Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Dinamo: U raju

Usprkos krizi u prvom poluvremenu, Dinamo je završio započeti posao

Zadnja izmjena: 30. kolovoza 2019. Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Već nakon utakmice u Maksimiru bilo je jasno kako je Dinamo jednom nogom u raju i kako u Trondheim ide samo završiti započeti posao.

Na kraju, Dinamo je točno to i učinio — završio započeti posao i ušao u raj. Bilo je u prvom poluvremenu, doduše, ozbiljne krize kada je Rosenborg imao vodstvo i momentum utakmice na svojoj strani, ali Dinamo je na svojoj strani imao ogroman kapital gola u gostima i sasvim dovoljno individualne klase da i taj dio utakmice odradi s dozom rutine i bez odstupanja od plana igre pokazanog u Zagrebu.

Upravo zato nema smisla detaljno secirati utakmicu na taktičkoj razini prateći kronologiju događanja u Trondheimu s obzirom da je logički neodvojiva od prve utakmice u Maksimiru i od rezultata koji je konstantno bio na strani Dinama. Puno zanimljivije je pogledati utakmicu kroz kontekst onoga što Dinamo tek čeka u grupnoj Ligi prvaka, bez obzira kakve suparnike izvuče u ždrijebu u Nyonu.

Gojak je igrač koji je odličan u duel igri i koji ima sjajno kretanje bez lopte zbog kojeg ulazi u šanse iz drugog plana.

Tu su neke stvari prilično jasne. Izet Hajrović je odigrao blijedu utakmicu i ponovo je prvi zamijenjen. Dio problema kod njega je loša individualna forma koja se ponavlja već neko vrijeme, a dio problema je na koncepcijskoj razini jer Nenad Bjelica od svojih krila traži da održe kompaktnost sredine terena.

To onda — a o tome smo detaljnije pisali u analizi prve utakmice — ima svoju cijenu jer se blokiranje sredine terena očituje u otvaranju prostora oko bočnog igrača gdje se pruža mogućnost suparniku za izolacije. Jednostavno, to je koncepcijski rizik za koji se Dinamo odlučuje jer nemoguće je zatvoriti baš sve.

Stvaranje viška

Međutim, krilo je uvijek krilo. Radilo se o Hajroviću, Mislavu Oršiću koji je također odigrao blijedih 80-ak minuta, Damianu Kądzioru ili bilo kojem igraču kojeg Bjelica ima na raspolaganju, kontekst igre u grupnoj fazi će ostati manje ili više sličan. Isto vrijedi i za obranu, Danija Olma i Brunu Petkovića, s malo više ili malo manje opterećenja, njihovi zadaci će ostati jako slični ovima koje su imali do sada. Najviše će se promijeniti način na koji će morati odigrati dva središnja vezna igrača.

Tu je Arijan Ademi osnova. Za Nenada Bjelicu on je General Ademi, kapetan i vođa na terenu. Međutim, Ademi nije samo tip koji daje karakter momčadi. On odrađuje ključne obrambene akcije i daje ritam momčadi u tom segmentu, a već je susret sa Hapoelom, kao prva utakmica koju je Bjelica vodio u Europi i treća ukupno na Dinamovoj klupi, pokazala da trener ima razrađen plan kako koristiti Ademija koji je konstantno ulazio u završnicu iz drugog plana i na taj način stvarao višak.

U suštini, ostaje samo pitanje koga staviti uz Ademija kad gledamo kontekst utakmica i snagu suparnika koji čekaju Dinamo u grupnoj fazi Lige prvaka.

Tu Bjelica sigurno barem malo žali za Ivanom Šunjićem. Kombinacijom njega i Ademija, Dinamo je potencijalno u sredini terena imao obrambeni bedem. Motoričkim sposobnostima su mogli parirati bilo kome na svijetu, ali nije riječ o klasičnim mesarima na poziciji zadnjeg veznog. Uz snagu u duelu obojica imaju osjećaj za prostor i taktičku potkovanost, te sposobnost za odigravanje dodavanja na sasvim pristojnoj razini. Nisu playmakeri koji će dirigirati igrom, ali mogu sasvim dobro poslužiti u distribuciji lopte u tranziciju po oduzetom posjedu, što je i ključ Dinamova napadačkog uspjeha protiv jačih protivnika.

Međutim, to je priča koja je prestala Šunjićevim odlaskom u Englesku i Bjelica ne može računati na opciju u kojoj će, uz Ademija, staviti još jednog defenzivnog igrača.

Gotovo sigurno, barem po onome što je do sada pokazao, prvi izbor kojeg Bjelica ima na poziciji Ademijeva partnera u sredini terena je Nikola Moro.

Moro je svojim profilom prvenstveno playmaker. Bjelica je to fantastično iskoristio protiv Ferencvárosa u utakmici u kojoj je Dinamo odradio najboljih pola sata ove sezone. Ključ za takvu rapsodiju je bila činjenica da je Bjelica zarotirao Ademija kojeg je podigao visoko u teren i Mora kojeg je spustio nisko ispred zadnje linije i kojem je dao sve ključeve organizacije igre.

Dio odrastanja

I tu je Moro naprosto sjajan. Ima odličnu tehniku i fantastičan pregled igre, nevjerojatno zrelo bira rješenja i radi iznimno malo grešaka za svoju dob. Ali, kad ga stavite na poziciju zadnjeg veznog onda do izražaja dolaze i njegove slabije strane u igri.

Na uzvratnoj utakmici protiv Benfice Moro je u 120 minuta igre osvojio mizerna tri duela. Međutim, to nije bio najveći problem. Iz zone koju je, u izostanku Ademija i Šunjića, kontrolirao baš on, Benfica dolazi do čak 14 udaraca, a prvi gol je odličan primjer s čime se Moro — a posljedično s njim i Dinamo — najviše mučio.

Jonas, koji će samo nekoliko sekundi kasnije zabiti gol koji je odveo utakmicu u produžetke, nudi se za primanje lopte između linija, a to je posljedica toga što Moro nema naviku napraviti korak natrag kako bi pokrio leđa suigraču, nego čak radi korak naprijed u izlasku prema Pizziju koncentrirajući se na loptu, bez da je imalo kontrolirao prostor iza sebe u kojem su bila tri igrača u crvenome.

Naravno, Moro je napredovao od te utakmice i sad je bolji igrač nego je bio prije pet mjeseci kad je igrao protiv Benfice. Bolji je, između ostalog, upravo zbog toga što je griješio. Međutim, u nekoliko slučajeva u utakmici protiv Rosenborga je upao u slične probleme.

Ponovno, Moro nije bio dobar u duelima. Dobio je tek četiri od 10 duela na zemlji što je za poziciju zadnjeg veznog prilično loše, ali to nije glavni problem.

Moro nepotrebno iskače prema lopti, a onda kada vezni predaje loptu na bok, Moro i dalje ostaje fokusiran na loptu dok mu igrač za kojeg je zadužen ostaje otvoren u međulinijskom prostoru unutar zone koju bi on trebao kontrolirati. U grupnoj fazi, protiv suparnika koji će biti bolji nego Rosenborg, takve stvari se skupo plaćaju, iako su sasvim normalan dio odrastanja igrača kakav je Nikola Moro oko čega ne treba raditi nikakvu dramu.

Energetska bomba

Baš zato Bjelica vjerojatno neće ni tražiti drugo rješenje. Ne treba mu jer Moro je tip u kojeg se isplati ulagati i koji veći dio posla odrađuje sjajno. Luka Ivanušec je sjajan igrač i briljantan potencijal, ali će svoj period adaptacije na novu momčad i novog trenera s novim idejama vjerojatno proći kroz HNL i vjerojatno neće dobiti značajnu minutažu u Ligi prvaka. Uostalom, njegov igrački profil je jako sličan onome kojeg ima Nikola Moro, sa sličnim vrlinama i manama, samo što nije testiran na razini na kojoj je testiran Moro.

Igrač drugačijeg profila je Amer Gojak, koji je — kad smo već kod Benfice, gdje je promašio sve živo — ovaj put pogodio majstorsku golčinu i tako se pokazao ključnim igračem. Međutim, gol s 35 metara nije nešto na što Bjelica može računati u svakoj utakmici i koliko god bio značajan za rješavanje pitanja prolaska dalje, on nije toliko bitan.

Puno je bitnija ona šansa u koju je ušao odmah nakon zamjene. To je već nešto na što Bjelica može računati na svakoj utakmici.

Gojak je energetska bomba, igrač koji je odličan u duel igri i koji ima sjajno kretanje bez lopte zbog kojeg ulazi u šanse iz drugog plana. Ušao je u te šanse protiv Benfice, ušao je i protiv Rosenborga jer to je naprosto njegov stil igranja i kvaliteta koju ima. A to Bjelici može biti jako zanimljivo za povremeno spajanje s ostalim igračima kako bi dobio kombinaciju kojoj će se morati prilagoditi i puno jači klubovi.

Dinamo je u raju, ali plasmanom u grupnu fazu Lige prvaka se mijenja kontekst u kojem igra. Odlična stvar za Bjelicu je da ima sasvim dovoljno različitih profila igrača u sredini terena da nađe pravu kombinaciju bez obzira kakve suparnike izvuče u ždrijebu u Nyonu.

loading...
Ne propusti top članke