Sreća je htjela da se u drugoj rundi playoffa u Istočnoj konferenciji nađu trojica vjerojatno najboljih trenera na Istoku: Erik Spoelstra, Brad Stevens i Nick Nurse. I dok je Spoelstra lakoćom nadigrao Mikea Budenholzera, koji iz jasnih razloga ne pripada spomenutoj eliti, Stevens i Nurse očekivano izvlače najbolje jedan iz drugoga u međusobnom dvoboju. Dok se u svim drugim dvobojima uglavnom igra dama, stratezi Boston Celticsa i Toronto Raptorsa igraju šah.
Rezultat od 3:2 za Boston precizan je pokazatelj koliko je duel izjednačen, a Bostonovo vodstvo od 2:0, izjednačenje Raptorsa na 2:2 pa opet pobjeda Kelta u petoj utakmici lijepo ocrtavaju zanimljivu dinamiku serije koju potpisuju Nurse i Stevens. Ulaziti u taktičke dubioze nećemo, ali vrijedi napraviti rekapitulaciju viđenog u dosad na svim razinama najintenzivnijeg susreta u playoffu.
Stevensova ekipa je puno bolje otvorila dvoboj jednostavno jašući povoljniji matchup. Sredinom kolovoza, pred početak playoffa, ovdje smo ukazali na Torontove mane u igri, i to baš na primjeru utakmice protiv Bostona. Ta jedna utakmica regularne sezone u Orlandu bila je zapravo odličan pokazatelj da Celticsi ne leže Raptorsima. To im je bio jedini poraz iz kojeg je nešto pametniji izašao Stevens jer je shvatio gdje i kako može nauditi Torontu, i to je kasnije primijenio u prve dvije utakmice.
Najveći fokus Kelti su stavili na obranu, i to na tri aspekta — na defenzivnu tranziciju, na bekove Kylea Lowryja i Freda VanVleeta, i na Pascala Siakama.
Neki to zovu srcem šampiona. Ako dosad niste vjerovali u njega, nakon ovakvih Raptorsa morate. Celticsi možda nisu šampioni, ali imaju srca
U regularnoj sezoni Raptorsi su bili najefikasnija kontraška ekipa u ligi koja je lakoćom svoju elitnu obranu pretvarala u gomilu poena iz tranzicije. Tako ne samo da su zabijali lagane poene, nego su stigli i zamaskirati vlastitu slabost napadanja na postavljene obrane. Zato su Celticsi potpuno odbacili ideju o napadačkom skoku i nakon šuta se kroz cijelu seriju vojnički disciplinirano vraćaju u obranu te tjeraju Raptorse da ih upravo napadaju pet-na-pet.
Na Lowryja i VanVleeta, koji su motori Raptorsa sa svojom slash and kick igrom, Stevens je bacio najbolje što ima u defenzivi: Jaysona Tatuma i Marcusa Smarta. Oni su dovoljno mobilni i dugački da ostanu ispred njih na ulazima, a kada Raptorsi napadaju kroz pick and roll Boston koristi ice obranu, usmjerava Torontove bekove u stranu i drži se radikalnih no-middle principa po kojima je ključno zaštititi se od napadanja reketa. Posebnu pažnju su posvetili VanVleetu čiji čuvar se, u strahu od njegovih trica, ne odvaja od njega. FVV je na 31 posto šuta za tri i uglavnom je osuđen na teške trice iz driblinga ili preko ruke.
Odvlačenje u kaljužu
Siakam je, pak, razočarao u ovoj seriji. Znali smo da ima limite i da mu u prvom samostalnom playoffu kao prvoj napadačkoj opciji u momčadi neće biti lako, ali dosadašnja razina igre je razočaravajuća. Trenutno je na 15,8 poena po utakmici, iz igre šutira 40 posto, a za tricu 15 posto. U prve dvije utakmice Nurse je veliki dio napada koncipirao na njegovoj low post igri, što se pokazalo promašajem jer ga Jaylen Brown sjajno brani u tim izolacijama. Kasnije je Nurse odustao od toga i pokušao s njim razne varijacije: pick and roll u kojima je on igrač s loptom ili roller, otvaranje kroz blokove, spot up igra, napadanje nižih ili sporijih igrača s perimetra. Međutim, ništa nije pomoglo i Siakam nam je i dalje veliki dužnik jer još nije odigrao utakmicu koje bi se sjećali.
Nakon prve dvije utakmice činilo se da Boston ima čak četvoricu najboljih igrača u seriji i svi oni osim Kembe Walkera igraju u oba smjera. Upravo je Walker radio dosta problema Raptorsima u pick and rollu, Brown i Smart su pogađali trice, a posebno zrelo cijelu seriju igra Tatum. Ovo je runda u kojoj se dječak pretvara u muškarca.
Nurse se trudi izbaciti ga iz ritma konstantnim mijenjanjem čuvara, pa se na njemu redaju Siakam, OG Anunoby pa čak i Lowry, ali Tatum je neumoljiv. Dobio je velike ovlasti od Stevensa i trenutno troši svaki treći napad Kelta. Dobro je vidjeti da Stevens pazi na role u koje ga stavlja, jer nije samo iso strijelac nego i pick and roll kreator, otvara se bez lopte, postavlja blokove ili samo čeka povratnu u korneru. Njegov najveći napredak vezan je uz pregled igre. U seriji je imao fascinantnih dodavanja, posebno kada ga je Nurse odlučio udvajati u izolacijama i pick and rollu, a postoji li veći kompliment tvojoj igri od toga da na tebe moraju slati dvojicu?
Stevensu je pripalo otvaranje serije, ali kako je ona odmicala iz četvrtine u četvrtinu vidjelo se da Nurse polako hvata konce i da njegova momčad raste. Budući da protiv sebe ima ekipu koja mu koncepcijski ne odgovara i trenera koji mu je taktički ravnopravan takmac, Nurse je morao biti kreativan i povući ne velike poteze koji će okrenuti seriju naglavačke, nego one lucidne koji će njegovoj momčadi dati šansu.
Pobjede Raptorsa u trećoj i četvrtoj utakmici posljedica su Nurseovih prilagodbi koje su istovremeno značile odustajanje od prepoznatljivog identiteta, ali i oslanjanje na identitet koji je kreiran u regularnoj sezoni.
Za početak, Nurseu je bilo jasno da nema potrebe da njegova ekipa više forsira visoki tempo i de facto igra na poen viška. Dotad su Celticsi bili tricaški superiorniji, a i s dvojicom vrhunska kreatora mogu više zabiti i lakše izmisliti poene. Zato je Nurse odlučio odvući utakmice u kaljužu te su treća i četvrta odigrane u bitno sporijem ritmu od prve dvije. Osim toga, prije prilagodbi na parketu je odlučio maksimalno srezati rotaciju i glavnim igračima dati ogromnu minutažu. Lowry je kombinirano odigrao 90 minuta, VanVleet 86, a Siakam 83. Od igrača s klupe, koja je zadnjih godina Torontov zaštitni znak, jedino su pravo povjerenje dobili Serge Ibaka i Norman Powell.
Nurseu treba serija trikova
Što se prilagodbi na terenu tiče, Nurse je morao u hodu improvizirati, kako to veliki treneri i rade.
Prvo je označio Walkera kao najslabiju kariku Bostonove obrane i okomio se na njega. Stavljao ga je da brani pick and roll, provocirao situacije u kojima Kemba mora preuzeti Siakama i Lowryja, koji ga onda napadaju jedan-na-jedan. Od Marca Gasola, koji se zadnjih godina pretvorio u šutera i pick and pop opciju koju su Celticsi ignorirali (još uvijek nije zabio tricu u seriji), napravio je rollera kojeg je Bostonova obrana morala respektirati i više rotirati, što je posljedično ostavilo više prostora šuterima. Tricaški su se Raptorsi također digli u te dvije utakmice, a Nurse je u defenzivi počeo koristiti razne zonske obrane koje su Kelte izbacile iz ritma, sakrile Gasola u obrani pick and rolla i kvalitetno zatvorile Bostonovu drive and kick igru.
Možda i najveća prilagodba bilo je to što je Lowry dobio veću napadačku ulogu. Ovaj obrambeni buldog zaigrao je istu tu rolu i u napadu. Iako nikada nije bio igrač oko kojeg gradiš napad, u playoffu pogotovo, Lowry je od Siakama preuzeo štafetu i konstantnim napadanjem reketa pokrenuo napad Raptorsa, navukao pažnju obrane na sebe i drugima otvorio prostor.
Bio je to točno onaj moment na bojnom polju u kojem vojskovođa u beznadežnoj situaciji stane pred svoje trupe i vikne “Za mnom!”.
Ostatak momčadi poprimio je odlike svog vođe i te dvije utakmice Raptorsi su dobili na ludilo i karakter. Treću Anunobyjevom tricom sa zvukom sirene, četvrtu jer im se konačno otvorila trica. To su bile nagrade za bespoštedni pristup, odbijanje na predaju, borbu i kad te ne ide, i kad si u velikom minusu, i kad znaš da je suparnik ipak nešto bolji od tebe. Neki to zovu srcem šampiona. Ako dosad niste vjerovali u njega, nakon ovakvih Raptorsa morate.
Celticsi možda nisu šampioni, ali imaju srca. Stevens nije sjedio prekrštenih ruku, nego je za petu utakmicu, koju je Boston glatko dobio 111:89, napravio nekoliko defenzivnih prilagodbi. Znao je da mora ugasiti Lowryja i tu ulogu je povjerio Smartu, čovjeku koji živi za te role i kojeg Lowry na ulazima nije mogao raznositi kao Walkera i čak Tatuma. Tatuma je s Lowryja prebacio na Anunobyja, odnosno s braniča na lopti na help defendera, što je zapravo i rola u kojoj je Tatum puno bolji. I treće, Boston je puno više počeo preuzimati Torontov 1-5 pick and roll u čemu se Bostonov centar Daniel Theis snašao jako dobro. Lowry je tako ostao bez rješenja čime se napad Raptorsa potpuno ugasio.
Ako želi produžiti seriju, Nurseu će opet trebati serija trikova. Smijemo li se kladiti da ih više nema? Nije ovo serija čije ćete utakmice iz čistog gušta gledati i u reprizi. Utakmice su na malo poena, igra se sporo, napadi su teretni i nema monumentalnih napadačkih predstava individualaca. Ovdje taktiziranje narušava estetiku i doslovno je svaki posjed važan.
Playoff košarka u svojoj srži.
