Ipak se kreće. Slavenu Rimcu trebalo je puno, jako puno vremena da pokrene svoju momčad. Ali kad ju je napokon uspio pokrenuti, Žuti su napravili svoju možda i najimpresivniju pobjedničku seriju u dosadašnjim nastupima u okviru ABA lige. Split je povezao tri trijumfa u regionalnom prvenstvu, odnosno četiri u posljednjih pet utakmica, a svi su ostvareni nad momčadima koje su u tom trenutku zauzimale mjesto u zoni doigravanja: prvo je na Gripama uvjerljivo svladana Mega, potom su na turneji od tri uzastopna gostovanja Žuti uzeli skalpove Studentskom centru i Igokei (uz poraz od Crvene zvezde), a naposljetku je u Splitu poraz potpisala i Cedevita Olimpija, prvi put uopće otkako se dogodila fuzija tih dvaju prethodno samostalnih klubova.
Dakle, ova je berba bodova ostvarena u jako teškom rasporedu, čime se skoro anulirala ranija serija neuspjeha u vrlo povoljnom rasporedu. Žuti su, doduše, i dalje ispod crte za doigravanje koje je, priznali to iz kluba ili ne, postalo očigledan cilj za sezonu odmah nakon što je angažiran stručnjak Rimčeva renomea. Međutim, s ovakvom zalihom bodova u ključnom dijelu sezone neće morati igrati u grču zbog opasnosti od uplitanja u borbu za ostanak, već se mogu hladne glave fokusirati na manje stresan, a tako zamaman cilj: biti među osam najboljih u regiji.
Što se to točno tijekom proteklih mjesec dana promijenilo pa da se Split iz teško gledljive ekipe koja ne zna što bi i kako igrala uspio pretvoriti u momčad s postojanim identitetom i sve izraženijim trenerskim rukopisom?
Prije svega treba spomenuti nove izmjene u kadru. Iako se smatralo da je angažmanom Shannona Shortera i Lewisa Sullivana konačno dovršen posao slaganja ekipe, Split se koncem prijelaznog roka našao na putu lavine transfera koja je pokrenuta naprasnim odlaskom nezadovoljnog Shabazza Napiera iz Zvezde u Milano. Zbog toga je Zvezda s posudbe povukla Nikolu Topića iz Mege, na što je sveprisutni menadžer Miško Ražnatović reagirao slanjem Lovre Gnjidića iz žutog dresa u ružičasti. Split je, pak, novonastalu rupu na razigravačkoj poziciji popunio kupnjom mladog Vite Kučića iz Cedevite Junior.*ž
Splitu su se u posljednjih mjesec dana posložile zvijezde i momčad napokon izgleda vrijedna doigravanja
*Za one koji žele znati više – Cedevita Junior dovela je Austina Lukea iz FMP-a, FMP je doveo Matica Rebeca iz kuvajćanske Kazme, a koga je dovela Kazma autoru nije poznato, stoga možemo reći da je razigravačka lavina otopljena u Perzijskom zaljevu.
Pored toga, još je jedan važan Rimčev igrač ispao iz rotacije za vrijeme pobjedničke serije. Centar Krešimir Ljubičić zbog ozljede je već četiri kola izvan stroja, što je podosta utjecalo na Splitov način igre. Naime, i Gnjidić i Ljubičić bili su dio startne, ali ne i najbolje petorke, budući da je Rimac s njima (kad ih nisu mučile ozljede) uglavnom kretao u utakmicu, ali nije nužno obojici davao veliku minutažu (naročito Gnjidiću). U obrambenoj su fazi obojica imala značajan utjecaj na igru, dok se Ljubičić i u napadu prometnuo u jednog od najpouzdanijih strijelaca ekipe.
Promjena načina igre
Gnjidićevim je odlaskom Rimac prije svega izgubio jakog aduta za uvijek dobrodošlu opciju preuzimanja u obrani: Mate Kalajžić nema fizičke predispozicije da bude uspješan u tom taktičkom segmentu, kao ni Toni Perković koji se spletom okolnosti u znatnoj mjeri prebacio s dvojke na jedinicu, a najmanje će koristi po tom pitanju biti od pristiglog Kučića. Međutim, Kalajžić taj hendikep nadoknađuje izrazito agresivnim pristupom, odnosno konstantnim napadanjem driblinga, u pravilu najopasnijeg suparničkog beka, a to ne samo da usporava protivničke napade, nego usto redovito urodi plodom preko ukradenih lopti (1,14 u prosjeku), tako da je Rimac lakše prebolio gubitak opcije igranja s natprosječno visokom petorkom.
No, Kalajžić je svoju povećanu minutažu (u zadnje tri utakmice preko 30 minuta na terenu) prvenstveno je iskoristio da pokaže svoj napredak u kormilarenju momčadi. I dalje je to igrač s opasnim šuterskim hendikepom i hazarderski rizik u penal završnici, ali je zato sve bolji u pick igri — konstantno je agresivan prema obruču, što mu, uz poneke razumljive pogreške, omogućuje da otvara mnogo prostora suigračima koje sve uspješnije pronalazi — bilo na otvorenom šutu nakon poppanja, bilo na laganom polaganju prilikom odmotavanja ili utrčavanja iz drugog plana.
Istu je dozu agresivnosti pokazao i Kučić — koji je dosad, doduše, odigrao samo pet minuta, ali je za to vrijeme ubacio devet poena, što Gnjidić nije uspio niti jednom u 10 utakmica i tek je u petom nastupu za Žute uspio dogurati do dvoznamenkastog broja koševa u ukupnom zbroju. Gnjidićevim se odlaskom Split riješio problema sterilnosti na razigravačkoj poziciji, što će uskoro biti još vidljivije ako Kučić nastavi s istim pristupom u većoj minutaži.
Ljubičićev je izostanak možda još i više utjecao na promjenu načina igre. On je bio veliki oslonac kao roller u pick igri, a također se postavljalo dosta akcija za njegovu leđnu tehniku. U svemu tome bio je prilično produktivan zahvaljujući impozantnom tijelu, ali ipak je previše pokušavao rješavati sirovom snagom, umjesto da udvajanja rješava pravovremenim dodavanjima. Tu je Split gubio značajan broj lopti (2,5 po utakmici) koje su uglavnom otvarale kontranapade.
Nakon njegove se ozljede s četvorke na peticu preselio DJ Funderburk, koji se u pick igri preferira odmotavati na tricu, a nju u posljednje vrijeme gađa u većem postotku. Još važnije je to što time otvara reket za prodore i utrčavanja iz drugog plana. U tome je osobito snalažljiv Tonko Vuko, kojem se minutaža u pobjedničkoj seriji udvostručila — što na četvorci, što na petici. Njega baš ne služi vanjski šut, ali svojom pokretljivošću i ‘nevidljivim’ aktivnostima mnogo je pridonio popravljanju Splitova razmaka u napadu, a još više u agresivnijim obranama od pick igre.
Shorty & Sully grizu
Uglavnom, u posljednjim utakmicama teren je postao znatno otvoreniji za Rimčeve glavne adute. Shorteru i Sullivanu zbog kasnog je dolaska trebalo nešto vremena da se uhodaju, ali već je od prvih utakmica bilo nedvojbeno da predstavljaju kralježnicu ove ekipe; jasno, zbog svoje kvalitete, ali još više zbog svog karaktera. Koliko je tvrd taj karakter najbolje se pokazalo na gostovanju kod Studentskog centra, kad su na osam minuta prije kraja pri zaostatku Žutih od 19 koševa gotovo svi u dvorani i pred ekranima pomislili da Split u Morači nema više što tražiti zato što su ih Studenti dotad naprosto razbijali u svim segmentima igre.
Svi osim njih dvojice. Shorty i Sully nisu pokazali ni trunčicu pada u angažiranosti i motivaciji – grizli su i dalje kao da je mrtvi egal, u što se naposljetku utakmica i pretvorila, pa su, nakon što je američki tandem vratio Žute u život, lovorike pobrali Lovre Runjić serijom koševa u posljednje dvije minute te Perković sumanutim šutom sa sirenom za nevjerojatnu pobjedu.
Shorter je izrazito ubojit u napadima prodorom na nepostavljenu obranu, dok ga je u pozicijskoj košarci ranije kočio slab šut s distance, ali sad je napokon namjestio ruku te je u posljednjih pet utakmica na sjajnih 20,8 poena u prosjeku. No, on predstavlja mnogo više od prvog strijelca ekipe; njegovo sjajno čitanje igre odražava se kroz 4,5 asistencije u prosjeku (vodeći u momčadi), dok je Ljubičićevo odsustvo u skoku najviše nadomjestio upravo njegov fanatični angažman (iako mnogo vremena provodi na dvojci, prosječno je hvatao devet skokova u posljednje tri utakmice).
Sullyja ove sezone još uvijek nije počela služiti ruka s distance, ali je unatoč tome zadržao visoku razinu produktivnosti jer predstavlja prvu Rimčevu opciju u pozicijskim napadima. Spustit će mu se lopta u izolaciju protiv praktički bilo koga (neumoljivo je napadao i osjetno višeg, jačeg i skočnijeg Karla Matkovića), a onda će basketaškim rješenjima pronalaziti put do mrežice u visokom postotku (15,2 poena prosječno, dvica na 63,7 posto). Treba vidjeti kako će momčad reagirati kada se vrati Ljubičić, odnosno hoće li mu Rimac i dalje povjeravati 20-25 minuta po utakmici ili će odlučiti zadržati strukturu koja je inicirala nenadani trijumfalni niz.
Sve u svemu, Splitu su se u posljednjih mjesec dana posložile zvijezde i momčad napokon izgleda vrijedna doigravanja, mada sve ovo neće biti ni približno dovoljno. Kad kreneš u sezonu s omjerom 1:7, iskapanje iz blata dug je proces; bez obzira na sjajnu pobjedničku seriju, možebitni poraz na teškom gostovanju u Čačku ponovo bi Žute bacio u glib na ljestvici. No, čak i da već sutra okončaju trijumfalni niz, mnogo je važnije da ne završe i s dobrim predstavama; Rimčevi Žuti konačno su proigrali.
