Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Hajdukov smisao

Razbijanje Rijeke lijep je dokaz da Oreščanin radi pravi posao

Zadnja izmjena: 21. travnja 2019. Marko Prpic/PIXSELL

“Nije se apsolutno ništa dogodilo“, odgovorio je Siniša Oreščanin sa smiješkom koji nije mogao sakriti na novinarsko pitanje o kliku koji se dogodio prije utakmice. “Ne bih se u tom dijelu složio, nije bio nikakav klik nego je to jedan proces koji dolazi s vremenom. Rijeka je definitivno imala problem s nekim našim mehanizmima, ostavljali su jako puno prostora oko zone gdje je igrala desetka. To je utakmica u kojoj se sve poklopilo i taktički smo dominirali, a oni nisu mogli odgovoriti na našu organizaciju. Savršena je utakmica kada se sve otvori u drugoj minuti, kada sve krene i otpuste se kočnice.”

Klik koji se dogodio nije bio taktički. Tek uz detalje prilagodbe na konkretnog suparnika koji su bili malo drugačiji, Hajduk nije odigrao ništa drugačiju utakmicu u odnosu na ono što je odigrao protiv Dinama i Lokomotive. Obje te utakmice je kontrolirao, limitirao suparničke šanse kroz držanje lopte, kontinuirano je napadao i sustavom igre dolazio do zadnje trećine. Stvar je bila u tome što u toj zadnjoj trećini nije bilo mjesta jer su se i Dinamo i Lokomotiva branili duboko.

Ovaj put to nije bilo tako i to je razlika između “igre kojoj nedostaje okomitosti” i “hajdučkog Uskrsa”.

Iako je Igor Bišćan vjerojatno imao identični plan kao Nenad Bjelica, Dino Skender i Goran Tomić, prostora je ovaj put bilo. Jednostavno, moralo ga je biti jer je od prvog napada Hajduk imao prednost i Rijeka više nije mogla držati nulu. Dakle, ako tražite klik, to je onda rani gol koji je otvorio suparnika i stvorio prostor u zadnjoj trećini. Sve ostale elemente igre Hajduk je, u većoj ili manjoj mjeri, pokazao i u ranijim utakmicama.

Već viđeno

Do gola je došlo zapravo slučajno. Stanko Jurić je zabio gol igrom slučaja, iz nečega što se u NFL-u i NBA-u zove broken play. Dizajn akcije iz kornera je bio sasvim drugačiji.

Ádám Gyurcsó izvodi korner, a prava se akcija događa daleko od Jurića. Maxwell Acosty brani zonski ispred prve stative, a Darko Nejašmić suptilno odrađuje sjajan posao. Odvlačeći svog čuvara, Nejašmić radi blok prema Acostyju i sprječava ga da iskoči prema lopti, a Jairo ide s vanjske strane bloka i dolazi na vrh peterca. Blok koji je Nejašmić postavio i kretanje koje je Jairo napravio uvjetuju da Escoval mora ići ‘ispod’ bloka i na taj način Nejašmić okupira trojicu Rijekinih igrača te kupuje mjesto i vrijeme Jairu na prvoj stativi. Ovaj promašuje loptu i ona se u karambolu odbija do Jurića koji ju kroz gužvu sprema u gol i time mijenja utakmicu već u 80. sekundi.

Međutim, Hajduk je odigrao ovu istu akciju desetak minuta kasnije, kad Oleksandr Svatok s tri metra promašuje čistu šansu. Nejašmić opet odrađuje sjajan posao u suptilnim zadacima, postavlja blok za Jaira u koji opet hvata Escovala. Jairo ponovo ostaje sam na rubu peterca i ovaj put uspješno prebacuje loptu do zone ispred druge stative gdje je Svatok sam, ali on ne realizira šansu.

Nije utakmica protiv Rijeke ništa novo, ona je posljedica svega što se dosad radilo

Dakle, taj Jurićev gol dolazi iz nečega uigranog na treningu. Akcija je bila jasna, dizajnirana tako da se planski stvori višak i činjenica da je desetak minuta kasnije izvedena ista takva to jasno potvrđuje. Ali u suštini, stvar je u igri slučaja.

I upravo to je poanta onoga što Oreščanin priča, nije napravio ništa posebno i nije bilo nekog klika. Sve ove utakmice Hajduk je, malo bolje ili malo lošije, dobro odigravao sve ove situacije koje su protiv Rijeke završavale golovima. Dinamu je u 90 minuta nogometa, u kojima je izgubio 0:1, u kazneni prostor došao jednako puta kao i Benfica u 120 minuta u utakmici koju je dobila 3:0. Svi ti mehanizmi — i oni koji su zabili četiri komada i oni koji su limitirali Rijeku na jedan udarac s 25 metara izvan okvira gola — postojali su i tada. Stvar je u tome što je ovaj put igrom slučaja kontekst bio promijenjen, bilo je mjesta u zadnjoj trećini i to se očitalo na rezultatu, ali svi ovi elementi postoje već neko vrijeme.

Ključna uloga stopera

“Uvijek postoji prostor za napredak, lopta na zemlju i od utorka se slažemo dalje“, izjavio je Oreščanin nakon utakmice, svjestan da ima još puno posla. “To je proces jedne momčadi u izgradnji koju smo mi gradili kako smo gradili. Ona je nekad imala neke probleme, a danas tih problema nije bilo. To je jednostavno jedna krivulja. Nije se dogodilo apsolutno ništa sudbonosno, sve što smo do sad prolazili danas smo to uspjeli odraditi. Dobra pobjeda za samopouzdanje, da svi vidimo da to što radimo ima smisla.“

Krivulja o kojoj Oreščanin priča je krivulja učenja, a učenje se definira kao svaka trajna promjena ponašanja koja je nastala pod utjecajem doživljenog iskustva.

Apstraktnu definiciju je najbolje objasniti kroz četvrti gol.

Hajduk je postavljen asimetrično. Romb u sredini, u kojem Mijo Caktaš igra ključnu ulogu jer daje dubinu napadu, nadopunjuje se tako da se lijevi bek podiže visoko, a desni ostaje nisko, tako što desna ‘devetka’ ide uz aut liniju, a lijeva ostaje u halfspaceu i traži međulinijsko kretanje; te time da lijeva osmica ostaje niže i povezuje prvu i drugu fazu posjeda, a desna je pozicionirana visoko i ondje operira među linijama i povezuje drugu fazu i završnicu. Uglavnom, sve već viđeno dovoljno puta.

Suparnici su se — uz povlačenje u duboki blok i oduzimanje prostora u zadnjoj trećini jer Hajduk nema profil igrača koji će u tako postavljenoj obrani raditi razliku — obično koncentrirali na zatvaranje Nejašmića i na taj način oduzimali opcije. Međutim, mehanizam s kojim je Rijeka imala problem je ulazak stopera u posjed. Konkretno, Ardian Ismajli ulazi u suparničku polovicu, lomi strukturu koju Rijeka ima i tjera igrače na reorganizaciju, a onda preko Jurića loptu dobiva Gyursco, koji je u izolaciji protiv beka na širokom prostoru. Caktaš napada dubinu i sve izgleda jako jednostavno. Uostalom, gol koji je Jairo zabio Lokomotivi isto u svom začetku ima stopera koji ulazi u igru i tako lomi suparničku strukturu.

Problem je u tome što stvari koje Ismajli radi nisu prirodne stoperima. Svi oni 20-ak godina uče i treniraju nešto sasvim drugačije i sad se od njih traži da se ponašaju po drugim standardima. Da bi ta promjena postala trajna, morat će proći još neko vrijeme. Toga je Oreščanin jako svjestan i zato naglašava proces. Već protiv Gorice stvari će biti drastično drugačije; opet će suparnik bit u dubokom bloku i opet će se tražiti rješenja koja su nešto drugačija od onoga na što je većina igrača navikla. I u toj utakmici će opet doći do izražaja da Hajduk naprijed treba igrača drugačijeg profila jer sve ovo smo već vidjeli. Nije utakmica protiv Rijeke ništa novo, ona je posljedica svega što se dosad radilo.

Bišćan nije kriv

Zato ovih 4:0 ima toliku važnost. Igrači, ali i navijači, novinari i Uprava mogu na jasnom primjeru vidjeti koliko te nekonvencionalne stvari mogu biti korisne. Ili, kako to Oreščanin kaže, mogu vidjeti da to što rade ima smisla.

S druge strane, Igor Bišćan je doživio neugodan poraz. Međutim, i on ima važnost. Bišćan radi dobar posao i može biti sretan što radi u okruženju u kojem nema pritisak medija i gdje se ne forsiraju potresi nakon ovakvih poraza. To je zdravije radno okruženje nego će ikad imati ijedan Hajdukov trener i Bišćanu stvara mir jer Rijeka generalno igra dobro, ali trener ispred sebe ima mršav kadar, što ovaj poraz otkriva. Na raspolaganju ima igrače kao što su Jakov Puljić i Domagoj Pavičić kojima je našao odlične uloge, ima i (sada ozlijeđenog) Alexandera Gorgona i Antonija Čolaka kojima na kraju sezone ističu ugovori, ali ima i ozbiljnih rupa.

Jedan dio toga su odnijele ozljede za koje Bišćan nije nužno kriv. Kad se usred ciklusa promijeni metodologija rada, pa makar se ona promijenila nabolje i u modernije opcije, ozljede su nužnost. Odličan primjer za to je Manchester United, u kojem je Ole Gunnar Solskjær u pola sezone s Mikeom Phelanom promijenio način rada i ozljede su pokosile kadar. To je naprosto tako, posljedica promjene unutar ciklusa, i tu se teško može kriviti Bišćana.

I nije on ništa lošije postavio utakmicu nego što su to napravili Bjelica, Skender ili Tomić, samo nije imao sreće i primio je gol u 80. sekundi utakmice. Niti je Oreščanin za “hajdučki Uskrs“ postavio nešto što već od njega nismo vidjeli. Njegov Hajduk, malo gore ili malo dolje, ovako igra već neko vrijeme, samo je ovaj put to pokazao i rezultatom. Nije se dogodio nikakav klik, tek posljedica procesa i spleta okolnosti koja pokazuje svima da to što radi itekako ima smisla.

Ne propusti top članke