Stari Aulas je u svoje 33 godine, koliko je proveo na čelu kluba koji je transformirao iz praktički malog provincijalnog u situirani europski klub, navikao dosta puta trebao gaziti po jajima, ali nije se vjerojatno nadao da će to morati raditi jutro nakon što je Lyon izjednačio svoj povijesni europski uspjeh.

Dobar dio ovoga što je rekao je očito: Lyon je imao težak početak nakon što je eksperiment sa Sylvinhom kao trenerom-debitantom završio poslije samo 11 utakmica, tijekom kojih je došao do samo tri pobjede i tako nadmašio Marcela Leborgnea i njegovih rekordno loših 13 utakmica na klupi. Klub se našao na opasnom raskrižju. Aulas je taj koji je uvijek imao prvu i posljednju riječ pri kadroviranju, pogotovo kada se radilo o trenerskoj poziciji, i dugo godina se činilo kako je to zapravo i lagana odluka. Treneri su dolazili i odlazili, ali uspjeh je bio postojan, čak i kada je već počeo gubiti korak.

Ironično, ovakav ogromni uspjeh zapravo je produbio Lyonovu egzistencijalnu krizu

Aulas nije pritom nikada nasumično birao, pošto je zbog svijesti o rizicima uvijek vodio računa da se odabere stručnjak koji odgovara jasno definiranom klupskom profilu, a to je razvojni trener koji će na terenu isto tako biti spreman preuzimati inicijativu, a s njom i rizike. Međutim Aulas više nije mlad; kada je preuzeo Lyon bilo mu je svega 38 godina, a sada je, u ožujku ove godine, ušao u svoje 72. ljeto. Svoj je naum ispunio, a godine igranja s rizicima su mu donijele više dobrog nego lošeg.

Ipak, nogomet se mijenja i ostavlja i puno mlađe ljude iza sebe. Aulas to zna, i već je više puta u posljednje vrijeme slao jasne signale kako je spreman prepustiti priču koju je stvorio nekome mlađem, nekome tko ima volje i snage unijeti novi dašak energije. No, dok ne nađe pravu osobu, sve je još uvijek na njegovim leđima.

Ljeto ludila

Rasterećenje je pronašao u angažmanu Juninha Pernambucana, klupske ikone i navijačkog miljenika, kojeg je prošlog ljeta postavio kao sportskog direktora.

Juninhu je to prvi administrativni ulazak u nogometne vode i od njega se, bez obzira na tu činjenicu, puno očekivalo. Iako bez iskustva, čovjek sa preko 250 nastupa za Lyon, s kojim je doživio i neke od najvećih uspjeha u klupskoj povijesti, mora poznavati ono što Aulas zove “klupski DNK”, koji je oduvijek bio fokusiran na razvoju igrača spremnih da donesu rezultat. Za čovjeka koji konstantno živi pod rizicima, Aulas je s njim za promjenu računao kao sa sigurnom opcijom, ali Brazilac je ispao poprilično velika kocka.

Aulas je i prošlog ljeta imao svoje favorite za trenersku poziciju nakon odlaska Bruna Génésija, s kojim se rastao u poprilično gorkim okolnostima. Da je, po običaju, njegova bila posljednja, Lyon bi vjerojatno potvrdio Laurenta Blanca ili Arsènea Wengera kao novog trenera. No, bio je i svjestan da bi, ukoliko bude insistirao na svojim favoritima, samo oteo dio Juninhove samostalnosti u poslu koju očajnički želi produbiti, i time bi zapravo svojim umirovljeničkim ambicijama napravio medvjeđu uslugu. Juninho je pak mislio kako je angažman njegova bliskog prijatelja i kolege bez iskustva Sylvinha najbolja odluka.

Drugi mu je krimen bio prijelazni rok. Jedan od rijetkih Aulasovih loših poteza je stigao 2008. kada je, osokoljen Lyonovom dominacijom u domaćem prvenstvu koja je uključivala sedam uzastopnih titula prvaka, amenovao odbacivanje svoje uigrane strategije bacanjem novca na skupa pojačanja. Igrači poput Lisandra Lópeza, Michela Bastosa, Alyja Cissoka, Edersona, Jeana Makouna i Abdula Keïte plaćeni su 81 milijun eura, samo da bi ih klub prodao za svega 30-ak, uz samo osvojenu jednu titulu osvajača nacionalnog kupa. Mediji su to nazvali “Ljetom ludila”, a iako je to bila dotad rijetko loša Aulasova procjena, isplanirana s namjerom lova na etabliranje među samom europskom elitom, ona je za Lyon bila i najveći kamen spoticanja.

Lyon se vratio svojoj prvotnoj ideji razvojnog kluba, ali slična priča se ponovila i pod Juninhom. Samo je minulog ljeta na prodajama Tanguya Ndombéléa, Ferlanda Mendyja, Lucasa Tousarta i Nabila Fekira zaradio vrtoglavih 153 milijuna eura, a tome još treba pribrojiti i Mariana Díaza, kojeg je nakon jedne sezone u Lyonu Real Madrid otkupio za 23 milijuna. Juninho je novac preusmjerio na devet novih imena koja su ga koštala gotovo 130 milijuna. Tri najskuplja — Jeff Reine-Adélaïde, Joachim Andersen i Thiago Mendes — skupa su vrijedni gotovo 80 milijuna eura, a ispali su promašaji, i ovaj sjajan plasman u polufinale Lige prvaka su odgledali s klupe.

Izvlačenje iz gliba

Garcia je, naravno, taj koji ih je ostavio na klupi, znajući da se oni ne uklapaju u njegovu momčadsku viziju. I to je jedan od razloga zbog čega je Aulas dan nakon eliminiranja Manchester Cityja morao gaziti po jajima pri davanju izjava, pričajući o zajedničkom Garcijinom i Juninhovom dobrom poslu. Rekli bi ljudi da je Garcia tako kao vatrogasno rješenje pokazao veće razumijevanje za to što zapravo znači Lyonov DNK, ali ni to ne bi baš bilo točno. Štoviše, poprilično je izgledno da se Lyonov ovosezonski spasitelj bez obzira na sve neće još predugo zadržati na novom stadionu Parc Olympique Lyonnais.

Garcia nije bio planski doveden, već je jednostavno predstavljao konsenzus u trenutku kada je Sylvinho potjeran u rekordnom roku. Francuz je, ima iskustvo osvajanja trofeja mimo očekivanja i to, kao u Lilleu one 2011., s mladim igračima kao nositeljima igre. I što je najvažnije, za razliku od svih ostalih potencijalnih kandidata nije tražio po dolasku da sa sobom dovede čitav stožer, jer Aulas ima vrlo dobar odnos sa sportskom strukom.

Njegovi su angažmani u međuvremenu bili toplo-hladni, s većim naginjanjem na hladno. U Romi mu se pamti sezona s rekordnim brojem bodova, kada je nakon početnih 10 pobjeda u nizu na kraju sakupio 85 bodova i svejedno ostao kratak u utrci za titulu. U Marseilleu mu se pamti put do finala Europske lige preklani, ali isto tako i neuspjeh kada je u pitanju osiguravanje plasmana u europska natjecanja te sezone, zbog čega je i na kraju ostao bez posla. I te neuspjehe ne proživljava najbolje; prečesto su mu krivci svi osim njega samog, a povjerenje u kadar koji je selektirao često nadilazi granice podnošljivosti.

Upravo je Lyon svojedobno pikirao kao ‘krivca’ za svoj ligaški neuspjeh u Marseilleu, što je dodatno razbjesnilo navijače kada je postalo jasno da je on čovjek koji će ih ove sezone pokušati izvući iz gliba. Štoviše, preklani su Aulas i Garcia održali kratku, ali intenzivnu medijsku raspravu, koja je završila zaključkom kako Garcia pokušava sam utjecati na suce. Iako je Aulas u međuvremenu očito ‘zaboravio’ na tu epizodu, Lyonovi Les Gones nisu, sakupivši nešto manje od 7-000 potpisa koji se protive Garcijinu angažmanu. Klub, međutim, nije imao boljih opcija, a zadržavanje u zoni ispadanja samo je ubrzalo donošenje odluke.

No dok su navijači sakupljali potpise i negodovali, Garcia je ipak skupljao bodove.

Promovirao je nove mladiće poput akademaca Melvina Barda ili Houssema Aouara, izvukao najbolje iz Memphisa Depaya, Mousse Dembéléa i Maxwela Corneta, kojeg je šaltao po različitim pozicijama i ulogama dok ga konačno nije uglavio. To je rezultiralo plasmanom u dva polufinala i jedno domaće kup-finale, makar je istovremeno — gotovo identično kao u Marseilleu — taj uspješni niz u kup-natjecanjima pomalo i zasjenio neuspjehom kada je u pitanju plasman u europska natjecanja dogodine.

Odbacivanje identiteta

Istini za volju, pitanje je što bi bilo da Francuzi ishitreno nisu na kraju jedini od elitnih liga odlučili proglasiti naprasni kraj sezone, zbog čega je Aulas i podignuo tužbu protiv vodstva Ligue 1. Problem je u tome što sve ukazuje na to da Garcia ipak ponavlja neke stare pogreške, dok segmenti rada u kojima je dobar, poput vrlo dobrog prepoznavanja igračkih kvaliteta postojećeg kadra, samo guraju u prvi plan lošu sportsku politiku pod Juninhom.

Iako Garcia ispunjava kriterije promoviranja mladih igrača, ono što se u kontekstu Lyonova DNK vidi kao veliki minus je njegov stil igre. Dok je u završnici Lige prvaka sasvim logično biti reaktivan kada se nalazi u debelo podređenom položaju, Garcia je bio neobično tvrdoglav i plašljiv i u domaćem prvenstvu, u kojem bi Lyon i strateški kao momčad trebao isključivo preuzimati odgovornost i inicijativu s obzirom na kvalitetu kadra. Ona garantira dovoljno individualne kvalitete da s jasnim smjernicama više ili manje rutinski pobjeđuje momčadi koje su podalje vrha u Ligue 1, ali čim se susretne s al pari suparnicima poput Marseillea, Lillea, Nice i Rennesa — od svih je gubio — Garcia neuvjerljivo žrtvuje renome za neuspješne pokušaje spašavanja bodova i prije nego što je utakmica počela.

Sve to podsjeća i na njegovu epizodu u Marseilleu, pogotovo onaj Le Classique s Paris Saint-Germainom, u kojem je pukom srećom održao ‘nulu’ bez da je njegova momčad uputila ijedan udarac prema golu. Sve mu se to vratilo tako što nije uspio pobijediti protiv direktnih konkurenata za prve tri pozicije, izgubivši tada i od Lyona, i to s uvjerljivih 4:2.

Sve to stavlja bizarnu sjenu na ovosezonski sjajan podvig u Ligi prvaka. Lyon je definitivno jedno od najugodnijih ovosezonskih iznenađenja, a izbacivanje i Juventusa i Manchester Cityja dokazuje uzorak koji seže kudikamo dalje od puke slučajnosti i sreće, bez obzira što je sreću spominjao i sam Aulas. Nesumnjivo je da je Garcia momčad posložio po svom nahođenju, a na jednu utakmicu takav reaktivni pristup, kako i vidimo, uz malo sreće može daleko odvesti, jer Lyon ima pojedince koji i na elitnoj razini mogu napraviti razliku. Problematično je to da se ekipa gradi tako da prihvati svoju generalno podređenu ulogu kroz jednolične pokušaje, a to je sve ono što je Aulas sve ove godineželio izbjeći za svojim kockarskim stolom.

To nije ono na čemu Lyon želi graditi dugoročni uspjeh, jer bi to značilo negiranje onog DNK koji je Aulas 33 godine mukotrpno gradio i prilagođavao, ostvarujući sada toliko željeni europski rezultat kroz stihiju i odbacivanje vlastitog identiteta.

Ironično, ovakav ogromni uspjeh zapravo je produbio egzistencijalnu krizu u kojoj se Lyon nalazi. I to samo pokazuje koliko je kompleksna priča o odnosu identiteta i uspjeha, termina s kojima se svi prečesto veoma olako razbacujemo.