Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Salzburg ne poznaje strah

Ni na Anfieldu. Ni kad gubi 3-0

Zadnja izmjena: 3. listopada 2019.

Bezobrazluk.

Teško da postoji bolji opis za situaciju u kojoj Red Bull Salzburg gubi 3:0 protiv Liverpoola na Anfieldu i svejedno nastavlja napadati.

I sve stoji — to je sportski duh i disciplina, vjera u vlastite mogućnosti i trenerov plan igre, želja za dokazivanjem, pa i čisti automatizam unutar jednog stila igre koji ne poznaje alternativu. Sve je to ono što svi želimo imati od svojih momčadi, ali potrebno je biti malo bezobrazan da stvarno vjeruješ kako možeš okrenuti 3:0 na Anfieldu.

No, upravo je to Red Bull. Ljudima je teško percipirati činjenicu da je koncern Ivice Todorića ne tako davno kroz Jamnicu, Sarajevski kiseljak, Sky Colu i vinarski biznis u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji proizvodio više litara pića na godišnjoj razini od Red Bulla. Međutim, Red Bull je usprkos činjenici da ne proizvodi niti blizu količine kojom bi se mogao mjeriti s najvećim proizvođačima stvorio jedan od najprepoznatljivijih svjetskih brandova pića i na relativno maloj količini je stvorio posao vrijedan milijarde eura. To je bilo moguće zato što Red Bull ima svoj način razmišljanja koji je nekonvencionalan i donosi puno rizika koji drugi ne mogu pratiti. A sve ono što je donijelo uspjeh u biznisu, Dieter Mateschitz je ugradio u sportski model.

Red Bull Salzburg igra najokomitiji i najnabrijaniji nogomet u Europi

I upravo ta usporedba pokojnog Agrokora i Red Bulla u litrama proizvedenog pića je nekako prigodna kad se uzme u obzir činjenica da su u prethodne tri sezone Red Bull Salzburg iz kvalifikacija za Ligu prvaka izbacivali redom Dinamo, Rijeka i Crvena Zvezda, jer to je podatak koristan čisto da dobijete dojam gdje je Red Bull Salzburg. Liverpool na 3:0 nije napadala neka individualno nadnaravna momčad u koju su ulupane milijarde eura, nego momčad koja prodaje svoje najbolje igrače i koja dvije godine zaredom ispadne od pobjednika HNL-a i koju lani izbaci prvak Superlige Srbije.

Međutim, stvari su tako posložene da to njih u Salzburgu ne zanima. Red Bull može izgubiti od Dinama ili Rijeke, ali na 0:3 na Anfieldu i svejedno napada, igra svoju igru uvjeren da će okrenuti rezultat jer to je naprosto način na koji ondje razmišljaju i funkcioniraju. To je dio kulture cijele organizacije.

Zahvalimo Solskjæru na Hålandu

“Jednostavno volim njihov sustav, kako rade njihovi skauti i način na koji menadžment tretira igrače“, ispričao je Nicku Amesu  Lee Kawanu, vlasnik Kafue Celticsa, kluba koji igra u drugoj zambijskoj ligi i iz kojeg su Patson Daka i Enock Mwepu došli u Red Bull Salzburg. “Fantastični su i zato sam mislio da su savršeno mjesto za razvoj mojih dečkiju.”

Možda i najbolji igrači koji su prošli kroz Salzburg su Sadio Mané i Naby Keïta, koji su na kraju završili u Liverpoolu, ali obojica su u Austriju došli preko francuskih nižih liga. U Red Bullu su nakon nekog vremena odlučili tražiti još dublje; kako bi čim ranije otkrili talente koje mogu odgajati unutar svog sustava, odlučili su razviti skautsku mrežu u Africi kroz rad Frédérica Kanoutéa i iskoristiti Aziju kao zanemareno područje u kojem se mogu naći igrači točno određenog profila. Jer to je tajna koja objašnjava kako su se Mané i Keïta našli zajedno u Liverpoolu Jürgena Kloppa; Red Bull selektira igrače po karakteristikama kakve mu trebaju za stil nogometa koji se temelji na suludom tempu.

Nekad se, doduše, rješenje ukaže samo od sebe.

“Naravno da sam bio polaskan činjenicom da je Juventus bio zainteresiran za mene”, objasnio je 19-godišnji Erling Braut Håland, koji je nakon tri gola u prvom kolu Lige prvaka zabio i Liverpoolu za 3:3, samo četiri minute od ulaska u igru nakon što se cijeli tjedan borio s virozom. “Međutim, bilo je rano otići onamo, Salzburg je klub koji mi sjajno odgovara i ondje su me najviše željeli. Mislim da je vrlo važno gledati koliko ću važan dio momčadi zapravo biti, a svoju najbolju šansu vidim baš u Red Bull Salzburgu.“

Glupo je reći da Hålanda nitko nije primijetio prije nego što je došao u Salzburg, jer rijetko se može naći igrač s takvom nevjerojatnom kombinacijom visine i brzine. Uostalom, na stolu je imao ugovore od Juventusa i Leverkusena. Međutim, nisu svi vjerovali u njegov nogometni talent.

Sa 16 godina je debitirao u drugoj norveškoj ligi i u 16 utakmica nije zabio niti jednom. Nakon toga nije prošao na probi u Hoffenheimu, a kad je na kraju prošao probu i potpisao za Molde FK, u prvoj sezoni je zabio četiri gola i trener je ozbiljno razmišljao da ga povuče na poziciju zadnjeg veznog i na taj način pokuša drugačije iskoristiti visinu i brzinu koju ima. Na njegovu sreću, pojavio se Ole Gunnar Solskjær koji mu je vjerovao i forsirao ga u prvoj postavi, tako da je drugu sezonu završio sa 16 golova u svim natjecanjima.

Daleko je to od brojki koje sada ima, s obzirom na to da je ovog ljeta dao devet golova u jednoj utakmici Hondurasu na U-20 svjetskom prvenstvu, da je utrpao 11 golova u osam utakmica austrijske Bundeslige i četiri gola u 106 odigranih minuta Lige prvaka, ali nakon sezone pod Solskjærom u Moldeu barem više nitko nije javno postavljao pitanje je li Håland stvarno napadač ili bi mu trebalo tražiti drugu poziciju.

Savršeno okruženje za razvoj

I dok je Solskjær igrom slučaja preskočio nekoliko razvojnih stepenica i iz Moldea skočio na klupu Manchester Uniteda, Håland  je odlučio ići polako jer nitko mu nije toliko jasno prezentirao viziju kako će ga koristiti kao što je to napravio Red Bull Salzburg.

Red Bull Salzburg igra najokomitiji i najnabrijaniji nogomet u Europi.

Kvragu, ljudi u dvije utakmice u Ligi prvaka imaju gol razliku 9:6 i to dovoljno govori o tome koliki je užitak gledati njihove utakmice. Jesse Marsch je nakon preuzimanja momčadi od Marca Rosea na ionako brz tempo igre stavio još dodatnog naglaska na presing i vertikalna dodavanja, još više je podigao ritam i uhvatio suludu frekvenciju akcija. Zato mu treba napadač koji to može ispratiti brzinom reakcije, netko tko ima dovoljno eksplozivnosti da napadne prostor iza leđa obrane nakon što osvoji loptu. Isto tako, treba mu netko tko će vezati stopere, biti dovoljno visok i jak da kroz pozicioniranje može manipulirati suparničkom zadnjom linijom i na taj način otvoriti prostore među linijama, netko tko će bit referentna točka na koju će svi vezni igrači moći odigrati okomitu loptu nakon što uhvate suparnika u presing zamku.

Hålandova moć je u tome da je dovoljno brz da zadovolji prvi kriterij te dovoljno visok i jak da ispuni drugi. A kad se to ispuni, onda su golovi samo pitanje vremena i realizacije, jer momčad će mu stvarati toliko situacija da će u tom volumenu akcija u zadnjoj trećini terena naprosto stalno ulaziti u šanse.

Kad su mu tako objasnili stvari to je bilo dovoljno da zadovolji Hålanda, njegova oca Alf-Ingea kojem je u igračkim danima Roy Keane divljački slomio nogu i njegova agenta Mina Raiolu. Red Bull je bio sasvim logično rješenje, savršeno okruženje za razvoj u kojem će moći napredovati i u kojem će poprimiti specifičan način razmišljanja, dozu bezobrazluka s kojom može igrati bez imalo straha neovisno o tome tko je na drugoj strani.

Liverpool je na kraju pobijedio, ali ako vam je to jedino bitno pogledajte samo Kloppa koji je pustio smiješak nakon što je Salzburg zabio drugi gol. Jednostavno, osjetio je da s druge strane ima suparnika koji se nije predao i to ga je razveselilo jer u tome je poanta nogometa. A ta poruka ne može imati veću težinu nego kad gubiš 3:0 na Anfieldu i još uvijek bezobrazno misliš da možeš dobiti utakmicu.

Ne propusti top članke