Najbolji opis tog fenomena je razgovor s fizioterapeutom jednog HNL kluba iz sredine prvenstvene ljestvice koji je izbrojio kako je 14 igrača njegove momčadi između treninga u petak i subotnje utakmice na Maksimiru otišlo na frizuru. Isto tako, trener je na Maksimiru obukao košulju i sako, za razliku od klupske trenirke u kojoj inače vodi utakmice. Jednostavno, išlo se u goste momčadi koja je u tom trenutku igrala grupnu fazu Lige prvaka i utakmica protiv GNK Dinama je percipirana drugačije, s puno više opreza u odnosu na druge utakmice.

Međutim, stvari se mijenjaju. Ako uzmete u obzir da je Željko Kopić peti trener na Maksimiru u posljednje dvije godine, onda je jasno kako je percepcija Dinamove moći poljuljana. Nenad Bjelica je klupu napustio krajem travnja 2020., a od tada su na tom mjestu sjedili Igor Jovičević, Zoran Mamić, Damir Krznar i Kopić. S jedne strane imate uspjeh u Europi koji drži ravnotežu jer izbacivanje Tottenhama ostavlja dojam moći, ali s druge imate smjene trenera. Jovičević i Krznar su otišli jer je njihov Dinamo bio ranjiv — a kada je takav odnos snaga, onda se na Maksimir ne dolazi s novom frizurom i idejom da se promijeni dres, nego s mišlju kako se mogu uzeti bodovi.

Dinamo dobiva ne samo odličnog igrača, nego i ponovni zaokret u percepciji moći

Uostalom, dovoljno je pogledati ljestvicu. Dinamo je obično za Božić imao komotnu prednost na vrhu i prvenstvo bi već bilo riješeno, a ove sezone i Rijeka i Osijek imaju po 40 bodova, dok je Hajduk na -5. Dinamo je i dalje najjači klub u Hrvatskoj, ali ne izgleda ni blizu toliko nedodirljivo.

Na kraju krajeva, Dinamo je redovito dobivao sve ono što je želio; od igrača do trenera i stručnog kadra. Međutim, ovaj put nisu ostvarene jasno komunicirane želje vodstva kluba po pitanju sportskog direktora i novog trenera. I Romeo Jozak i Sergej Jakirović su priznali razgovore sa Zdravkom Mamićem, ali poslovi nisu završeni. Jozak se pokrio time da “nije pravi trenutak” za povratak, a Jakirović je dao objašnjenje kako se “klubovi nisu dogovorili” oko otkupa ugovora.

Razbijanje iluzije

U tom je kontekstu potpis Petra Bočkaja važan, jer služi kao demonstracija moći i podsjećanje na pozicije u hrvatskom nogometu.

Što konkretno Dinamo dobiva s Bočkajem?

Gledamo li igračku perspektivu, vjerojatno bi više dobio da je doveo Josipa Drmića, jer se nakon odlaska Marija Gavranovića u Tursku kao najveći Dinamov problem nameće pretvaranje šansi u pogotke. Dinamo dolazi u suparnički kazneni prostor, ima najviše udaraca u cijeloj ligi i treba nekoga tko će realizirati sve te poluprilike. Drmić je tu najbolji u cijeloj ligi, baš kao što je Robert Murić sjajan na desnom krilu koje je najveća rupa na Dinamovu rosteru.

Međutim, Dinamo je prošle godine dao tri milijuna eura za Ivana Nevistića i još milijun za Daniela Štefulja. Svi znaju da Dinamo može kupiti igrača iz Rijeke i da u tom poslovnom odnosu neće biti problema jer Damir Mišković je našao svoje mjesto u piramidi. Osijek je bio drugačija priča. Nakon što je Bjelica preuzeo konce sportske politike, Osijek je zauzeo gard kojim je prijetio urušavanjem hijerarhije hrvatskog klupskog nogometa. Bjelica nije izgledao kao netko tko traži svoje mjesto u piramidi, nego kao netko tko ima ambiciju popeti se na vrh.

Kada Dinamo uzme ključnog igrača takvom suparniku, onda je to poruka — demonstracija moći, razbijanje iluzije o rivalstvu i pokazivanje kolika je zapravo razlika između dvaju klubova. To je presudni aspekt ovog posla iz Dinamove perspektive, sve ostalo je manje važno.

No, daleko od toga da Bočkaj neće dobro doći Dinamu. Poziciju lijevog beka su ove sezone pokrivali Štefulj, Marin Leovac i François Moubandje, ali nijedan od njih trojice nije odigrao više od četvrtine dostupnih minuta u prvenstvu. Dinamo naprosto nema standardnog lijevog bočnog otkad je Joško Gvardiol otišao u RB Leipzig. Krznar i Kopić su se na toj poziciji krpali s Bartolom Franjićem i Mislavom Oršićem, ovisno o tome je li Dinamo igrao s trojicom i četvoricom u zadnjoj liniji, a povremeno su uskakali i Stefan Ristovski te Kévin Théophile-Catherine. Bočkaj će biti fiksno rješenje na lijevom boku, sposoban odigrati u formacijama s trojicom stopera, kao i onima s četvoricom u zadnjoj liniji. Bočkaj naprosto donosi loptu naprijed u kojem god kontekstu igrao.

Riječ je najboljem igraču lige po ključnim dodavanjima. U 1.320 HNL minuta, koliko je odigrao u prvom dijelu sezone, Bočkaj je skupio 57 ključnih dodavanja. To je u prosjeku nešto više od tri ključna dodavanja po utakmici. Ako iz jednadžbe eliminiramo utakmice u kojima je imao epizodnu ulogu — dakle, prvo kolo protiv Šibenika u kojem je ušao tek u 89. minuti, te Lokomotivu u osmom kolu kada ga je Bjelica uveo u 83. — onda Bočkaj ima 3,6 ključnih dodavanja po utakmici.

Poklon pod bor

Međutim, potpunu sliku dobivate tek kada detaljno analizirate svako od tih dodavanja koje vode do udarca. Čak 45 posto ključnih dodavanja koje Bočkaj ostvaruje dolazi iz prekida. Bočkaj je odličan izvođač kornera i slobodnih udaraca; ima izvrsnu lijevu nogu i konstantna je opasnost po suparnički gol.

Najbolje to pokazuje razlika između Dinamovih i Osijekovih udaraca.

Dinamo ima više ukupnih udaraca prema suparničkom golu, više velikih prilika i dolazaka u suparnički kazneni prostor, što je logično jer ima puno veći posjed lopte. Isto tako, ima i više prekida. To je naprosto očekivano, jer Dinamo ima najveći posjed lopte u HNL-u i logično je da, ako imate loptu, češće dolazite u poziciju za udarac nego kada je nemate. Međutim, Dinamo je u dosadašnjem dijelu sezone u prosjeku po utakmici imao 4,2 udarca na suparnički gol koji dolaze nakon prekida, a Osijek je prosječno na 5,3 pokušaja. Dakle, Osijek je iz manje pokušaja opasniji iz prekida od Dinama iz više pokušaja, a to je izravni utjecaj Bočkaja kao izvođača.

To je najizgledniji element igre u kojem Bočkaj može napraviti trenutni efekt u Kopićevoj momčadi. Koliko god bio solidan obrambeni igrač, neloš dribler i dobar u kombinatorici, Bočkaj je prvenstveno udarač lopte. Uostalom, zato ga je Bjelica rehabilitirao iako ga je na početku svog mandata hladio i dovodio u red. Naprosto ga je trebao, jer koliko god ponekad Bočkaj imao problema s ponašanjem koje je pogrešno romantizirati, čovjek ima nevjerojatno dobru lijevu nogu na kojoj je Osijek dobrim dijelom stvarao svoje prilike.

A činjenica da ga je Dinamo uzeo odličan je poklon navijačima pod bor. Jer dobivaju ne samo odličnog igrača, nego i ponovni zaokret u percepciji moći koju je Dinamo demonstrirao uzimajući ključnog igrača od izravnog konkurenta.