Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Reforma je mrtva

Kako Gianni Infantino vraća FIFA-u lošim starim navikama

Zadnja izmjena: 27. studenoga 2018. Ilustracija: Telesport

Malo toga o njemu znamo. Kažu da je mladić, da ima tamnu kosu i da je iz Portugala. Voli partijati i piti pive, ali koga briga za to. Navodno priča pet jezika i trenutno uči ruski, ali opet, što nam to znači? Doslovno se muva i smuca posvuda po svijetu, a prije otprilike tri mjeseca bio je u negdje Istočnoj Europi. I ono što je ključno za ovu priču jest to da voli nogomet, odnosno barem tako tvrdi. Potkraj prosinca 2016. godine bio je u Hamburgu; promatrao je kako domaći HSV klizi prema drugom rangu. Oko svoje misteriozne ličnosti voli stvarati tu auru kako je on obični nogometni navijač kojemu su moćnici zgadili nogomet i sve oko njega.

I koliko se god htio razlikovati od Giannija Infantina, čelnog čovjeka FIFA-e i jednog od tih moćnika koje prezire, njih dvojica imaju zajedničku crtu, a to je da su prilično tajnoviti. Aura koju Infantino stvara oko svoje ličnosti jest ona da se radi o reformatoru, čovjeku koji je krovnu nogometnu organizaciju izveo na pravi put, onaj popločan poštenjem i transparentnošću, da se poslužimo tim popularnim i nažalost nerijetko praznim frazama. Ali ako je među nogometnim pukom ta aura ikada uopće uzela maha, ona se u posljednje vrijeme rasipa poput kule od karata.

“Sada i službeno mogu reći — kriza je gotova”, slavodobitno je ustvrdio Infantino na FIFA-inoj skupštini u svibnju 2016., dodajući na efektnom engleskom: “FIFA is back on track”.

O, da, kako je bio u pravu. FIFA se vraća svojim korijenima, mogli bismo to tako prevesti.

Football Leaks nam je šapnuo tko je taj tajnoviti ćelavac-autokrat koji je zaustavio reformu degeneriranog sustava

Na toj je skupštini bivši glavni tajnik UEFA-e — onaj koji mi je na raznim ždrijebovima u Nyonu izgledao kao prilično nebitni potrčko — pripremio teren za eliminaciju zdravog tkiva unutar FIFA-e, koje je, ne biste vjerovali, egzistiralo i funkcioniralo već neko vrijeme. Tada su, naime, skupštinari FIFA-inu Vijeću — preimenovanom okaljanom Izvršnom odboru —  udijelili svojevrsno ekskluzivno pravo predlaganja članova Etičkog odbora, neovisnog tijela i unutrašnje kontrole koje bi trebalo nadzirati krše li među inima i ti vijećnici FIFA-ine propise i njezin Etički kodeks.

Godinu dana kasnije Vijeće je to ekskluzivno pravo itekako iskoristilo — dvojica vodećih ljudi Etičkog odbora, švicarski odvjetnik Cornel Borbély i njemački sudac Hans-Joachim Eckert, primili su SMS netom po dolasku u Bahrein na novu skupštinu: “Nemojte se ni raspakiravati.”

Zaustavljanje istraga

Borbély je bio na čelu Istražne komore Etičkog odbora koja provodi preliminarne i službene istrage te rezultate šalje Sudbenoj komori, odnosno Eckertu koji izriče sankcije. U suštini su njih dvojica zaslužni za Infantinov dolazak na čelo FIFA-e jer su na nekoliko godina suspendirali Seppa Blattera i tada vjerojatnog sljedećeg predsjednika Michela Platinija, a prije dolaska u FIFA-u obojica su bili iskusni borci protiv korupcije — Švicarac u području gospodarskog kriminala, dok je Nijemac ganjao glavešine talijanske mafije koji su u Münchenu prali novac.

Za njihova je stolovanja iz FIFA-e isključeno nekoliko desetaka visokorangiranih likova i to nerijetko s doživotnom zabranom djelovanja u nogometu. U trenutku smjene Borbély je vodio nekoliko stotina preliminarnih istraga, a nije se libio dirnuti niti u osinjak — pošteđeni nisu bili najviši dužnosnici, pa ni sam Infantino. Protiv njega su provedene dvije preliminarne istrage, a navodno je u trenutku smjene u tijeku bila još jedna.

“Reforma je mrtva”, reći će indirektno obojica, misleći kako su brojne istrage nakon njihova odlaska naprosto stale. Između ostalih i one koje se tiču Zdravka Mamića i Damira Vrbanovića, a koje je Borbély svojevremeno ‘proganjao’. Pa, ipak, u slučaju pravomoćnosti njihovih presuda teško da će ovaj dvojac izbjeći onu najtežu sankciju.

“Gospodin Infantino nije predmet istrage”, odmah je po svom ustoličenju rekla nova glavna istražiteljica, Kolumbijka Maria Claudia Rojas.

Zasigurno to nije izrekla na engleskom, s obzirom kako ga dotična upravna sutkinja, bez osobitog iskustva u razotkrivanju korupcije, ne zna niti beknuti. Da, Rojas osim španjolskog zna nabadati samo francuski, ali ona je “luxury candidate”, “luda je za nogometom” i, povrh svega, ona je “super amiga” — tako barem piše u e-mailu koji je u travnju prošle godine Ramón Jesurún, čelnik Kolumbijskog nogometnog saveza, poslao prvom čovjeku CONMEBOL-a, Alejandru Dominguezu. Kao vjerni Infantinov igrač, Dominguez je taj mail proslijedio šefu i gospođa Rojas je, ni kriva ni dužna, postala kandidatkinja za predsjednicu Istražne komore. To što je kandidatura objavljena tek nekoliko tjedana prije kongresa u Bahreinu, a što je protivno propisima, Infantinu ni skupštinarima nije bilo osobito bitno.

Nepodobni termin ‘korupcija

A nakon što je slomio kičmu Etičkom odboru, smijenivši ukupno 11 od 13 članova, Infantino je odlučio malo čeprkati i po Etičkom kodeksu, što se, pazite sad ovo, krši sa samim Etičkim kodeksom.

“Vaša je verzija stvarno odlična”, napisao je u e-mailu krajem prosinca prošle godine Vassiliosu Skourisu, osobi koja je zamijenila Eckerta, nakon što mu je Grk poslao nacrt Kodeksa koji je izradio s gospođom Rojas. “Ali kao dobar stari odvjetnik ne mogu čitati propise a da ne komentiram ili predlažem”, naglasio je Infantino.

Jedna je od primjedbi bila ona kako je u proteklom razdoblju u FIFA-i provedeno puno previše preliminarnih istraga, pa je u konačnoj verziji koja je objavljena u kolovozu ove godine njihovo pokretanje sada dodatno otežano. Također, iz Kodeksa je izbačen nepodobni termin ‘korupcija’, a uvedena je i zastara od 10 godina u slučajevima istraživanja mita. Usto je i postrožen progon zviždača, a posebno je zanimljivo to što je Infantino inzistirao da FIFA ne bi trebala biti “svjetski policajac”.

Ovo posljednje bi prije svega značilo kako ona nema što odlučivati o nogometnim sudbinama pojedinaca iz, primjerice, prilično korumpiranog Kolumbijskog nogometnog saveza, ili, ako baš hoćete, o sudbinama pojedinaca iz Hrvatskog nogometnog saveza. To, međutim, Infantino nije uspio progurati u Kodeks. I baš u maniri ovdašnjih čelnika nogometne organizacije stigao je onaj šturi odgovor na nepobitnu činjenicu kako je šef FIFA-e utjecao na sastavljanje Etičkog kodeksa.

“Potpuno je prirodno”, odgovorili su hladno, da je, kao “iskusni odvjetnik”, Infantino “razmijenio mišljenje” sa Skourisom. Naravno, u tipičnoj logičkoj vratolomiji, kao krunski dokaz njegove nevinosti stoji njihovo uvjerenje kako ovaj Grk, inače bivši predsjednik Europskog suda pravde, nikada ne bi protivno svojoj volji mijenjao Kodeks.

Car je gol, zasigurno je pomislio mladić s početka priče kad je ovo saznao.

Većina ovih e-mailova procurila je u javnost početkom ovog mjeseca, u sklopu druge faze Football Leaksa, najvećeg curenja podataka u povijesti novinarstva. Radi se o 70 milijuna po nogometni svijet kompromitirajućih i vjerodostojnih dokumenata koji su sada podijeljeni njemačkom tjedniku Der Spiegelu i ostalima u novinarskom projektu Europska istraživačka suradnja. Skupina koja stoji iza Football Leaksa javnosti je nepoznata, a jedini koji iz nje komunicira s nekolicinom ljudi je taj tamnokosi mladić iz Portugala.

I nije uopće toliko bitno to što John, kako voli da ga zovu, toliko toga taji o sebi. Bitno je to što nam je šapnuo tko je taj tajnoviti ćelavac-autokrat koji je zaustavio reformu degeneriranog sustava i čovjek koji je pomogao da UEFA izigra nogomet, a sada pomaže da FIFA po tko zna koji put učini isto.

Ne propusti top članke