Mladi Andrej Rubljov tri je godine prao kistove svom mentoru Daniilu Čjornom prije no što je zaslužio da mu ovaj u ruke povjeri prvu ikonu. Ne da je obnovi, nego da je očisti.
Kad su mu bile samo dvije godine, maleni je Andrej Rubljov u svome raskošnom moskovskom domu puzao sobom za igračke. Njegova majka ispričat će kasnije da je, ignorirajući sve do jedne zvečke i plišane životinje, dopuzao do drugog kraja sobe gdje je stajao teniski reket s lopticom.
Andrej Rubljov iz prve i Andrej Rubljov iz druge sličice nisu iste osobe. Prvu povijest umjetnosti drži za najvećega srednjovjekovnog ruskog ikonopisca i freskoslikara. O autoru Svetog Trojstva Starog zavjeta, remek-djela ruske sakralne umjetnosti, historiografija ne zna mnogo. Živio je tijekom druge polovice 14., odnosno prve polovice 15. stoljeća. Vještine ikonopisa izučavao je kao redovnik u manastiru Trojice-Sergijeva lavra, danas duhovnom središtu Ruske pravoslavne crkve, a reputaciju najvećeg umjetnika svog vremena stekao oslikavajući zidove katedrala u široj okolici Moskve.
Druga osoba naš je suvremenik, lucky loser koji je u nedjelju podigao pobjednički pehar na 28. izdanju umaškog ATP turnira. Njegova majka Marina Marenko, poznata i kao svojedobna trenerica Ane Kurnjikove, naučila ga je zarana osnovama teniske igre. Onda se maknula u stranu prepustivši ga profesionalnim trenerima. Njegov otac, Andrej senior, nekad je bio boksač, a danas je vlasnik lanca restorana. Mladi tenisač zbog toga voli trenirati boks, a kod kuće ne jede nikad. Obožava Mikea Tysona, akcijske filmove s mnogo tučnjave, a najradije sluša retro hard rock i metal bendove.
Taj je Rubljov osvajač juniorskog Roland Garrosa, kao i Orange Bowla. Prvi je tenisač od Rafaela Nadala koji je prije 18. rođendana u jednoj sezoni skupio pet pobjeda na turnirima ATP kategorije. Uz našeg Bornu Ćorića, sunarodnjaka Karena Hačanova i Nijemca Alexandera Zvereva spada u red najvećih nada svjetskog tenisa. U Umagu mu je upravo Ćorić, nakon što Rubljov nije uspio proći kroz filtar kvalifikacija, odustajanjem od glavnog turnira omogućio nastup na istom. Nije to bio, pokazalo se na kraju, nimalo beznačajan ustupak.
Raskošni talent
“Boje nanosi blago, nježno”, riječi su kojima sugovornika s Rubljovljevim stilom upoznaje slikarov brat-redovnik Kiril. “Vješto ih koristi.” Dijalog je to iz rane scene filma Andrej Rubljov, jednoga od šest remek-djela ruskog sineasta Andreja Tarkovskog, najljepše biografske posvete koju je slikarski majstor uopće mogao dobiti.
Suvremeni Andrej Rubljov također se vješto koristi svojim rekvizitom, reketom, samo što njegova tehnika nije nježna, a nije ni blaga. Ona je agresivna i razaračka. Prati ga glas da igra divlji tenis, ali to nije sasvim točno – barem se to ne može reći prema prikazanom u Umagu. Elemenata izostanka kontrole i naglosti u njegovoj igri ima, doduše, priličan broj. Vidljivi su, primjerice, pri izlascima na mrežu, kada pogrešno bira riskantne i tehnički zahtjevne drive-udarce umjesto da kroz sigurniju volej-igru nastavi graditi poen. Nedostatak je to koji svakako treba pripisati njegovoj naivnosti i mladosti, zbog čega zapravo uopće nije sporan; Rubljov nije još navršio niti 20.
Element igre koji kod Rubljova impresionira najviše jest njegova izdržljivost u kombinaciji s preciznošću. Za igrača izraženih napadačkih, udaračkih karakteristika, plavokosi Rus ima zapanjujuću sposobnost izdržavanja dugih razmjena s osnovne linije. Kvaliteta je to koju on zasad ne koristi, kao što je vjerojatno ni neće dominantno koristiti s obzirom na razarajući stil kojim igra, ali je definitivno podloga na kojoj se može graditi puno raznovrsnih taktika. Za početak, morat će naučiti postupno graditi poen, odnosno osloboditi se želje da igru uvijek rješava iz prve, pa i najmanje prilike. Ima puno igrača koji to moraju činiti jer nemaju izdržljivosti, ali za visokog Rusa (1,88 m) naizgled krhke konstitucije (68 kilograma) to ne vrijedi.
Rubljov razara udarcima s osnovne crte. Dobro se spušta, ali i dobro diže na lopticu, udarajući gotovo uvijek ravne udarce koji tjeraju suparnika u duboku defenzivu. Kad igru obogati raznovrsnijim repertoarom udaraca, i kad stekne iskustvo boljeg biranja strana udarcima u odnosu na položaj i kretnje suparnika, bit će protiv njega izuzetno teško.
Iako ga treba još doraditi, Rubljov ima tehnički vrlo dobar i precizan servis, dok su njegove reakcije na returnu možda čak i kvalitetnije od njegova početnog udarca. Rus je igrač raskošnoga talenta kojega je iznimno uzbudljivo gledati. Beskompromisnim napadačkim i udaračkim načinom igre, kao i težnjom da uvijek preuzima inicijativu, podsjeća na stare majstore igre poput Gustava Kuertena, sunarodnjaka mu Marata Safina ili još uvijek aktivnog Rogera Federera. Osvajanje najvećih turnira, kao i penjanje na sam vrh ATP-ova renkinga, ovisit će isključivo o njegovoj disciplini i volji, jer sve drugo za broj 1 ovaj čudesni dječak iz Moskve ima.
Tarkovski je mladog Rubljova zamišljao revnim redovnikom čvrstih svjetonazora i smjeloga kreativnog izražaja. Odlaskom iz zatvorenoga, manastirskog svijeta, Rubljev počinje preispitivati oboje, te uskoro završava u teškoj stvaralačkoj krizi. Zavjetna šutnja kojoj se isposnički predaje nije samo izraz razočaranja u svijet i vjeru, već i metafora njegova zanijemjeloga umjetničkog nadahnuća.
Tenisač Rubljov neće biti te sreće da ga Tarkovski filmski portretira, ali će kroz teške i manje teške krize zasigurno prolaziti, kao što kroz njih zasad nevješto prolazi u samim mečevima. Ono što se za njega već sad s velikom dozom sigurnosti može reći jest da, kao i njegov slavni imenjak prije šest stoljeća, zasigurno posjeduje vještine starih majstora.
