Lucas Pouille, premium produkt francuskog teniskog sustava koji cilja sam vrh

Igrač na kojeg se mora računati

Lucas Pouille prošlog je tjedna osvojio turnir serije ATP500 u Beču i time skočio za osam mjesta na ljestvici ATP Race, što mu je zaradilo titulu Mover of the Week i s rangom #16 povećao si je šanse za završni masters u Londonu u samom finišu sezone.

Lucas je zapravo vrlo jednostavan, povučen i miran dečko. Ne lijepi skandale za sebe, nije toliko u fokusu zbivanja i medija, no daje dojam da i ne želi biti. Poznat je kao veliki radnik i pristojna osoba koja uvažava i respektira ljude – sve dok ne uđe u teren, naravno. S teniskog aspekta, zaista je teško izdvojiti udarac ili stil po kojem se izdvaja iz mase, ali mogućnost repeticije i konstanta kojom odrađuje zacrtane ciljeve je fascinantna. Nema udarca ili pozicije u kojoj se nađe, a da suparnik tada može odahnuti.

Njegov trener Emmanuel Planque insistira na velikoj količini rada i satima provedenim na terenu. Pouille je do 2015. bio u programu Francuskog saveza, koji se brinuo o njegovom teniskom razvoju. Nakon toga seli u Dubai i formira svoju vlastitu ekipu, a ondje nerijetko trenira sa Rogerom Federerom i Stanislasom Wawrinkom. Čak i Pouille, koji je s Planqeom puno vremena provodio na terenu, ostao je zapanjen kad je vidio koliko je Wawrinka usmjeren i posvećen svom tenisu. U pripremnom je periodu trenirao s Wawrinkom i po četiri-pet sati dnevno, nakon čega je odlazio na kondicijske treninge. Navečer bi dopuzao do kreveta i mislio kako sutra neće biti u mogućnosti ustati. Sljedeće bi jutro došli na teren i sve ponovili. Jednostavno je precrtao modele koje je primjećivao kod starijih kolega i tu manijakalnu posvećenost primjenjivao u svojoj svakodnevici. Isplatilo se, jer osvajanjem Beča je postao jedini tenisač u 2017. godini koji je osvojio titule na sve tri podloge.

Iako je s reprezentacijom osvojio ekipno Europsko prvenstvo do 18 godina i bio 23. junior na svijetu, njegova juniorska karijera nije nagoviještala da će već s 23 godine biti 13. među profesionalcima. Istina, zadnju juniorsku godinu se već posvetio futuresima i challengerima, što se na kraju pokazalo dobrom odlukom.

Mover of the Year

S 19 godina je u svom debiju na Grand Slamovima na domaćem terenu u Roland Garrosu s pozivnicom ostvario svoju prvu pobjedu na jednom od najvećih turnira. U tom je trenutku je bio tek oko 350. mjesta na ATP ljestvici. Tu se vidi zrela odluka koju je zapravo Pouille donio uz vodstvo saveza. Francuski je savez jedan od četiri najbolje organiziranih saveza na svijetu i provodi možda najzdraviji sistem. Osim što financijski igraču može osigurati apsolutno sve, zna i sve zamke u koje igrač može upasti, svjestan je šire slike. Francuski sustavni rad konstantno izbacuje top juniore i profesionalce u samom vrhu tenisa.

Pritom treba imati na pameti da to što već dugo nemaju Grand Slam naslov u muškoj konkurenciji ne znači neuspjeh. Grand Slam naslov je nešto što igrač u sebi ima ili nema. Ipak, na kraju dana, igrač je onaj koji donosi rezultat na terenu. Sama činjenica da Francuzi konstantno imaju igrače koji pretendiraju na naslove je nepobitni uspjeh. Kad kažem da je Francuski savez u Pouilleovu slučaju pokazao zrelost i stručnost, mislim na to da u zadnjoj juniorskoj godini nisu ganjali juniorske Grand Slam naslove (što je Pouille definitivno imao po svojoj kvaliteti), već su se okrenuli profesionalnom tenisu, znajući da je to dugoročno, u široj slici bolja odluka jer su procijenili da je Lucas za to spreman. Rezultati pokazuju da su itekako dobro procijenili. U idućim je godinama Pouille rušio barijere i uspješno apsolvirao sve stadije profesionalnog tenisa na putu do vrha. Rad sa savezom je bio odlična baza i 2015. je procjena bila da je spreman za otisnuti se i oformiti svoju ekipu ljudi, svoj stručni stožer. Baza je stvorena, a on svoj tim 2015. godine seli u Dubai, spreman za sljedeći korak.

Već 2016. je odigrao dva  četvrtfinala na Grand Slamovima, uključujući i spektakularnu pobjedu u pet setova nad Rafaelom Nadalom u četvrtom kolu US Opena, nakon koje je Rafa kao veliki džentlmen bio pun hvale za Pouillea. Konstatirao je kako je top 10 vrlo izgledan i realan za njega. Na kraju sezone je dobio i nagradu od ATP-a kao igrač s najvećim pomakom/napretkom – Mover of the Year.

Ultimativni cilj

Iako u 2017. nije ponovio uspjehe s Grand Slamova, ne možemo reći da je sezona bila loša.

Osim tri titule na trima različitim podlogama, pobjedom u Beču ostvario je prvi naslov na turniru serije ATP500, ali i došao u teoretsku šansu za završni masters u Londonu. Čak 12 igrača – od Davida Goffina na osmom mjestu, do Diega Schwartzmana na 26. – imaju teoretsku šansu izboriti London uoči zadnjeg turnira iz serije Masters 1000 ove sezone u Parizu. Pouilleu bi trebalo minimalno finale, uz povoljne ishode nekih drugih mečeva, što se čini malo vjerojatnim.

Svejedno, analitičari pišu kako Pouille ima povoljan ždrijeb, a postoji puno potencijalnih mečeva između direktnih konkurenata koji bi mogli očistiti put. Suluda priča je potrebna da bi se to ostvarilo, ali nije nemoguće. Možda je Beč bio samo zalet za ostvarenje novog renkinga karijere.

Valja napomenuti kako Pouillea krajem godine čeka i ogled u finalu Davis Cupa, gdje Francuzi kao domaćini dočekuju Belgijance. Francuzi će po drugi put održati Davis Cup finale u Lilleu na nogometnom stadionu. Godine 2014. su poraženi od Švicaraca, ali atmosfera koju su priredili na nogometnom stadionu prilagođenom za teniski spektakl još je svježa u pamćenju. Preko 20.000 ljudi u indoor verziji stadiona biti će veliki test za Belgijance, kojima je ovo drugo finale u tri godine. Jedna poprilično prosječna, ali konstantna i solidna ekipa u kojoj se uvijek svi raspoloživi igrači odazivaju na pozive. Očekuje se da Goffin bude glavna uzdanica Belgijanaca, a da s francuske strane to budu Jo-Wilfried Tsonga i Lucas Pouille.

Potpis vodstva francuskog saveza je vidljiv na Pouilleu, baš kao što je bio vidljiv i na puno drugih mlađih i starijih generacija. Odaziv navijača na Davis Cup dvobojima, ali i popularnost tenisa su zaista na razini na kojoj im cijeli svijet zavidi. No, treba priznati kako Francuzi imaju stručne ljude na stručnim pozicijama koji razvijaju all-round igrače i pripremaju ih da budu u mogućnosti prilagoditi se svim uvjetima. Osim te nepobitne činjenice, pokazatelj da je vodstvo stručnih ljudi u savezu i sustavni rad usadio dobra razmišljanja Pouilleu jest i jedna od njegovih izjava. Naime u trenutku kad je prvi puta zasjeo na top 20 mjesto, točnije na 16., mediji su bili puni pitanja. On je rekao kako je vrlo zadovoljan tim rezultatom i kako je to ostvarenje snova za njega, ali da on ispred sebe vidi još 15 imena.

Ostao je na zemlji, postavio nove ciljeve, naciljao je sam vrh i pješice predanim radom krenuo prema svom sljedećem i ultimativnom cilju.

Ne propusti top članke