih bio je baš povlačenje Pršira dublje, u srce veznog reda, gdje je dobio više mjesta na lopti i više mogućnosti da kreira prilike za suigrače te donese i konkretni učinak. Nakon što je zauzeo tu novu poziciju i nakon što mu je s tim dodijeljena desetka na dresu i kapetanska vrpca, Pršir je u proljetnom dijelu skupio čak šest asistencija. Usto je, prema Sofascoreovim podacima, na diobi trećeg mjesta u HNL-u po kreiranim velikim prilikama, te je ove sezone samo Tonio Teklić od njega bolji po broju odaslanih ključnih dodavanja (64, četiri više od Marka Livaje).
Imate li dojam da je Pršir već godinama na sceni, on vas čak i ne vara u potpunosti.
Pršir je dokazao da zna biti najbolji i onda kad stvari ne idu po planu
Sad su mu već 23 godine, a prvi je put u fokusu bio kad je, zajedno s tadašnjim suigračima iz Dinamove akademije Lukom Parasičekom i Dariom Špikićem, potpisao za Hajduk. Doduše, baš kao ni Špikić, koji je ubrzo nakon potpisa potrgao ligamente, Pršir nije imao sreće sa zdravljem. Na samoj fotografiji s njihova službenog predstavljanja u Hajduku Prširov vrat je djelovao poprilično otečeno za jednog tada 18-godišnjaka. Kako je nedugo nakon toga saznao, u pitanju je bio simptom mononukleoze, dijagnoze koja, ovisno o tipu bolesti, može ozbiljno ugroziti, pa i u potpunosti zakočiti karijeru profesionalnog sportaša. Pitajte samo Marija Ančića koji se zbog posljedica mononukleoze sa svega 26 godina povukao iz profesionalnog tenisa.
Pršir, srećom, nije pretrpio takav fatalan udarac karijeri, ali je iscrpljeni organizam preko godinu dana pokušavao vratiti u formu nastupima u Hajdukovoj B momčadi. Pod paskom tadašnjeg trenera Marija Despotovića, za kojeg je naglasio da mu je puno pomagao i u trenerskom, ali i taktičkom smislu, Pršir je dobio prve konture današnjeg stila igre u seniorskom nogometu. Turbulencije koje su se u tom periodu događale u Hajduku značile su da ni on, baš kao ni Špikić, nije dobio pravu prigodu u seniorima, ali je taj rad i afirmacija kroz B momčad ostala zapažena kod trenera koji su gajili sličan pogled na igru kao i oni koji su i Pršira i Špikića dotad razvijali.
Zaslužena premija
Obojica su tako došla u Goricu, u ruke Valdasu Dambrauskasu.
Kod njega Pršir nije dugo čekao na punopravni debi za seniorsku momčad. Prva dva nastupa i došla su mu baš na gostovanjima kod ‘njegovih’ Dinama i Hajduka. Iako još vidljivo ‘zelen’, odlično se uklopio u ideju igre s naglaskom na posjed, gdje je bez velikog pritiska razvijao i viziju, ali i osjećaj za prostor iz kojeg bi mogao uspješno odaslati dodavanje koje može rezultirati dobrom pilikom za njegove suigrače.
Kontinuitet stila igre koji je Gorica održavala i nakon Dambrauskasova odlaska, a koji je, između ostalog, rezultirao i ponovnim ujedinjenjem sa Sinišom Oreščaninom — na čiju je preporuku onomad i stigao na Poljud — jako je puno pomogao Prširu da otkrije svoje granice i dodatno se profilira.
Međutim, kad je Gorica počela lutati s trenerima i igrom, to je značilo i da su se okolnosti za mlade pulene koje je klub profilirao podosta i promijenile. To se najbolje vidjelo ove sezone, nakon što je Gorica promijenila čak trojicu trenera, dok je svlačionica počela djelovati kao kolodvor. I kad je brod počeo skretati prema drugoligaškim vodama, odjednom to više nije bio klub u kojem je nadmetanje za europska mjesta tek ozbiljna premija, već su se Goričini igrači, prvi put otkako su u prvoligaškom društvu, našli pod pritiskom.
I iako su pokušavali iskustvom stabilizirati ozbiljno poljuljan moral u ekipi, u svojoj naizgled nemogućoj misiji uspjeli su baš tako što je Sopić uvjerio mlađe snage da mogu biti nositelji igre i u tako teškom trenutku. To im se u potpunosti isplatilo.
Pršir je vidno stasao i u karakternom smislu, a posebno je upečatljiv bio u onoj suludoj utakmici protiv Istre u ožujku, kada je s golom i asistencijom bio najbolji pojedinac ogleda u kojem smo vidjeli čak četiri preokreta. Odličan je bio i u gostujućem demoliranju Šibenika, što je ispala ključna utakmica za spas, a u njoj je Pršir sudjelovao asistencijom, diktirajući tempo u veznom redu.
Nije ni čudo da je nakon ovakve mentalno izrazito zahtjevne sezone privukao pozornost mnogih, dokazavši da osim tehničke sposobnosti ima i karakter za povući ekipu čak i onda kad je situacija po nju izrazito teška.
Nastup na Euru sada Prširu dolazi kao zaslužena premija, ali i šansa da dodatno podeblja cijenu koja mu je čak i u ovakvoj sezoni dobrano skočila; prema podacima instituta CIES, Pršir je ove sezone bio među igračima koji su zabilježili najveći skok u vrijednosti u HNL-u, a koja se u njegovom slučaju sada cijeni između milijun i dva milijuna eura. Na takve iznose Gorica sigurno ne bi mogla računati da nije izborila ostanak, ali Pršir je dokazao da zna biti najbolji i onda kad stvari ne idu po planu.
