Ne priznaju nikome ništa, ne vole nikoga, griješe, raspadaju se, ratuju između sebe i opet hodaju uzdignute glave bez stida. Svijet ih mrzi i istovremeno im se divi.
Njihovo poštovanje se mora zaraditi, od nametanja nema ništa — upozorit će kapetan Sergio Ramos Antonija Contea, talijanskog stručnjaka poznatog po vladavini čeličnom rukom koji je u to vrijeme navodno već bio dogovorio uvjete suradnje sa madridskim klubom, samo da bi kasnije u tijeku večeri svlačionica, koja je u istom sastavu duže od pet godina, stavila veto na njegovo imenovanje.
To je Real Madrid, klub neograničene igračke moći u kojem su treneri lako kvarljiva i potrošna roba. Za razliku od igrača, već skoro pola stoljeća traju 63 utakmice u prosjeku.
Saznat će to na teži način i čovjek kojeg je Florentino Perez u nedostatku kvalitetnijih opcija ljetos progurao na poziciju na kojoj će se, nakon što ga taj isti Perez proglasi nekompetentnim, zadržati tek 14 utakmica. Julen Lopetegui ignorirao je signale koji su dolazili iznutra i postao kolateralna žrtva neraščišćenih odnosa koji su definirali stanje u kojem je zatekao madridski klub. Ono što je Zinedine Zidane izbjegao, ono od čega je Cristiano Ronaldo pobjegao, stiglo je Lopeteguija kome je manična potraga za slavom pomračila um. Nakon što je isteklo njegovih pet minuta, legao je u već iskopan grob.
Treneri se boje islužene ekipe i još više utjecaja koji ona ima na svakodnevna događanja. Diktatura igrača duboko je ukorijenjena u identitet madridskog kluba
Da je nešto trulo u Madridu, postalo je jasno nakon ispadanja od Leganesa u Kupu kralja prošle sezone. Zidane nije tip koji govori puno, ali njegove riječi poput metaka prodiru duboko u srž. Razočaran pristupom igrača, izjavio je da su klubu neophodne korijenite promjene. Potrebni su mu igrači koji će na pravi način odgovoriti novim izazovima. Francuz je zazivao svježu krv; kada je postalo jasno da je neće dobiti, digao je ruke od svega. Nije pomogao ni treći uzastopni naslov europskog prvaka; za Zidanea je to bila samo dodatna potvrda da ne može raditi sa igračima koji biraju utakmice.
Madrid nije mjesto gdje trener odlučuje
Nakon Zidanea, osjetivši u kojem smjeru vjetar puše, najambiciozniji među njima spakirao je svojih 50 golova godišnje u kofer i preselio onamo gdje će dijeliti njegovu želju za uspjehom. Nije stvar novca, reći će Cristiano u nedavno objavljenom intervjuu, nego ambicije.
“U Kini sam mogao zarađivati pet puta više nego ovdje, ali ovdje me cijene. Nešto što su u Madridu prestali raditi.”
Simptomatično, i Zidane i Ronaldo pokazivali su prstom u istom smjeru. Čovjek koji donosi sve bitne odluke: bira, dovodi i prodaje igrače, odlučio je da nije vrijeme za radiklane promjene. Imenovanje Lopeteguija uklapalo se u novu viziju predsjednika Florentina Pereza, po kojoj bi mladi igrači, vođeni primjerom iskusnijih suigrača, oblikovali budućnost kluba. Trener je u ruke dobio najkvalitetniji tim na svijetu, ne znajući da se radi o tempiranoj bombi koja samo što nije eksplodirala i raznijela mu lice.
Izvori bliski klubu kažu da su igrači ismijavali Lopeteguijeve vježbe na treninzima. Rafinirani sistem igre na kojem je izgradio trenersku karijeru zahtijeva puno trke i discipline. Nažalost, Madrid nije mjesto gdje trener odlučuje koliko i u kojem smjeru će igrači trčati. Pogotovo ne trener poput Lopeteguija, koji je došao u klub bez debele igračke i trenerske biografije. Brak je bio osuđen na propast prije nego što je medeni mjesec završio.
Nakon što su ostali bez luksuza gola po utakmici koji sa sobom nosi Ronaldo uslijedili su problemi sa neefikasnošću. Samo 14 minuta dijelilo je Lopeteguijev Real od obaranja neslavnog rekorda. Nezadovoljstvo se počelo gomilati. Najglasniji je ponovno bio Ramos, koji je izjavio da je odnos trenera sa svlačionicom važniji od njegova poznavanja taktike. Toni Kroos se pridružio i kritizirao njegova rješenja na terenu, istakavši da on “nije Casemiro”. Slučajno ili ne, Ramos i Kroos predvode prilično dug popis igrača čije su izvedbe na terenu ove sezone neprepoznatljive. Izgleda da su Zidane i Ronaldo predosjetili što slijedi.
Solari ostaje za stalno?
Perez je, usprkos svemu, ostao dosljedan svom stavu. Real Madrid je najbolja ekipa na svijetu. Pod tim izgovorom je i smijenio Lopeteguija.
“Uprava smatra da postoji veliki jaz između kvalitete ekipe, koja ima rekordnih osam kandidata za prestižnu nagradu Ballon D’Or, i rezultata koje ostvaruje.”
To je bilo sve. Nema veze što je prošlo tek 14 utakmica, nema veze što njegovom smjenom riskiraju sezonu koja je još uvijek u povojima, nakon blamaže u El Clasicu na nekome su se kola morala slomiti. Izbor je, kao i uvijek kada je Real Madrid u pitanju, jednostavan.
No, ono što Perez uporno odbija vidjeti, vide ljudi sa strane koji se dovode u vezu s klubom. Bilo da se radi o najtraženijim trenerskim imenima poput Maxa Allegrija ili Juliana Nagelsmanna, koji su ljetos odbili Perezovu ponudu, ili o zaboravljenom Michaelu Laudrupu kojeg su se sjetili ovih dana, svi su složni da ovo nije pravo vrijeme za sjediti na Realovoj klupi. Boje se islužene ekipe i još više utjecaja koji ona ima na svakodnevna događanja.
Diktatura igrača duboko je ukorijenjena u identitet madridskog kluba. Alfredo Di Stefano, njegov simbol, u svojoj biografiji piše da ne razumije ulogu trenera: “Nisam robot. Igrači pričaju na terenu i situacije rješavaju u hodu. U moje vrijeme niko nije znao imena trenera, danas su važniji od predsjednika”. Di Stefanovo razmišljanje ide pod ruku sa Ramosovim. Sam Perez bi rado imao ekipu bez trenera.
Zbog toga neće biti čudno ako privremeno postavljeni Santiago Solari dobije stalni angažman. Real Madrid prema pravilniku španjolskog nogometnog saveza ima 15 dana da pronađe novog trenera, ali trenutno na pozive slušalice ostaju spuštene. Nevolja će Pereza prije ili kasnije natjerati da razbije kasicu i vrati se starim navikama. Na taj način će svrgnuti jedan režim i dati priliku treneru da napravi rezultat prije nego što drugi postane dovoljno moćan da traži njegovu glavu. Tko zna, možda Mauricio Pochettino i Roberto Martinez čekaju baš to.
