Postoje mnoge životne dvojbe koje nikada neće imati univerzalan odgovor. Jedna od njih u posljednje se vrijeme znatno aktualizirala u košarkaškom svijetu: trebaju li mladi Europljani otići u NBA čim im se pruži prilika i ondje se nastaviti razvijati ili pričekati da se potpuno afirmiraju u europskim natjecanjima? Povijest je pokazala da će neki i u tinejdžerskim godinama procvati u NBA ligi, dok će drugi skupljati mrvice i stagnirati.
Džanan Musa pridružio se manje sretnoj skupini.
Bosanskohercegovački dragulj žario je i palio u reprezentativnom dresu kroz mlađe selekcije, u Cedeviti se istaknuo kao jedan od rijetkih talenata koji su se uspjeli probiti do uloge nositelja, da bi na NBA Draftu 2018. bio izabran kao 29. pick prve runde od Brooklyn Netsa te se kao 19-godišnjak smjesta uputio u Ameriku. U prvoj sezoni jedva da je i zaigrao za Netse, većinu vremena provodio je u njihovj razvojnoj momčadi u G Ligi. U drugoj je odigrao 40 utakmica u kojima je za mršavih 12,2 minuta prosječno ubacivao 4,8 poena uz 2,2 skoka i 1,1 asistenciju. Jesenas je razmijenjen u Detroit Pistonse, a potom ga se novi klub odrekao uoči samog početka sezone.
Dobio je finu otpremninu od dva milijuna dolara, pokupio papire te se uputio u dobru staru Europu, i to, prilično iznenađujuće, kod jako zvučnog poslodavca — Musu je angažirao Anadolu Efes, jedan od favorita za osvajanje euroligaške titule.
Musa je stigao u veliku momčad na razinu košarke kojoj je fizički dorastao i može pokazati svu raskoš svog talenta. Sada je sve na njemu
Kada se tinejdžeri upute u NBA, rizik ne predstavljaju samo godine stagnacije, nego i pad njihove reputacije u Europi. Blještavi sjaj mladih dragulja počne se gasiti, stoga ranije zainteresirani velikani gube zanimanje. Uistinu, zašto bi dovodili nekoga tko se pokazao nedoraslim za najvišu razinu košarke? Nekoć sigurno ulaganje nakon toga se čini kao veliko kockanje, a elitni euroligaši nemaju prostora za promašaje.
Međutim, pokazalo se da je Musa još uvijek visoko cijenjen. Ergin Ataman u njemu je vidio idealnog tipa za ojačati svoju bandu otpisanih, koja je ove sezone nešto sporije krenula u natjecanje. Efes s omjerom 11:10 trenutno drži posljednje mjesto koje vodi u doigravanje i treba mu jak uzlet u posljednjoj trećini osnovnog dijela Eurolige. Musa je potpisao ugovor na dvije i pol godine, ali od njega se, jasno, već sada očekuje jak doprinos. Može li ispuniti velika očekivanja?
Preko Bare i natrag
Uvijek treba biti oprezan kod predviđanja kad su u pitanju igrači koji su skočili s jednog nivoa košarke (ABA liga, Eurokup) na dva iznad (NBA), a potom se vraćaju na onaj između (Euroliga). Premda ovo nije matematički problem pa da se može zbrojiti prikazano iz dviju epizoda i podijeliti s dva, najbolji put da se dođe do nekih zaključaka je odgovoriti na dva pitanja: 1) zašto je Musa tako mlad uspio u Cedeviti i 2) zašto nije uspio u Netsima?
Musa je bio Cedevitin najveći projekt, ali teško da bi tako brzo iskočio u prvi plan da se na klupi Vitamina zadržao Jasmin Repeša, koji je poznat po tome da ne mari previše za talent poletaraca ako im je igra u obrani upitna. Srećom po mladog igrača, u ljeto 2015. Vitamine je preuzeo Veljko Mršić, koji ima mnogo više strpljenja u odgajanju tinejdžera. On ga je kroz dvije sezone postupno uvodio u seniorsku košarku da bi naposljetku svom nasljedniku Juri Zdovcu na raspolaganje ostavio prilično konkretnog igrača. Pod Zdovcom je Musa kao 18-godišnjak zgrabio ulogu nositelja i u nekim utakmicama naprosto eksplodirao (35 poena Mornaru, 20 Uniksu…).
Musa je prvenstveno sjajni strijelac. Kombinacija visine (206 cm) i odlične kontrole lopte bila je previše da bi ga iskusniji čuvari mogli zaustaviti na račun veće mase — on je bez većih poteškoća probijao većinu čuvara, a k tome je riječ o igraču koji u prodorima ne mora doći pod sam obruč kako bi se osjećao dovoljno sigurno da propara mrežicu. Jako brzo napredovao je i po pitanju vanjskog šuta te sam prilično uvjeren kako bi se nalazio na prosjeku od cca 20 poena u ABA ligi da se zadržao samo još jednu sezonu s Vitaminima (u posljednjoj je bio na 12 i u ABA ligi i u Eurokupu).
I dok su u Cedeviti Musine najveće kvalitete zasjenjivale njegove mane, potonje su u Netsima izbile u prvi plan. I u ABA ligi imao problema u obrani, a u NBA-u su oni eskalirali. Ondje više nije imao veliku prednost u visini na krilnoj poziciji te su eksplozivna krila razgolitila njegovu prosječnu lateralnu brzinu i kraći raspon ruku. S druge strane, u napadu zbog tek solidnog vanjskog šuta nije bio zanimljivo rješenje za poziciju dvojke, a zbog slabije građe gornjeg dijela tijela nije bio dovoljno uvjerljiv ni u prodorima.
Iako je u dvije i pol godine u Americi igrački stagnirao, vidljivo je da je mnogo radio u teretani i fizički se formirao, što bi mogao biti njegov novi veliki adut na europskim terenima.
Najveća mana
S vještinama koje je ranije stekao i boljom fizičkom spremom zaista nije teško vjerovati da će Musa uskoro početi zatrpavati mrežice u Euroligi ako mu Ataman pruži dovoljno prostora. Povoljna je okolnost ta što je turski strateg jedan od onih koji će napadački potentnom igraču zažmiriti na jedno oko kada obrambeni dio zaškripi (pitajte Krunoslava Simona), što će Musi svakako pasati. Ono što bi mu moglo predstavljati problem je pitanje koliko će imati loptu u svojim rukama. Poznato je da se Musa najbolje osjeća kada uzme loptu i kreira sam za sebe, dok u kretnjama bez lopte i nije toliko ubojit.
Međutim, teško da će Ataman imati baš toliko vjere u njega da će odmah složiti čitav set akcija u kojima će tražiti izolaciju za Musu. U Efesu se jako dobro zna red — veliku većinu vremena lopta je u rukama Shanea Larkina, Vasilija Micića i Simona, koji nisu samo odlični u realizaciji, nego i u pronalaženju otvorenih suigrača.
Ovdje dolazimo do potencijalno najveće Musine mane — on često ne vidi otvorene suigrače. Ili, bolje rečeno, rijetko ih odabere vidjeti.
Za nekoga tko voli igrati s loptom i često bude meta udvajanja/pomaganja, Musa ne oplemenjuje dovoljno svoju igru asistencijama. Kada uzme loptu, kao da mu se u vidnom polju zamuti sve osim nje i obruča te je jedina misija da je vlastoručno u njega pospremi. U redu, to nije nužno za osudu — tako se naprosto stvaraju veliki strijelci, ali ako želi da mu Ataman što više povjeri loptu u ruke, Džanan će je morati početi češće prosljeđivati dalje.
No, navijači Bosne i Hercegovine svakako mogu biti zadovoljni radi Musina povratka u Europu. Naravno, nema šanse da će u Efesu trpati preko 30 poena po utakmici kao u mlađim reprezentativnim selekcijama. Ta razina dominacije, ako se ikada i dogodi, jako je daleko. Ali Musa je stigao u veliku momčad na razinu košarke kojoj je fizički dorastao i može pokazati svu raskoš svog talenta. Sada je sve na njemu.
