Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Sila. Vještina. Mentalitet.

Karl-Anthony Towns ima svega 21 godinu i elitno je napadačko oružje

Zadnja izmjena: 8. ožujka 2017. Profimedia

Ne možeš nekoga naučiti da bude visok – slobodniji je prijevod aksioma koji je postavio legendarni Red Auerbach. U trendu small ball košarke koji vlada NBA parketima centri su postali ugrožena vrsta, a niži igrači preuzimaju konce u svoje ruke. Zapravo nije riječ ni o čemu drugom osim o prilagodbi na pravila igre. Početkom 2000-tih NBA liga je zabranila hand-checking, tako da su bekovi odjednom dobili mogućnost mnogo lakše probijati obranu driblingom i stvarati višak te zato imaju mnogo više loptu u rukama. Također, legalizirana je zonska obrana, kojom se mnogo lakše moglo neutralizirati visoke igrače, pa se nije moglo više samo baciti loptu na niski post i ostaviti centra da odradi svoje.

Nova su pravila otežala posao centrima, a olakšala bekovima koji su preuzeli naglasak igre na sebe. Ipak, ne dominiraju oni samo zato što su niži, nego zato što imaju ispoliranije tehničke vještine, bolje čitaju igru i brže stvaraju višak s loptom u rukama. Između visine i vještine, prednost ima vještina. Ali kad visoki igrač ima brzinu, tehniku i pregled igre, on ponovno postaje dominantan i jednako nezaustavljiv kao davno prije. U dvoboju jednako vještog visokog i niskog igrača, pobjeđuje visoki. Jer, kao što je Red Auerbach rekao, ne možete nekoga naučiti da ima 7 stopa visine.

Karl-Anthony Towns visok je upravo tih Redovih 7 stopa – ili 213 centimetara. Ako ste izrasli do te visine, dramatično vam rastu šanse da zaigrate u NBA ligi. Ako ste pritom izrasli u Piscatawayju, država New Jersey, a ne u nekom nesretnom kutu Trećeg svijeta gdje nemate luksuz razmišljanja o sportu, put na NBA parkete je praktički zicer.

Ipak, KAT-ov potencijal ne određuje isključivo njegova visina. On je igrač koji može driblati, dodavati i šutirati, košarkaš koji može kazniti obranu napadanjem koša, šutem ili dodavanjem. Towns ima sve elemente koji čine small ball igrače, samo je usput još i visok.

Treba li uopće objašnjavati koliko je dobar igrač koji u srednjoj školi dvaput ostvari quadruple-double i kojemu dodijele naslov Gatorade Male Athlete of the Year, a zatim ode na faks, postane prvi izbor na draftu, pa onda osvoji i nagradu Rookie of the Year  u NBA-u? Vjerojatno ne. Je li fer prema ostatku lige da takav tip napravi dodatni iskorak u svojoj igri? Vjerojatno ne.

Ali on to svejedno radi.

Ubojita statistika

Nakon All Star stanke Towns luduje. Prema podacima s BasketballReferencea, trpa 28,3 poena po utakmici te hvata 18 skokova uz 2,8 asistencija. Njegove su napredne statistike još nevjerojatnije jer ima 68,3 posto True Shootinga, Offensive Rating (broj postignutih poena na 100 posjeda) mu je 122, dok je Defensive Rating (broj primljenih poena na 100 posjeda) ravno 100.

Dobro, on po svoju nagradu za rookieja godine dolazi u swagastom sakou, ali to je i dalje čovjek koji u slobodno vrijeme streama sam sebe kako igra Monopoly

Ipak, ove brojeve treba uzeti s rezervom jer ne govorimo o velikom uzorku utakmica i taj broj treba proširiti na nešto relevantnije. KAT je u veljači, na već respektabilnom uzorku od 12 utakmica, imao 28,4 poena, 13,3 skoka i 2,3 asistencije. Dodao je još po blokadu i tricu po utakmici, slobodna je bacanja gađao s preciznošću od 85,7 posto, tricu 37,9 posto, a njegov True Shooting bio je 67,4 posto. Defensive Rating mu je bio ne pretjerano sjajnih 113, ali zato je Offensive Rating bio nevjerojatnih 133.

Dakle, s njim na parketu Minnesota Timberwolvesi zabijaju 133 poena na 100 posjeda lopte. Za usporedbu, ORtg Stephena Curryja za tekuću je sezonu 117, Russella Westbrooka 110, Jamesa Hardena 118, a LeBrona Jamesa 119. Dovoljno impresivno? U povijesti je lige samo Charles Barkley imao sezonu s najmanje 20 poena, 10 skokova, ORtg-om preko 120 i True Shootingom preko 60 posto.

Dakle, Towns je već sada, iako star samo 21 godinu, elitno napadačko oružje.

S tim da prijeti postati još opasniji, jer još hvata sve svoje okvire. Jako dobro razumije prostor i bira dobre kutove pri postavljanju blokova. Sama je ta sposobnost dovoljna da sedam stopa visok igrač ostane u ligi. Međutim, za Townsa se čarolija događa nakon picka. Može se odmotati prema košu bez lopte, može se povući prema trici i šutirati, a može primiti loptu i napasti obruč iz driblinga ili dodati loptu. Takvu paletu rješenja ima jako malo igrača u ligi, a KAT ih još uči efektivno koristiti. Recimo, od veljače Towns šutira osjetno manje trica. S 3,4 upućene trice po utakmici spustio se na 2,3. Iako trice kroz sezonu šutira jako pristojnih 34,8 posto, shvatio je kako je puno opasniji ako svoje sposobnosti koristi na drugačiji način i ako počne birati šutove koje uzima. Da, s trice je jako dobar, ali kada napada obruč – onda je nezaustavljiv.

Odražava se to i na rezultate momčadi. Od zadnjih 10 utakmica Minnesota Timberwolvesi imaju sedam pobjeda i zadnjem mjestu u doigravanju su se primakli na dvije utakmice. A tako blizu nisu bili već jako dugo.

X-faktor

Međutim, Timberwolvesima doigravanje ne treba biti neki teret. Towns je toliko duncanovski ozbiljan da je lako zaboraviti koliko je zapravo mlad. A jako je mlad i treba još razvijati svoju igru. U napadu je već sada ubojit i ima osnove igre koju mora prilagođavati. Problem je u obrani.

Iako su mnogi očekivali kako će Tom Thibodeau usaditi mladoj jezgri Minnesote elitnu obranu koja je trebala podsjećati na njegove Bullse, jedina je poveznica prekomjerno raubanje startne postave. Sama ekipa ima tek 24. obranu lige, a oko Nove Godine su Vukovi imali omjer 0:10 u utakmicama koje su završile unutar četiri poena razlike. I Thibs i Towns imaju potrebne alate da obrana bude jako dobra, potrebno je taj potencijal prenijeti u stvarnost.

Osim fizičkih i tehničkih predispozicija, Karl-Anthony Towns ima i onaj X-faktor, onu zaštitnu mrežu koja će ga spriječiti u eventualnom raspadu.

Tim Duncan je cijeli život šetao u majici koja košta 10 dolara, imao je tu neku prirodnu opuštenost koja je zračila smirenošću. Za njega je košarka bila posao koji je odrađivao maksimalno efikasno i timski, a na tome se mogla graditi franšiza.

Nešto slično ima i Towns. Dobro, on po svoju nagradu za rookieja godine dolazi u swagastom sakou, ali to je i dalje čovjek koji u slobodno vrijeme streama sam sebe kako igra Monopoly. Nakon poraza u kojem je zabio 32 poena, za poraz krivi sebe, a suigračima se zahvaljuje. Ima mentalitet vođe kojega se slijedi, koji ne viče nego vodi primjerom. Ima radnu etiku zbog koje dodaje elemente u svoju igru.

Uostalom, već je dodao toliko elemenata koji visokog igrača ponovno čine nezaustavljivim. Može šutnuti, napasti driblingom ili dodati; u igri ima sve elemente koji čine small ball, ali ima i sedam stopa visine. I to ga čini nezaustavljivom silom i elitnim napadačkim oružjem s tek 21 godinom na leđima.

Dovoljno impresivno?

Ne propusti top članke