Trener na feder

Ante Čačić spremno je iskočio iz kutije i osigurao naslov, a sad se nastavlja njihati amo-tamo

Zadnja izmjena: 18. svibnja 2022.

Šibenik u nedjelju, u potpunosti očekivano, nije imao kapaciteta ozbiljnije ugroziti Dinamovu meč-loptu za novu titulu prvaka. Atmosfera po završetku utakmice na Šubićevcu podsjetila je dijelom na (rijetke) dane kad se nije podrazumijevalo da je Dinamo pretplaćen na konačni trijumf; invazija gostujućih navijača na tribine, a onda i na teren, pjesma i poziranje s igračima stvorili su na hrpi dekor kakav obično i ne vežemo za ‘vječno’ oscilirajući odnos Dinamovih navijača s klubom.

A tamo negdje u toj gomili tiho se terenom probijao Ante Čačić.

Noseći onu posebno dizajniranu ‘šampionsku’ majicu, djelovao je poput razdraganog tetka na nećakovoj svadbi. Onoga koji nije od velikih riječi, ali će uvijek sa smiješkom na licu reći koju toplu riječ svakoj osobi na koju naleti. Stao je takav i pred kamere, pa je jako odmjereno i gospodski zahvalio Dinamovim igračima i navijačima, ali i čestitao Hajduku na uspješnoj sezoni uoči slavljeničkog derbija ove subote. Ali jasno je bilo što će prisutni reporteri najviše od njega zahtijevati, kurtoazija ne ide s bombastičnim naslovima. Na upit oko mogućnosti da nakon ovog uspješno odrađenog posla (p)ostane i punopravni Dinamov trener, Čačić je pomalo i euforično, govoreći u trećem licu, odgovorio kako “samo može reći da Ante Čačić ne ide u trenersku mirovinu”.

Manevar u kojem osoba govori o samom sebi u trećem licu naziva se ileizam i psihologija, jasno, ima svoje tumačenje tog fenomena. Za njim najčešće posežu osobe koje su u nekakvoj poziciji moći, ali znanost tvrdi da se iza toga krije niz narcisoidnih, pa i postraumatskih izvora. Uglavnom se radi o tome da osoba koja će u nekim dramatičnijim trenucima priču o sebi okrenuti kroz prizmu samorefleksije u trećem licu korištenjem ileizama želi oguliti barem dio nesigurnosti distanciranjem od realne situacije u kojoj se nalazi.

Može se truditi i boriti, ali Ante Čačić ne može Antu Čačića ostaviti u prošlosti, jer s njom je vezan oprugom poput onog pajaca i uvijek joj se vraća

Taj se zaključak dobrano može povezati s Čačićevom situacijom. Naravno da je čovjek uspio napraviti ono za što je izvučen iz naftalina; stigao je u pogubljenu svlačionicu kako bi opustio igrače dovoljno da oni onda neospornom individualnom kvalitetom uzmu ovih sedam od devet bodova vrijednih titule. Međutim, njegov angažman je u startu bio groteskna ilustracija sulude pozicije u kojoj se klub nalazi, u kojoj ni s budžetom koji je veći od zbroja budžeta triju prvih pratitelja, kao ni sa svim uspjesima, Dinamo nije u stanju naći suvislo, dugoročno trenersko rješenje.

Samo u posljednjih šest godina Dinamo je smijenio osam trenera, od kojih su tek Ivajlo Petev i Nenad Bjelica bili ciljano postavljeni s idejom, pa, dugoročnosti. Čak se ni onaj tragikomičan povratak pravomoćno osuđenog Zorana Mamića u srpnju 2020. ne može formalno podvesti pod ciljani angažman, jer je i on stigao natrag na klupu pod egidom ‘privremenog’, odnosno, do kraja te sezone koji nije ni dočekao, jer je kao pravi bjegunac morao preko noći pakirati kofere za bijeg kod brata u Hercegovinu, ostavivši Damiru Krznaru vođenje momčadi u generacijskom trijumfu protiv Tottenhama.

Bazen s krokodilima

Krznar je postao tek jedan u nizu vojnika kluba koje su Mamići po potrebi vadili i bacali, kao da igraju graničara. No, ako je ova sezona išta pokazala, to je i da ta grupa sa školskog igrališta u Maksimirskoj 128 nije neiscrpno vrelo. Nakon svih Cvitanovića, Jovićevića, Jurčevića i inih, ove su sezone tako najprije privremeno, pa onda i ‘za stalno’ potvrđeni Krznar i Željko Kopić, kojeg su u nedostatku drugih rješenja samo pomaknuli iz ureda u svlačionicu. A onda su si još smanjili manevarski prostor kad je ta Kopićeva epizoda prijetila potpunim krahom i ugrožavanjem vrhovnog cilja, a to je Liga prvaka, pa su smaknuli i njega. No, onda su shvatili i da se košara ispod giljotine napunila glavama, a da reda pred njom više nema.

Kao duh nekih davnih Božića, u Maksimiru se ukazao Ante Čačić.

Nije za zamjeriti onima koji nemaju pojma gdje je čovjek bio otkako je još tamo 2017. zaradio otkaz kao hrvatski izbornik, jer je i s tim pedigreom — uz čak neloš niz na Euru 2016. — uspio tek odraditi nepunih godinu dana u Egiptu kao trener Pyramids FC-ja. Činilo se da je i njemu ponestalo onog pomalo i grunfovskog elana, što i nije čudno ako uzmemo u obzir da se redovno hitao staviti u situaciju u kojoj sve te njegove zamisli nadređeni odbace u startu, u stilu lošeg sitcoma u kojem nekakav asistent u uredu pokuša doći s papirima na kojima i postoje nekakve zamisli, ali koje mu neurotični direktor samo izbije iz ruke i natjera ga da to šutke pokupi.

Ta određena toplina i povučenost kojom Čačić zrači ujedno je bila i presuda u bazenu u kojem je odlučio plivati na vrhuncu svoje trenerske karijere, a u kojoj kruže Mamićevi krokodili — od Lokomotive, pa do Radnika iz Sesveta i Dinama, odnosno reprezentacije. Tu je želio biti Dalić; čovjek koji manipulira imidžem skromnosti i poniznosti, ali koji je u svakom trenutku dovoljno karakterno jak da se suoči sa svakom skepsom i kritikama, čak i kroz potpunu transformaciju u hiperdefenzivnog, asertivnog lika. Takav ga je stav etablirao na reprezentativnoj klupi unatoč skepsi oko njegova imenovanja i kasnijim turbulencijama. Čačić to nikad nije imao u sebi, iako se obojica ponajviše ufaju u misao da igračima treba stvoriti okruženje u kojem će se tek osjećati dovoljno ugodno da se u potpunosti neopterećeno oslone na svoje izvanserijske kvalitete.

Naravno, nije potrebna velika analiza da se utvrdi kako je baš to ono što je sada Čačić napravio u Dinamu. I to nije nešto što može bilo tko.

Međutim, iz njegove perspektive djeluje izgledno kako se u klub nije vratio da bi ostao tek prolaznik. Kad se na pitanje o svojoj budućnosti pomalo i šeretski obrati samom sebi u trećem licu, Čačić kao da se distancira od onoga što je dosad predstavljao u očima javnosti, a to je bilo nešto poput onog dijelom komičnog, a dijelom strašnog pajaca na oprugu u kutiji — Englezi to zvou Jack in a box — koju bi po potrebi otvarali da on iskoči iz nje i prepadne navijače, a onda ga spremali natrag.

Je li ovo zaslužio?

Nije Čačić budala niti lud čovjek. Svjestan je i on da Dinamo ima budžet za dovesti trenera ‘teškaša’, ali i toga da to neće napraviti jer ljudi koji sjede na pozicijama ne žele disperzirati vlast koju imaju. Povijest Dinamovih trenera to zorno pokazuje; zaboga, u zadnjih 15 godina su trojica trenera imali barem privid istinske vlasti u svlačionici, a njihova imena su, kao u nekakvoj izopačenoj verziji igre Pogodi tko, automatski i sinonim za scenarij koji se dogodi kad Dinamo nekome dopusti da umjesto prsta uzme čitavu ruku. Redom su to bili Zvonimir Soldo, Vahid Halilhodžić i Nenad Bjelica.

Zato je Ante Čačić pričao o ‘nekom’ Anti Čačiću. Jer ako bi pričao o samom sebi, kakav je ostao upamćen u očima javnosti, onda bi se u poznim godinama morao suočavati sa svim onim ismijavanjima, montažama s TV uređajima i sovama ili s prijezirom uslijed onih fotografija na kojima mu Gazda na utakmici Eura dovikuje ‘upute’, dok on s terena pažljivo sluša.

Podsjetnik je na to dobio veoma brzo, i to na veoma grub način, kad je i prigoda sama po sebi na ovoj utakmici protiv Osijeka pretprošlog vikenda slikovito omogućila da se njegovo ime na zvučniku prozove nakon onog Mislava Oršića. Oršić je dobio zaslužene ovacije tribina kao ponajveći razlog Dinamova konačnog trijumfa, dok su Čačića dobrano izviždali. Je li to zaslužio kao čovjek? Osobno mislim da nitko nije zaslužio takav tretman, pogotovo jer ne mislim da je Čačić loša osoba, dapače. Ali da mislim kako se sam odabrao kretati tom linijom manjeg otpora kako bi si napunio CV, a onda završio tu gdje je završio, naravno da mislim.

Može se truditi i boriti, ali Ante Čačić ne može Antu Čačića ostaviti u prošlosti, jer s njom je vezan oprugom poput onog pajaca i uvijek joj se vraća. Može ostati još neko vrijeme skakutati na Mamićevom federu, ali Jack in a box svima brzo dosadi jer efekt iznenađenja se potroši pa biva vraćen u kutiju, pospremljen i ponovno zaboravljen.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.