Dani Ceballos ima povijesnu priliku: može postati prvi nogometaš ikad koji je ‘obranio’ titulu najboljeg igrača Europskog prvenstva za igrače do 21 godinu starosti. Naime, prije dvije godine u Poljskoj Španjolci su u finalu poraženi od Nijemaca, a Ceballos je tada proglašen najboljim igračem turnira usprkos činjenici da je bio među najmlađima u selekciji. Danas nešto iskusniji i s dodatnim motivom, borit će se u finalu opet s Nijemcima, kao i s njihovim Lucom Waldschmidtom za ponovno osvajanje te nagrade.
Iako je u polufinalnom srazu protiv Francuske pozornicu prepustio suigračima, ne treba zaboraviti način na koji način je Španjolska uspjela proći skupinu.
Kroz utakmice grupne faze Ceballos je ostvario nestvarne brojke, dominirao je u većini napadačkih kategorija. Osim dva gola i dvije asistencije, po utakmici je imao najviše udaraca prema golu (4,7), ključnih dodavanja (3,7), pokušaja driblinga (4,3) i izborenih prekršaja (3,7) od svih igrača, a usto je bio dominantna figura španjolskog posjeda s 87,7 dodavanja po utakmici te 90 posto točnosti. Njegov utjecaj je presudio kroz pripetavanje s Italijom u zadnjem kolu, kada je na kraju gol bolja razlika odvela Španjolce u polufinale.
U dvije sezone koliko je član Real Madrida, Ceballos je sudjelovao u samo 35 od ukupno 76 utakmica La Lige
Iako nije velik uzorak utakmica, pokazao je sposobnost voditi igru i kontrolirati posjed kao lider na terenu. Uključujući polufinale, on je igrač s najviše dodavanja na turniru.
Onaj prethodni Euro odigrao je možda i presudnu ulogu u dosadašnjoj Ceballosovoj karijeri, on je bio prevaga da ga Real Madrid iz Betisa dovede u svoje redove. A sada bi ovaj turnir mogao značiti novu prekretnicu — neovisno o ishodu finala, Ceballos si je svojim nastupima podigao cijenu i klub sada može lijepo zaraditi na njemu — odluči li ga prodati, a ne na njemu graditi budućnost.
Poraz strategije
Jedna ispodprosječna sezona bila je dovoljna opomena da se Real Madrid s trenutnim kadrom više ne može svrstati među ozbiljne kandidate za trofeje. Povijesni uspjeh kroz osvajanje četiri Lige prvaka u posljednjih pet sezona sa sobom je nosio posljedicu velikog broja utakmica, a to je proizvelo akumulirani umor igrača jer je jezgra sastava već prešla igrački zenit. Česte ozljede, manjak koncentracije u obrani, loša realizacija te odlazak ultimativnog gamechangera Cristiana Ronalda značili su slobodan pad u rezultatima, što je upalilo crveni alarm za klupsku reputaciju.
Florentino Pérez je morao reagirati. Trenutak koji je označio Realov goropadni ulazak na tržište bio je povratak Zinédinea Zidanea, a on se nije vraćao bez garancije da će dobiti ono što je potrebno da momčad ponovno bude konkurentna. Iako je Karim Benzema odigrao najbolju sezonu u karijeri, bilo je jasno da Real ne može na njemu graditi buduće uspjehe, kao ni na odnedavno pasioniranom igraču golfa Garethu Baleu — Madrid je trebao bolje.
Onoga časa kada je na satu Edena Hazarda otkucala prva minuta posljednje godine ugovora s Chelseajem, Pérez je aktivirao plan jednak onome za dolazak njegova reprezentativnog (i tada klupskog) kolege Thibauta Courtoisa ljeto ranije. Dječački san igrati za Real Madrid i suradnja s idolom Zidaneom onemogućili su Chelseaju pregovaračke mehanizme i ostalo je pitanje iznosa novca koji će uspjeti izvući za preostalu godinu ugovora. Real je sa zadovoljstvom uplatio za današnje uvjete skromnih 100 milijuna eura.
Također, Hazardov dolazak posebno je zanimljiv zbog povijesnog konteksta. Naime, s njegovim dolaskom faza zatvara se prošla (Ronaldova) era započeta prije točno 10 godina.
Poslije sezone 2008./09., kada je Barcelona Pepa Guardiole osvojila sve trofeje, Real je doveo najboljeg igrača na tržištu, ali to nije bio jedini posao tog ljeta. Uključujući Ronaldov dolazak, uloženo je ukupno 258,5 milijuna eura. Osim njega, kapitalna pojačanja bili su Benzema, Kaká i Xabi Alonso te korisni igrači uloge Álvaro Arbeloa i Raúl Albiol.
Deset godina kasnije, Madriđani su odlučili napraviti vrlo slične poteze. U ljetu nove ere koje će obilježiti rekorda ulaganja, uz Hazarda potpisali su Luku Jovića, Édera Militãa, Ferlanda Mendyja i Rodryga za preko 300 milijuna eura; ako je suditi po najavama, do kraja ljeta treba očekivati još poneko pojačanje.
Tim potezima je Real Madrid na neki način priznao poraz svoje strategije zadnjih nekoliko sezona, kad je pokušao promijeniti smjer i umjesto Galacticosa dovoditi najbolje mlade španjolske igrače. No, toliko je već bilo jasno nakon što je propao eksperiment zvan Julen Lopetegui; Real jednostavno nema vremena za uigravanje i njegovanje talenta, rezultat je jedini pokazatelji u kojem će smjeru ići palac klupske uprave i navijača. Neki igrači, poput Marcosa Llorentea su već otišli, drugi su u potrazi za novim poslodavcima, dok ona treća skupina još ne želi priznati poraz i ostaviti svoj ormarić u svlačionici skupljem pojačanju.
Situacija slična Sneijderovoj
Jedan od njih je Dani Ceballos.
Prije dvije godine je na Santiago Bernabeu došao s jednim ciljem — s vremenom postati lice novog Real Madrida. Osim što je s 20 godina kao član Betisa mogao stvarati višak udarcem ili dodavanjem, pokazivao je mogućnost kontrole posjeda, a koliko je to u Realu važno, pokazao primjer Luke Modrića. Za golove, trofeje i slavu nužan je igrač iz sjene koji može povezati igru u smislenu cjelinu.
Međutim, barem u dosadašnjem dijelu karijere Ceballas nije dobio pravu priliku to postati. Ostvarila se crna pretpostavka da Kraljevski klub nije najbolja opcija za razvoj mladih igrača. U dvije sezone koliko je član kluba, Ceballos je sudjelovao u samo 35 od ukupno 76 utakmica La Lige, a nije igrao ni minute u drugom krugu Lige prvaka kada se osvajao naslov, odnosno protekle sezone kad se ispadalo od Ajaxa.
Kako će Modrić u rujnu navršiti 34, Real će morati donijeti odluku: zadržati Ceballosa i dati mu veću odgovornost u najvažnijim utakmicama ili situaciju riješiti kupnjom već izgrađenog igrača, a Ceballosa prodati kao ‘žeton’ u službi poštivanja Financijskog fair playa FFP-a poslije najvećih ulaganja u povijesti kluba. Kao treća, možda i najpovoljnija opcija za obje strane čini se jednogodišnja posudba, gdje bi stekao kontinuitet igre te sljedeće sezone u potpunosti preuzeo Modrićevu ulogu.
Prije 10 godina klub je bio u sličnoj situaciji. Dolaskom novih zvijezda tada više nije bilo mjesta za Arjena Robbena i Wesleya Sneijdera. Obojica će to ljeto svoju sreću tražiti izvan Madrida. Robben će se skrasiti u Bayernu te u sljedećih 10 godina osvojiti 20 trofeja uključujući Ligu prvaka, a Sneijderova tadašnja situacija podsjeća na ono što čeka Ceballosa poslije povratka u Madrid. Kako je Real kupio Kaku, dobitnika Zlatne lopte na njegovoj poziciji, Sneijderu je preostao život u njegovoj sjeni ili odlazak. Nizozemac se odlučio na odlazak u Inter i nije pogriješio. Sezonu kasnije osvojio je Ligu prvaka, asistiravši dva puta Diegu Militu u finalu, i to upravo na Bernabeuu protiv Bayerna.
Za razliku od tadašnje Sneijderove situacije, Ceballos (još) nije dobio konkurenciju na svojoj poziciji. Štoviše, izglednim ostankom Matea Kovačića u Chelseaju i Llorenteovim odlaskom u Atletico Madrid, otvaraju se dodatne minute u središnjici terena. Međutim, Zidaneov povratak znači kraj rebuildinga i ostavlja zrno sumnje kako potraga za novim pojačanjima nije završila. Kako Real zadnje tri sezone nije dovodio kapitalna pojačanja, ovog je ljeta skupio dovoljno sredstava za sve što francuski trener poželi.
Naslov najboljeg igrača Europskog prvenstva do 21 godine je Ceballosa doveo u Real, možda ga obrana naslova ondje i ostavi. Hazardovim dolaskom možda više nema mogućnost postati novo lice kluba, ali Madriđani bi mogli napraviti ozbiljnu pogrešku ako se odreknu igrača s potencijalom da u budućnosti postane nositelj igre.
