Karijera DeMara DeRozana priča je o tome koliko kontekst može dati, ali i uzeti igraču.
Od 2009. kada je došao u ligu kao igrač Toronto Raptorsa, pa do 2018. kada ih je napustio, DeRozan je skupio četiri All-Star nastupa. Taj je period u Kanadi iskoristio da postane igrač s najviše odigranih minuta i utakmica te postignutih poena u povijesti franšize. Ipak, ako danas pitamo navijače tko je najbolji igrač u povijesti njihove momčadi, postoji šansa da ćemo prije njegovog čuti imena poput Kylea Lowryja, Chrisa Bosha ili Kawhija Leonarda.
Posljednju utakmicu u Torontovu dresu odigrao je 7. svibnja 2018. Bila je to četvrta utakmica polufinala konferencije protiv Clevelanda. Cavsi su slavili s 35 poena razlike u utakmici koja je zaključila seriju, a DeRozan je simbolično prosjedio cijelu zadnju četvrtinu. To je bio treći put zaredom da Raptorsi u playoffu nisu mogli preko LeBrona Jamesa i Cavsa koji su ih u ta tri doigravanja ispeglali ukupno 12-2. DeRozan, kao i Lowry, etiketiran je kao gubitnik i nedovoljno dobar igrač jer, naglašavamo, nije mogao preko LeBrona.
DeRozanovoj reputaciji kod NBA javnosti i dijela navijača nisu pomogli njegovi All-Star nastupi, košarkaške vještine niti to što je igrao za Kanađane kada nitko živ nije htio i kada su ostali ljubimci navijača hvatali prvi avion za pobjeći u toplije krajeve. DeMarov krimen bio je to što nije mogao, opet vrijedi naglasiti, protiv Jamesa. Promatralo ga se kroz prizmu negacije — što nije i što ne može — i više nikoga nije bilo briga što zna kao igrač i što utjelovljuje kao lice franšize. Usprkos tome, DeMar nije htio otići iz Toronta, ali GM ekipe Masai Ujiri tog ljeta 2018. nije mogao propustiti priliku da dovede Leonarda i u San Antonio pošalje DeRozana.
DeRozanova priča savršeni je primjer kako okruženje u kojem se igrač nalazi, ali i puki splet okolnosti, može dvojako utjecati na karijerni put i njegovu percepciju u javnosti
I eto, sudbina je htjela da Kawhi u svojoj prvoj i jedinoj sezoni za Raptorse osvoji titulu i uspije u onome što je DDR pokušavao devet sezona. Time su DeMarov lik i djelo u Torontu bili još više nagriženi, ali to nije bila najgora stvar koja mu se dogodila. U Spursima su ga dočekali imperativ pobjeđivanja i očekivanja da uskoči u Leonardove cipele. Kako je to završilo? U trima sezonama u Teksasu, DeRozan je izgubio mjesto na All-Star vikendu, a u playoffu je nastupio samo u prvoj sezoni, čime je prekinut niz Spursa od čak 22 uzastopna pojavljivanja u doigravanju. DeMar je postao simbol franšize na zalazu, opet nedovoljno dobar — ovaj put ne da pobijedi LeBrona, nego da zamijeni Leonarda.
Nije se teško prisjetiti kakve su reakcije bile ovoga ljeta kada je potpisao trogodišnji ugovor težak 85 milijuna dolara s Chicago Bullsima. S velikom lovom dolaze velika odgovornost i velika očekivanja. Kolike su bile šanse da će 32-godišnji DeRozan, sa stilom igre i vještinama iz antikvarijata, u momčadi koja je u Zachu LaVineu već imala franšiznog igrača odraditi posao u skladu s plaćom? Mirisalo je na fijasko.
Sazrijevanje u Spursima
Par mjeseci poslije, bez zadrške treba reći da DeRozan igra najbolju košarku u karijeri.
Trenutno je prvi strijelac momčadi (26,8) i peti strijelac lige, drugi asistent ekipe (4,2) te ima drugi najbolji efektivni šut iz igre (52 posto) i true shooting percentage (59 posto) u karijeri. S obzirom na to da su Bullsi s omjerom 19-10 usprkos ozljedama i izostancima zbog covida trenutno druga ekipa na Istoku, DeMara se s razlogom promatra ne samo kao All-Star, nego još važnije, All-NBA klasu.
Kada su se uvjerili da je njegova forma i Bullsi za ozbiljno, brojni su se upustili u sastavljanje panegirika DeRozanu s ciljem rehabilitacije njegova lika i djela. Trenutno se o njemu priča kao jednom od najpodcijenjenijih igrača lige kojeg se ranije nije dovoljno poštovalo, a on je uvijek bio ovako dobar. Iako tu ima nešto istine i lijepo je vidjeti da dobiva zaslužena priznanja, DDR nikada nije bio baš ovako dobar. Bio je specifičan, nikada kompletan.
U Torontu je znao imati prosjek od 27,3 poena prosječno u sezoni i njegove scorersko-kreatorske kvalitete nikad nisu bile upitne. Ondje je izrastao u dobrog strijelca, ali je imao i svoje mane. Nikada nije dodao tricu u arsenal, čak ni kada se liga potpuno okrenula šutu s perimetra. Efikasnost i postotci su povremeno bili i ispodprosječni u odnosu na visoku potrošnju lopte. Selekcija šuta je znala biti upitna, a i mentalitet shoot first, pass later djelomično je limitirao domete njega i momčadi.
Sazrijevanje je počelo je u Spursima. Gregg Popovich od njega nije tražio da uvrsti tricu u arsenal, već je od DeMara napravio vrhunskog playmakera. U trima sezonama u San Antoniju prosječno je imao 6,2 asista i samo 2,3 izgubljene lopte. Ispolirao je pick and roll, igru u postu i Popovich je njegove obrambene limite maskirao tako što ga je nominalno prebacio na poziciju 4, odnosno, DeRozan je čuvao četvorke. U zadnjoj sezoni u Torontu je 41 posto minuta igrao kao bek-šuter. U trećoj sezoni u Spursima 69 posto minuta je službeno odradio kao visoko krilo. I to ne samo da je imalo benefite u obrambenom aspektu, nego je suparnicima kreiralo gomilu matchup problema, na čemu se danas dosta bazira i Chicagova igra.
Koliko god mu je kontekst nekada oduzimao, danas mu daje. Bullsi su najbolja momčad za koju je DeMar igrao, igra u modernom sistemu s dosta slobode i trener je maksimalno iskoristio sve njegove kvalitete. Također, ne treba zanemariti ni moć tržišta u kreiranju pozitivne percepcije o igraču. Chicago je veće tržište od Toronta i San Antonija, a DeRozan je trenutno igrač koji je nekoć slavnu franšizu nakon dugo vremena vratio u relevantne vode. Danas, kad zabije 35 poena Clippersima, pa dan poslije 38 poena Lakersima, to zvoni drugačije, zvoni glasnije nego da je to napravio u dresu Spursa ili Raptorsa.
Nurejev s poludistance
No, on trenutno nije ovako dobar samo zbog promjene sredine ili blagonaklonosti medija, već je današnji DeRozan kombinacija DeRozana iz Raptorsa i DeRozana iz Spursa. Iz Raptorsa je donio scorerski instinkt, footwork i slobodna bacanja. Iz Spursa playmaking, pažljivije biranje šutova i općenito zrelost zbog koje može funkcionirati u tandemu s LaVineom i ostalim igračima Bullsa, ali i dominirati četvrtim četvrtinama i clutchom.
Bilo bi možda previše reći da je DeMar danas kompletan igrač jer tricu i dalje rijetko šutira (2,3 pokušaja prosječno) i ispodprosječno realizira (33 posto). To ga ipak ne ograničava, i to iz dvaju razloga.
Prvo, na liniju za penale izlazi 7,7 puta prosječno i realizira ih s visokih 89 posto. Slobodna bacanja su njegove trice. Ne smeta mu ni nova politika oko suđenja ove sezone, jer ionako nikad nije bio igrač s neprirodnim pokretima kojima igrači kod sudaca žicaju penale. Uvijek je bio čisti košarkaš koji se služio dobrim starim pump i head fakeovima za nadmudriti suparnika, a na obruč je jurišao da zabije, ne da izbori slobodna. Drugo, paradoksalno, ali DeRozan je cijelu analitičku obrambenu doktrinu okrenuo u svoju korist. Danas kada sve obrane žele braniti perimetar i(li) obruč, a ostavljaju poludistancu nebranjenom, došao je na svoje i uzima ponuđeno. Momčadi koje ove sezone igraju protiv njega brzo prijeđu put od živjet-ćemo-s-poludistancom do ubilo-nas-s-poludistance.
DeMar je elitni realizator s duge i kraće poludistance. Čak 49 posto njegovih šutova se odnosi na midrange, najviše u karijeri. Zatim, najbolji je izolacijski strijelac u ligi. Od igrača koji na izolacije troše više od 10 posto svojih posjeda, DeRozan je uvjerljivo najefikasniji s 1,31 poenom po posjedu. Usporedbe radi, Kevin Durant je na 1,05 a Jayson Tatum na 0,9. Tu Chicagov sistem dolazi do izražaja, jer je DeRozan najčešće okružen s četvoricom šutera i na visokom postu odakle najviše voli operirati, pa ga je jako teško udvajati. S Nikolom Vučevićem na centru koji se izvlači na tricu, LaVineom koji je opasan šuter, cutter na kojeg se lijepe obrane te s Lonzom Ballom, Alexom Carusom i Javonteom Greenom, DDR ima fantastičan spacing oko sebe.
Taj njegov old-school stil baziran na izolacijama i midrangeu priskrbio mu je dosta simpatija, jer odudara od dominantne paradigme koja zna biti dosadna u svojoj unificiranosti. DeRozan je, kako smo rekli, specifičan i nudi nešto drugačije, a da pritom ne zanemaruje tehnički ili estetski aspekt. Njegov footwork u izolacijama kojim kreira prednost i odvaja se od čuvara vjerojatno je najbolji u ligi. Ta lakoća pokreta, brzina i usklađenost s ostatkom tijela košarkaški je balet u kojem je DeRozan košarkaški Rudolf Nurejev, a poludistanca je njegov Boljšoj.
Alfa-scorer i mozak ekipe
Za doći do tog stadija DeRozan je radio godinama i kako sam kaže, proučavao Duranta, Chrisa Paula i najviše svog idola Kobea Bryanta, s kojim je individualno trenirao.
“Ništa se nije dogodilo preko noći. U pitanju su godine rada i posvećenost detaljima“, govori o razlozima uspješnosti svoje igre u midrangeu i još dodaje: “Kod realizacije, u računicu uzimam sve. Kako me igrač brani, čuva li me visoki, niski, snažni, dugački suparnik. S godinama i iskustvom sam naučio birati lokacije ali i razvio osjećaj za kutove iz kojih šutiram, naučio šutirati iz lijevog i desnog driblinga, preko lijevog i desnog ramena, dodao kontranapade.”
Iako i dalje ima instinkt i pedigre alfa-scorera, ove sezone pokazuje da može funkcionirati u tandemu s LaVineom. S 52,8 poena u prosjeku, tandem DeRozan-LaVine je najbolji scoring duet u ligi. Dvojac je vrlo brzo pronašao kemiju upravo zbog svojih napadačkih fleksibilnosti i raznovrsnosti. LaVineu odgovara da je DeRozan mozak ekipe koji kreira i donosi odluke, a da je on egzekutor i to kao off-screen šuter, cutter ili tranzicijski finišer.
Trener Billy Donovan je također napravio svoj dio posla, pa im dosta i razdvaja minute kako ne bi jedan drugoga gušili i kako bi uvijek jednog imao na parketu. DeRozan je taj koji predvodi druge postave početkom parnih četvrtina. Zanimljivo, sa 199 poena DDR je drugi najbolji strijelac u četvrtoj četvrtini, bolji od njega je samo Tatum s 215 poena. Istovremeno, DeRozan je i šesti najbolji strijelac lige u clutchu s visokom realizacijom od 55 posto šuta iz igre. Njegove izolacijske vještine i rutinerski pristup tada dolaze do punog izražaja. U zadnjoj utakmici protiv Lakersa koju su Bullsi dobili 115:110, DDR je u četvrtoj četvrtini isporučio 19 poena za osam i pol minuta igre, od čega je čak 10 poena zabio u zadnjih pet minuta. Bullsi u gustim završnicama ove sezone imaju omjer 9-6, što je sedmi najbolji score, uz treći najbolji clutch napad i 13. obranu u ligi.
DeRozanova priča savršeni je primjer kako okruženje u kojem se igrač nalazi, ali i puki splet okolnosti, može dvojako utjecati na karijerni put i njegovu percepciju u javnosti. Rijetki su oni koji uspiju usprkos nepovoljnom kontekstu. Neki se utope u njegovom sivilu i nikada ne ostvare potencijale, a neki — poput DeMara — nastave raditi, pa u poznijim igračkim godinama pokažu što znaju i dočekaju svojih pet minuta kada ih se napokon cijeni zbog onoga što jesu.
