Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Odgovor na molitve Svetaca

Može li Ralph Hasenhüttl preporoditi Southampton?

Zadnja izmjena: 17. prosinca 2018. Profimedia

Kad je grad Southampton odlučio prirediti paradu kojom bi se proslavio ulazak kluba u Premier ligu, vjerojatno nitko nije zatražio selfie s Paulom Mitchellom niti ga je tko častio pivom. A upravo on je bio među najzaslužnijima zašto je pivo teklo u potocima jer je baš on, radom iz duboke sjene, postao jedan od ključnih ljudi koji je klub vratio u elitu nakon što je pao na dno trećeg ranga natjecanja.

Mitchell je bio obrambeni igrač Wigana i MK Donsa koji je na travnjaku doživio teški lom noge od kojeg se nije oporavio i nakon kojeg je prekinuo karijeru s tek 26 godina. Doduše, ne bi ta karijera ni bez ozljede stigla negdje pretjerano daleko, ali je upravo taj mučni način posložio stvari na prilično specifičan način. Donsi su Mitchellu dali sporedni pomoćni posao u klubu unutar skautske službe, čisto kako bi tako mladom čovjeku pružili neki most između igračke karijere i realnog života koji ga je očekivao. Međutim, Mitchell je odmah pokazao kako je stvoren za posao koji su mu dali kao neki oblik socijalne skrbi. Mali prijelaz između nogometa kao jedinog okruženja koje je poznavao u pravi život postao je njegov poziv.

Nakon kratkog vremena u Donsima, uzeo ga je Southampton u koji je doveo igrače koji su donijeli čistu igračku kvalitetu preko koje se stvara rezultat i posljedično stotine milijuna eura kojima se klub spasio od stečaja i propasti. Mitchell je potpisao dolazak Sadija Manéa, Tobyja Alderweirelda, Dejana Lovrena i Nathaniela Clynea, a pripremio je i dolazak Virgila van Dijka. Isto tako, imao je ključni utjecaj u dovođenju trenera Mauricija Pochettina i Ronalda Koemana.

Sveci moraju i pobjeđivati i prodavati. Hasenhüttl je pokazao da može i jedno i drugo

Kad je Pochettino otišao u Tottenham sa sobom je povukao i Mitchella. Jednostavno, iz prve ruke se uvjerio koliko je dobar i koliko je zaslužan za onu paradu, financijski spas kluba i sve rezultate koji su se nakon toga događali. A Mitchell je nastavio u istom ritmu i u Londonu. Dele Alli, Heung-min Son, Kieran Trippier, stari znanac Toby, Eric Dier, Ben Davies. U samo dvije sezone koliko je bio u Tottenhamu, Mitchell je očistio svlačionicu, ostavio desetak milijuna eura profita na računu i doveo osnovu ove momčadi koju danas gledamo.

Stoga, kad je dao savjet Southamptonu da za novog trenera uzme Ralpha Hasenhüttla, odbijanje nije dolazilo u obzir. Dijelom zbog starih zasluga i neplaćenih piva, dijelom zato što je Mitchell stvarno fantastičan u poslu koji radi, Sveci su povjerovali kako je baš Hasenhüttl odgovor na njihove molitve.

Okolni put

Hasenhüttl je bio bivši austrijski napadač čija karijera nije bila pretjerano bogata. Za razliku od Mitchella, nije bio baš potpuni anonimus jer u karijeri je osam puta nastupio za reprezentaciju, ali vrhunac staža na međunarodnoj sceni mu je bila neuspješna epizoda u 1. FC Köln i tek malo uspješnija u Greuther Fürthu.

Međutim, imao je sreću jer to su bile godine kad je Njemačka krenula ulagati u razvoj trenera iza kojih nije stajalo igračko ime nego ideja. A na trenerskoj akademiji, u klasi s Jürgenom Kloppom,  Hasenhüttl je bio jedan od najboljih.

“Klopp i ja smo se zajedno obrazovali za trenera i poznajemo se jako dobro”, ispričao je Hasenhüttl za Bundesliginu službenu web stranicu. “Mislim da imamo sličnu filozofiju nogometa — želimo igrati u visokom tempu, želimo da naši igrači sprintaju okolo, da dobro pritišću i to su elementi koji nogomet čine življim i raznolikijim, a ljude uzbuđuju. Bez obzira gdje sam radio, stadioni su uvijek bili puni kao rezultat načina na koji smo igrali. Uspješno je, atraktivno i predstavlja određeni način života.”

Upravo je to ono što Southamptonu nedostaje nakon što je Mitchell otišao i nakon što je izgubio njegovu magiju pronalaženja vrijednosti koju drugi ne vide. Treba mu čovjek s jasnom vizijom, a to Hasenhüttl jest.

Za razliku od Kloppa kojeg je nakon akademije čekao status igračke legende u Mainzu i genijalni šaptač trenerima Christian Heidel, Hasenhüttl je morao okolnim putem. Nakon početnog posla u prilično neambicioznom Unterhachingu, prvo je spasio Aalen od ispadanja, a onda ga je u prvoj punoj sezoni uveo u Drugu Bundesligu, dok je u drugoj sezoni završio pri vrhu ljestvice s klubom koji je imao minimalne financijske resurse. Zatim je preuzeo Ingolstadt 04 i ponovio isti recept — uzeo je klub koji je bio na dnu ljestvice i do kraja sezone ga spasio od ispadanja i stabilizirao. Iduće sezone je ušao u ligu iznad, a one treće je završio kao 11. u Bundesligi, što je bilo čudo s obzirom na to kakav je kadar imao na raspolaganju.

Pobjeđivati i prodavati

Upravo takvom scenariju se nada i Southampton koji opasno pleše po dnu Premier lige. I hitno treba nešto slično onome što je Hasenhüttl radio dosad. Zapravo, možda je njegov mandat u RB Leipzigu najbolji opis onoga što se Sveci nadaju dobiti od njega. Kada je Hasenhüttlu preuzeo RB Leipzig — klub u kojem je Mitchell nedavno prihvatio novi angažman kao šef skauta — Bikovi su tek bili ušli u Bundesligu i cilj je bio razviti mlade igrače i stabilizirati rezultat. Međutim, Hasenhüttl je odmah u prvoj sezoni došao do senzacionalnog drugog mjesta i izlaska u Ligu prvaka.

Igrao je okomito, napadački, ubijao je suparnike agresivnošću i intenzitetom u formaciji 4-2-2-2, ali istovremeno je razvijao igrače. Pod njim su Naby Keïta, Emil Forsberg i Timo Werner igrali nogomet života, a ta razvojna nit je Southamptonu jednako važna kao i rezultatska. Da bi preživjeli, Sveci moraju i pobjeđivati i prodavati.

Hasenhüttl je čovjek koji je pokazao da može i jedno i drugo i upravo zato je odgovor na njihove molitve, barem u usporedbi s ovima koje su birali nakon  što je otišao Mitchell.

Možda je dio razloga Mitchellove preporuke to što se Leipzig nije rastao korektno sa svojim trenerom.  Kad je Hasenhüttl tražio da mu klub produži ugovor koji je ulazio u zadnju godinu, direktor Oliver Mintzlaff i sportski direktor Ralf Rangnick su to odbili. Ispostavilo se na kraju da je odugovlačenje s produživanjem ugovora  tek dio plana u kojem je kao cilj postavljeno dovođenje Juliana Nagelsmanna, označenog kao figuru koja RB Leipzig može lansirati u elitu. Korporativni svijet ne trpi sentiment, u Nagelsmannu vide značajan trenerski i marketinški potencijal i to je karta na koju su željeli odigrati.

I kao što je rekao sam Hasenhüttl, to je legitimno rješenje. Zapravo, vjerojatno je, dugoročno gledano, i sasvim ispravno rješenje jer Nagelsmann je sami vrhunac trenerskog potencijala. Međutim, isto je tako legitimno i da se Hasenhüttl povuče i ne sudjeluje kao pijun u njihovim planovima.

Uostalom, to nije ni zaslužio. Možda ga Leipzig ne vidi kao rješenje za prelazak u elitu, ali zato ga u Southamptonu — gdje je manje korporativnosti, a više sentimenta — vide kao odgovor na svoje molitve.

Ne propusti top članke