Njegov tadašnji trener Richard Beale, koji je do tada radio i s Jessejem Lingardom, Nathanom Redmondom, Demaraijem Grayom, Jordonom Ibeom, Ravelom Morrisonom i Jackom Butlandom, bio je oduševljen do te mjere da je za Bellinghama organizirao dodatne treninge i individualno s njim radio na tehnici, završnici, igri glavom i slabijom nogom.

Ali Jude očito nije netko tko voli tratiti svoje vrijeme niti je naviknut na to. Za rezervnu je momčad odigrao tek desetak utakmica — i postigao četiri gola — prije nego što je još jednom unaprijeđen, i to na sam vrh piramide. Prvo je samo putovao s momčadi, koliko je stizao od školskih obaveza, a onda u kolovozu 2019. — sa 16 godina i 38 dana — debitirao za prvu ekipu. Nekoliko dana kasnije dobio je zadnjih 15 minuta u ligaškom debiju protiv Swanseaja, a protiv Stokea i svoj prvi start i prvi pogodak. Do Nove godine ovaj je dječak postao ne samo standardni član prve postave kluba iz Championshipa, jedne od najtežih liga na svijetu, nego je postao i nositelj njene igre.

Prije svog 20. rođendana napravio je puno više nego što će neki igrači napraviti u cijeloj svojoj karijeri

Kad je godinu dana kasnije potpisao za Borussiju i Birmingham zamijenio Dortmundom, klub sa St. Andrewsa je odlučio umiroviti dres s brojem 22. Bio je to šok za javnost, s obzirom na to da je dotad i dalje relativno nepoznati 17-godišnjak — koji jest bio proglašen za najboljeg mladog igrača lige — skupio jedva 44 nastupa za klub u svim natjecanjima, upisavši tek četiri gola i dvije asistencije. No, baš je taj broj na dresu imao simbolično značenje i za ljude u klubu — točnije, njegovoj akademiji — odnosno samog Judea.

Njegov dugogodišnji trener Mike Dodds ispričao je kako su se zajednički dogovorili da njegov broj na dresu ustvari predstavlja njegove performanse na terenu i bude dio njegova nogometnog identiteta: “Kad sam ga pitao što želi biti, on je rekao da želi biti desetka”, objasnio je Dodds u razgovoru za The Athletic. “Rekao sam mu da on nije prirodna desetka, da je on prirodno 22 — netko tko može jednako dobro odigrati na poziciji četvorke, osmice i desetke”. Zbrojili su ta tri broja i dobili unikatnog i originalnog Judea Bellinghama.

“Možda dečko laže”

I nije teško dokučiti zašto. Naravno da je kroz surovi Championship, a onda i kroz prilagodbu Bundesligi i najvećoj razini u Ligi prvaka Bellingham pokazao da ima nedostataka, ali još prije punoljetnosti je dokazao i da je polivalentan igrač oko kojeg hype i oduševljenje nikako nisu pretjerani. Sam kaže kako se najbolje osjeća na poziciji box-to-box veznjaka, gdje se najbolje mogu iskoristiti njegova energija i pokretljivost kojima vuče momčad. No, Bellinghamu nije stran ni prljavi posao u svom polju, kao što nisu ni kreativnost i učinkovitost u zadnjoj trećini.

Uostalom, jeste li vidjeli gol protiv Seville? Za Borussiju ih je dosad skupio 14, a upisao je i dvadeset asistencija, i sve to u 102 nastupa. A ljetos je tek proslavio 19. rođendan.

“Možda dečko laže”, kroz smijeh je govorio Pep Guardiola nakon Cityjeva dvoboja s Dortmundom. To bi bar bilo nekakvo logično objašnjenje. “Nevjerojatno je da netko u njegovim godinama djeluje tako dobro i tako zrelo”.

I naravno da je to razlog zbog kojeg su ga željeli svi veliki engleski klubovi. Još uvijek je bio u Birminghamovoj U11 momčadi kad je s mamom Denise i tatom Markom prvi put bio Liverpoolov gost. Ondje su se nakon dva dana treninga nadali da će natjerati obitelj da se preseli i pridruži akademiji jednog od najvećih klubova na svijetu, ali roditelji nisu imali namjernu promijeniti čitav svoj život i odseliti u 120 kilometara udaljeni Liverpool: “Jer ne šaljete svoje dijete na nogomet zato što mislite da će imati karijeru. Šaljete ga da se zabavlja”, objašnjavala je godinama kasnije Denise.

Liverpool ga je nastavio pratiti, prati ga i danas, ali radili su to i drugi. Prije odlaska u Dortmund obitelj je posjetila i Carrington, a ondje su ih dočekali spremni. Ole Gunnar Solskjaer je objašnjavao kako se Bellingham uklapa u momčad, pripremili su i poseban video u kojem su se njegove izvedbe preklapale s Unitedovima, uključio se i Sir Alex Ferguson, ali ništa od toga nije dovoljno privlačilo Judea i njegovu obitelj. Ono što je on želio bile su minute i garancija povjerenja.

A to je dobio u Borussiji Dortmund. Samo godinu dana nakon što je postao najmlađi debitant u povijesti Birmingham Cityja, postao je i najbolji klupski posao ikad. Za 25 milijuna funti plus postotak od daljnje prodaje preselio je u Bundesligu. Za razliku od Jadona Sancha, kojemu je nakon Manchester Cityja i u Njemačkoj trebalo neko vrijeme za prilagodbu, Bellingham je odmah uskočio u vatru. U listopadu 2020. već je zaigrao i u Ligi prvaka, do svibnja 2021. grlio i prvi veliki trofej, onaj DFB kupa. Odlazak u Njemačku nije značio da njegova zvijezda ne sjaji doma — postao je treći najmlađi debitant za englesku reprezentaciju, ali i najmlađi Englez u povijesti koji je igrao na Europskom prvenstvu, na kojemu je na kraju poražen u finalu.

Zrelost i inteligencija

Prošlog vikenda, u svom 101. nastupu za Dortmund za koji je postao jedan od najvažnijih igrača, Bellingham je preskočio još poneku stepenicu i postao kapetan.

Nema baš nikakve sumnje da se razvija upravo u onakvog igrača za kakvog je predodređen i da je i prije svog 20. rođendana napravio puno više nego što će neki igrači napraviti u cijeloj svojoj karijeri. Ugovor s Borussijom istječe mu 2025., a interesenti s punim džepovima stoje u dugom redu: Liverpool, United, Chelsea i Real Madrid kao najozbiljniji od njih.

Što nas, neminovno, dovodi i do pitanja koliko je zapravo Bellingham blizu ili daleko od lupanja u zid? Današnji je nogomet izuzetno zahtjevan i brzo troši, jako brzo troši čak i svoje najvrjednije predstavnike, a očekivanja nakon noći poput ove u Sevilli — u dominantnoj liderskoj predstavi s kapetanskom vrpcom oko ruke, Bellingham je osim sjajnog gola i asistencije imao i tri ključna dodavanja, 8/11 dobivenih duela i pet presječenih lopti, te je prema SofaScoreu bio igrač utakmice — odlaze u nebo i ne zaustavljaju se. I nije malo onih koji se na njima spotaknu, naprave pogrešne odluke i nezaustavljivo krenu nizbrdo.

Ono što je Bellingham u zadnje tri godine pokazao i na terenu i izvan njega, između ostalog, jesu zrelost, strpljenje i nogometna inteligencija. Učenje na tuđim greškama također, pogotovo od ljudi iz okruženja — Redmond, Morrison, Ibe, Lingard, pa i Sancho su mu na ovaj ili onaj način bliski, i od svakog može naučiti puno. Jude je preskočio i preskače mnoge stepenice, ali tek su pred njim one najvažnije, one koje ga mogu odvesti daleko, do zaista velikih stvari. Velikih stvari za koje je Jude Bellingham predodređen.