Cilj je u suštini ostvaren i izbornik Ivan Gudelj će pri povratku u Zagreb HNS-u podnijeti izvještaj kako je kvalifikacijski turnir odrađen potpuno uspješno. U skupini s Makedonijom, Luksemburgom i Češkom hrvatska je U-19 reprezentacija ispunila zadatak i plasirala se u iduću rundu kvalifikacija za U-19 Euro, koji će se održati idućeg ljeta u Armeniji.
Kako se kvalificirala dalje, to je već druga stvar.
Iskreno sumnjam da će se u izvještaju notirati da je Hrvatska dvaput bila na rubu ispadanja. Prvo protiv Luksemburga, gdje nam je trebala pobjeda nakon remija u prvom kolu protiv Makedonije, pa je Ante Palaversa zabio u 80. minuti, a onda protiv Češke kad smo visili sve do 89., kada je opet Palaversa prihvatio jednu odbijenu loptu na rubu kaznenog prostora i pogodio za prolaz dalje.
A potpuno je nemoguće da će u izvještaju iz Češke pisati kako je u sve tri utakmice Hrvatska prikazala iznimno lošu igru, taktički potpuno zastarjelu i bez ikakvog timskog plana. Pisati takve stvari naprosto ne odgovara nikome — ni izborniku koji vodi ovu reprezentaciju ni ljudima koji su ga postavili i koji ocjenjuju njegov rad jer su svi zajedno svjesni da ova generacija ima talenta za puno više.
Dominik Kotarski i David Čolina već su ostvarili transfere iz Dinama vrijedne oko tri milijuna eura; Antonio Marin, Mario Vušković i Michele Šego uvršteni su među najveće svjetske talente u svojoj generaciji po izboru The Guardiana, a Roko Baturina, Bartol Franjić i Ante Palaversa imaju elemente u igri koji ih definiraju kao potencijal za najveće domete. Dakle, Gudelj je na raspolaganju imao iznimno balansiranu momčad čiji će igrači kroz iduće tri godine napraviti najmanje 30 milijuna eura u transferima i s tom momčadi nije napravio zapravo ništa. Sve prikazano u Češkoj bila je manifestacija tog sirovog talenta koju momčad ima, ogromnog potencijala koji je ukroćen nepostojanjem ikakvog plana s klupe.
Uostalom, snimke su dostupne pa možete sami prosuditi koliko je ovo provlačenje kroz ušicu igle odraz lošeg igračkog kadra, a koliko ideje s klupe.
Rupa od tri mjeseca
Nije to ni prvi put da HNS priušti reprezentaciji situaciju da se mora boriti i protiv suparnika i protiv vlastitog trenera. Objektivni vrhunac seniorske momčadi koja je osvojila srebro u Rusiji bio je prije dvije godine na Euru u Francuskoj, kad je Luka Modrić bio na vrhuncu i kad su nositelji koji su se sad oprostili bili dvije godine mlađi i spremniji. Međutim, u Francuskoj je bio i Ante Čačić sa svojim manjkom reakcija s klupe. Jednostavno, razina talenta na terenu rijetko se poklapa s onime što imamo na klupi.
Odabirom izbornika i skraćivanjem Druge HNL HNS izravno radi protiv talenata
Druga stvar koja bi, osim sirovog talenta, ovim igračima trebala garantirati bolju igru od one prikazane na turniru u Češkoj je njihovo iskustvo. Velika većina igrača ima barem godinu dana iskustva igranja seniorskog nogometa: Palaversa i Šego kroz Hajduk II, Marin, Čolina i Franjić kroz Dinamo II, Boško Šutalo kroz Osijek II, Marko Bulat kroz Šibenik, Matej Vuk kroz Inter, Ivan Dolček kroz Slaven Belupo. Još nekoliko je igrača ove sezone počelo igrati za Dinamovu i Hajdukovu drugu momčad. Svi oni su dodatni impuls za razvoj dobili kroz odrastanje u seniorskom nogometu u uvjetima koji su prilično manje kontrolirani nego ovi koje imaju na U19 razini; u uvjetima kojima se moraju učiti prilagođavati jer tu ne mogu računati na svoju fizičku snagu.
Zbog toga je sasvim neshvatljiva odluka HNS-a da se ove sezone skrati igranje Druge HNL, lige kroz koju je većina ove reprezentacije prošla i koja je idealna razina za prilagođavanje najtalentiranijih mladih igrača višoj razini. U odnosu na prošlu sezonu kada je 12 momčadi igralo trokružno (33 kola), ove se sezone Druga HNL igra između 14 ekipa koje igraju dvokružno. To znači da će biti samo 26 kola, čak sedam manje nego prošle sezone, a posljedica toga je nevjerojatna rupa u rasporedu. Druga HNL je ovaj vikend završila svoj jesenski dio i natrag se vraća tek za tri i pol mjeseca — a mladim igračima trebaju utakmice za razvoj jer nitko nije postao bolji bez pravog podražaja.
Kako jedna liga koja bi, valjda, trebala biti razvojna može imati tri i pol mjeseca pauze? Čija je to genijalna ideja, koja je logika iza te odluke i kome to točno koristi? Samo 26 kola i tri i pol mjeseca pauze je suluda i neshvatljiva odluka koja izravno ograničava razvoj najboljih mladih igrača i izravno utječe na buduće rezultate reprezentacije.
Rezultat kao posljedica nerada i diletantizma
A HNS kao da sve radi da ti rezultati budu što lošiji. Što kroz nelogične odluke koje smanjuju podražaj razvoja koji dobivaju najtalentiraniji igrači, što kroz izbor neadekvatnih trenera, jer Gudelj je daleko od usamljenog slučaja. Zapravo, Gudelj je samo primjer na koji način razmišljaju oni koji su ga postavili i koji će evaluirati avanturu u Češkoj, jer i ostali izbornici poput Nenada Gračana i Roberta Jarnija su zapravo već stariji stručnjaci koji nemaju potencijal za nešto više. Nije stvar u njima — stvar je u tome što time HNS propušta dati šansu mlađim i potencijalno dobrim trenerima koji se mogu profilirati u vrhunske trenere, kao što su to napravili Niko Kovač i Slaven Bilić. Oni su, doduše, posao dobili na račun igračkog renomea, ali je kroz njihov uspjeh profitirao hrvatski nogomet i to je neki zacrtani put kojim bi se trebalo tražiti nove izbornike u mladim selekcijama.
Odabirom izbornika i odlukama o skraćivanju Druge HNL HNS izravno radi protiv najboljih talenata. Vjerojatno ne namjerno, ali takve odluke samo pokazuju manjak strategije i jasnog puta kojim ćemo maksimizirati svoje potencijale koje imamo.
Neuspjesi mladih reprezentacija sami po sebi nisu problem. Ova reprezentacija pod Gudeljom će vrlo teško vidjeti Armeniju, jer je zbog lošeg rezultata u Češkoj rangirana tek u četvrtu jakosnu skupinu pred ždrijeb i imat će užasno teške suparnike na novom kvalifikacijskom turniru s kojeg dalje prolazi samo jedan. I to što se neće plasirati nije drama. Šteta je jer talent potreban za tu razinu je tu i takva natjecanja su dragocjeno iskustvo za mlade igrače — podražaj koji dobivaju susretanjem s najboljima u ulozi punkovrvnih nositelja igre jako ubrzava razvoj igračkih kapaciteta.
Međutim, taj plasman ne treba biti imperativ, jer gledati mlade selekcije kroz prizmu rezultata je suludo i izvan svih pedagoških mjera. Mlade selekcije — kako u klubovima, tako i u reprezentacijama — prvenstveno postoje zbog odgoja igrača i razvoja njihovih kapaciteta. Rezultat u ovim kategorijama nije i niti smije biti svrha. Svrha je proizvoditi igrače, napraviti sve da ti igrači razviju svoje potencijale, da nadograde svoj talent i pretvore se u A reprezentativce. Uostalom, iz čitave generacije koju je Martin Novoselac 2001. odveo do bronce kao naše jedine omladinske medalje nastupe u seniorskoj reprezentaciji upisali su Niko Kranjčar, Dario Krešić i Hrvoje Čale. Iz te je perspektive njihova bronca imala minimalnu važnost za hrvatski nogomet.
Međutim, sve drugo jest problem. I činjenica da igre nema niti u tragovima i činjenica o nelogičnim odlukama koje skraćuju ligu koja je razvojna. Rezultat često dolazi kao neizbježna posljedica rada. U ovom slučaju, dolazi kao neizbježna posljedica nerada, diletantizma i potpunog gubitka kriterija.
HNS kao da se vodi onom izrekom kako ne treba sklanjati djetetu kamenje s puta jer će onda pasti preko zrna pijeska. I to je sasvim u redu, jer često oni kojima je sve toliko olakšano ne ostvare svoje pune kapacitete. Međutim, ne treba tom djetetu na put trpati niti kamene gromade koje ne može pregaziti, a HNS lošim kadrovskim i strateškim odlukama radi upravo to — put naše najtalentiranije djece zatrpava neprelaznim odronom.
