Regionalnu košarku opet trese nevjerojatni skandal.
Još jednom je zapelo na liniji Crvena zvezda – Budućnost, ali ovaj put doslovno: Zvezdino vodstvo odlučilo je otkazati put na gostovanje u Podgoricu zbog tamošnjih prosvjeda uzrokovanih donošenjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je izazvao oštre reakcije Srpske pravoslavne crkve. Zvezdina uprava predložila je da se utakmica odgodi za neka mirnija vremena, čak i ponudila novi termin koji se, neobične li slučajnosti, preklapa s nastupom crnogorske reprezentacije — naravno, krcatom igračima podgoričkog kluba; iz Budućnosti su, pak, u sjedište ABA lige poslali dopis u kojem crnogorska policija jamči da ne postoje sigurnosni rizici za održavanje utakmice i stoga je rukovodstvo lige poručilo Zvezdi da odgoda ne dolazi u obzir.
Iz Zvezde su se na to naprosto oglušili te otkazali let. Nekoliko dana poslije stigla je pravilnikom propisana kazna – pobjeda Budućnosti 20:0 uz oduzimanje jednog boda. Odmah potom iz Zvezdinog je tabora upućen žustri ultimatum: ili poništite odluku i pronađite novi termin utakmice ili je ovo kraj ABA lige!
Ovi događaji čine se nadrealnima. Pa kome bi moglo pasti na pamet izvesti takav čin u punom uvjerenju da će proći nekažnjeno? Ali, Zvezdin predsjednik nije bilo tko.
Ostalim klubovima-vlasnicima ne smije pasti na pamet da pokleknu pred ucjenama jer bi time zadali smrtnu presudu ovom natjecanju
Nebojša Čović u hrvatskoj je javnosti prije svega poznat po ulozi predsjednika košarkaških klubova — nekad FMP-a, a danas Crvene zvezde. Međutim, on je mnogo više od toga. U njegovoj biografiji stoji da je riječ doktoru mehaničkih znanosti, poduzetniku, sportskom radniku i političaru. Budući da je ovo “političar” zgodno postavljeno na posljednje mjesto, neupućeni čitatelj naivno bi pomislio kako je politika Čoviću zadnja rupa na svirali, nešto čim se bavio onako usput, u dalekoj prošlosti.
Međutim, riječ o političaru superteške kategorije – prvo je bio predsjednik Gradskog odbora Socijalističke partije Srbije u Beogradu, zatim beogradski gradonačelnik od 1994. do 1997., potom je 2000. bio izabran za potpredsjednika vlade i predsjednika vladinog Centra za Kosovo i Metohiju, a također je bio vođa stranaka Demokratske alternative i Socijaldemokratske partije. Politiku je formalno napustio 2007. i posvetio se sportu, ali se na poziv Aleksandra Vučića 2013. reaktivirao kao član Privremenog vijeća Beograda. Dakle, Čović je dugo vremena bio uz Slobodana Miloševića, da bi se potom našao među onima koji su rušili Miloševića. Bio je poslije i uz Zorana Đinđića, a sada je uz Vučića. Čovjek već desetljećima uspješno pronalazi način da se sprijatelji s kim god da drži vlast u Srbiji, što mu daje veliku moć koju koristi u svojim ostalim djelatnostima.
Vršenje terora
Uzevši u obzir njegovu političku pozadinu, mislim da se Zvezdin neodlazak u Podgoricu može razjasniti samo na dva načina: ili je Čoviću srpski politički vrh naredio da otkaže Zvezdin put u Crnu Goru ili je Čović iskoristio napetu političku situaciju kako bi sanirao Zvezdinu nezavidnu situaciju u ABA ligi odgodom teškog gostovanja.
Međutim, čak i da je u pitanju neki drugi uzrok, ovakvi siledžijski postupci koji nisu iznimka u ponašanju nego kulminacija nagomilanih ekscesa, nečuveni su i nedopustivi. Izrečena kazna, koja je u prošlosti već bila nametnuta Maccabiju, Levskom, Bosni i Szolnoku zbog istog prijestupa, jedini je normalni rasplet situacije. Sve ostalo značilo bi da je liga talac jednog od svojih članova.
Čović je stekao dojam da je ABA liga njegova prćija, stoga je neophodno poslati mu čvrsti, nedvoznačni odgovor — ili ćeš prihvatiti pravila igre i norme ponašanja ili ćeš snositi opasne posljedice, kao što ih je snosio Olympiacos u Grčkoj. S tim da su se u Pireju probahatili znajući da u džepu imaju višegodišnji ugovor s Euroligom, što sa Zvezdom nije slučaj, štogod da si je Čović umislio.
Euroligin šef Jordi Bertomeu izrazito je oprezan s klubovima s našeg područja i nije mu ni na kraju pameti, što je već izjavio, da ikome da višegodišnju licencu, pogotovo ne klubu čiji navijači već godinama zvižde himni Eurolige, a vodstvo je sklono skandalima – pa dovoljan je čovjeku jedan ludi gazda…
Sve čemu se Zvezda može nadati ako istupi iz ABA lige je pozivnica za Eurokup, a ni to neće biti jednostavno osigurati. Zato bi Čoviću i njegovoj sviti bilo pametnije dobro promisliti te prihvatiti kaznu, što bi konačno smirilo tenzije. Zaista je krajnji čas da se to napravi.
I naravno, ostalim klubovima-vlasnicima ni slučajno ne smije pasti na pamet da pokleknu pred ucjenama jer bi time zadali smrtnu presudu ovom natjecanju. Istina, ABA liga bi odlaskom Zvezde zadobila snažan kvalitativni udarac, ali njen ostanak zaista nema smisla ako joj se daje pravo za poduzimanje podlih manipulacija čim se ukaže prilika.
S teroristima se ne pregovara. A ovo što Zvezda čini nije ništa drugo nego vršenje terora nad regionalnom košarkom.
