U Miami Heatu zasigurno nisu ovako zamišljali regularnu sezonu. Ne nakon završnice prošle sezone i playoffa u bubbleu Orlanda, gdje je Heat bio hit. U ulozi underdoga potamanili su konkurenciju na Istoku, da bi zatim u finalu, posječeni ozljedama, u šest utakmica pružili častan otpor kasnijim prvacima LA Lakersima. Takav uspjeh je pred ekipu i organizaciju postavio nova očekivanja, prvenstveno da preskoče jedan kvalitativni razred i u novoj sezoni se etabliraju kao izazivači.
Kako to obično biva, očekivanja i planovi su jedno, život i realnost drugo.
Umjesto da s vrha Istoka sanjaju novi megdan i osvetu Lakersima, danas heatovci potiho sanjare barem šesto mjesto koje ne vodi u neizvjesnost play-in turnira. S omjerom 33-30 trenutno su sedma ekipa Istočne konferencije i s jako oscilirajućom formom. U stanju su od sredine veljače do sredine ožujka nanizati 11 pobjeda u 12 utakmica, samo da bi nakon toga izgubili šest zaredom, što im se nije dogodilo od 2017.
Na takav razvoj događaja najviše su utjecali izostanci velikog broja igrača zbog ozljeda i koronavirusa. Početkom siječnja je tako Miami imao čak šestoricu igrača izvan stroja zbog infekcije koronavirusom ili sigurnosnih protokola. A ozljede su posebna priča. Vrlo vjerojatno nije slučajno da su i Heat i Lakersi pokošeni ozljedama ove sezone, koja je za njih počela samo 73 dana nakon šeste utakmice finala doigravanja.
Tko god naleti na Miami, neće biti zadovoljan jer je momčad uvijek spremna na borbu, posebno nakon lanjske sezone kada je testirana u pravim bitkama
U tom finalu je Erik Spoelstra koristio vrlo kratku rotaciju od samo osam igrača, koji se očito u tako kratkom periodu nisu uspjeli regenerirati i kojima su novi trening kamp i nova sezona jednostavno došli prebrzo. Očito da ni u Miamiju, koji se voli dičiti spartanskim pristupom treninzima i fizičkom spremom igrača, odnosno svojim Heat Cultureom, nisu imuni na zamor materijala.
Tako je Bam Adebayo u ovoj sezoni propustio sedam utakmica, Tyler Herro i Kendrick Nunn 15, Jimmy Butler 17, Goran Dragić 21, a uspio se ozlijediti i Victor Oladipo koji je u trade deadlineu doveden iz Rocketsa, i to nakon što je odigrao samo četiri utakmice za Heat. Koliko je Miami iskasapljen ozljedama možda će najbolje dočarati brojka od čak 24 različite startne petorke, devet više u usporedbi s prošlom sezonom. Znakovito je da se u te 24 različite startne petorke pojavljivali doista rubni članovi rotacije poput KZ-ja Okpale, Gabea Vincenta i Maxa Strusa, što opet može dovoljno dočarati s kakvim se problemima Spoelstra susretao.
Pukotine u igri
Heat nije jedina ekipa koja se ove sezone susrela s velikim brojem ozljeda i izostanaka. Brojne su ekipe puno lakše prebrodile ta kritična razdoblja. Možda bi i u Miamiju uspjeli u tome i možda bi šteta bila manja da su bili spremniji za to i da su imali širinu kadra. Međutim, Miami i njegova toliko hvaljena uprava na čelu s Patom Rileyjem promašili su pojačanja u free agencyju. Avery Bradley i Moe Harkless, koji su dovedeni tada, razmijenjeni su u trade deadlineu i to nakon što su odigrali ukupno 21 utakmicu.
Tada je krenulo i novo preslagivanje momčadi, pa su osim Oladipa dovedeni Trevor Ariza i Nemanja Bjelica. Kao slobodan igrač potpisan je i Dewayne Dedmon, koji trenutno izgleda kao jedino pogođeno pojačanje. Vrijedi ovdje spomenuti i to da Heat ove sezone u svom laboratoriju nije uspio stvoriti nijednog igrača, kao lani Nunna ili Duncana Robinsona. Njegov draft pick Precious Achiuwa izgledao je obećavajuće na početku sezone, ali u zadnjih mjesec dana skuplja mrvice od minutaže.
Osim problema s ozljedama i općenito s rosterom, Miami je u ovoj sezoni pokazao i neke pukotine u igri, prvenstveno u napadu. Ekipa koja je lani imala sedmi najbolji napadački rejting ove godine je po tome tek na 23. mjestu.
Problem je svakako vezan dobrim dijelom uz izostanak Butlera, ali i Dragića, Nunna i Herroa, redom bekova zaslužnih za kreaciju napada. Drugi veliki problem je bolna neefikasnost s trice. Samo Houston i Cleveland imaju lošiju realizaciju s perimetra od Heata (35 posto). Opet, izostanci ovih bekova ne pomažu ni u tom dijelu igre kao ni to što na rosteru više nisu Jae Crowder, Meyers Leonard i Kelly Olynyk, stretch visoki igrači koji su lani igrali važnu rolu.
Robinson, ponajbolji šuter na planetu, jedini je ove sezone odradio sve utakmice za Miami, ali nije tako efikasan s trice kao lani. Pad s 45 na 40 posto je popriličan i dogodio se uglavnom zato jer su se obrane navikle na tendencije u igri i akcije koje Heat igra za njega, pa je sad prisiljen uzimati dosta teže šutove nego prije. Herrove tricaške brojke su također doživjele ozbiljan regres s 39 na 34 posto, a bez njih dvojice u top šuterskoj formi Miami baš i nema previše rezervnih rješenja.
Adebayov upgrade
Zbog svih ovih problema s kojima se Heat ove sezone susreo bačena sjena na lanjski uspjeh. Trenutno se na Miami gleda kao na ekipu kojoj se jednostavno sve posložilo u tom momentu: Adebayov iskorak, Butler koji je igrao van pameti i Dragić koji je do ozljede u playoffu igrao kao top 5 bek u ligi.
Jesu li heatovci lani odigrali iznad granica svoje mogućnosti i zato ostvarili rezultat kakav su ostvarili ili su doista tako dobri i imaju prekidač koji će stisnuti kada krene doigravanje i otići na razinu više? To je ključno pitanje za Miami u osvit playoffa.
Kao i kod drugih ekipa koje pretendiraju nešto napraviti u doigravanju, odgovor će biti uvelike vezan uz Adebayov i Butlerov zdravstveni karton, a njima možemo pridodati i Dragića. To je osovina koja je lani u playoffu u 352 zajedničke minute na parketu imala koš razliku od sjajnih +10,5 poena na 100 posjeda. Ove sezone ta je trojka odradila samo 173 minute zajedno. Po logici stvari, Dragić teško može bolje od lanjskog izdanja, ali je i takav vjerojatno najbolji bek kojeg imaju, zbog iskustva i kombinacije šuta i pick and roll kreacije koja može lagano rastvarati obrane.
Ono što je vrlo ohrabrujuće za Heat pred početak playoffa su Adebayove i Butlerove, koje su čak na razini više nego lani u regularnoj sezoni.
Bam se ove godine definitivno potvrdio kao ponajbolji obrambeni igrač u ligi i jedan je od triju glavnih kandidata za nagradu Defenzivnog igrača godine. Spoelstra je oko njegovih obrambenih kvaliteta izgradio obranu koja je po rejtingu trenutno sedma u ligi. Bam svojom dužinom, eksplozivnošću i čitanjem igre omogućuje Miamiju da igra vrlo agresivno na loptu i da dosta preuzima; da od svih ekipa u ligi upravo Miami iznuđuje najviše izgubljenih lopti kod suparnika i zbog Adebaya može na različite načine braniti pick and roll. Malo ekipa u ligi na raspolaganju ima tako defenzivno raznovrsnog igrača i to treba imati na umu kada se govori o Heatovim šansama u playoffu.
Stvar koja bi trebala još više plašiti Miamijeve suparnike u playoffu je Bamov ofenzivni iskorak. Iako je imao tek nešto više od dva mjeseca za individualni rad na svojoj igri, Adebayo se vratio upgradean, na što su ga djelomično natjerale i ozljede ključnih napadača. Njegov playmaking je i dalje tu, finiširanje iz picka također, ali novost je šut s poludistance koji je dodao u svoj repertoar i koji realizira iznadprosječnom efikasnošću za visoke igrače. Osim toga, zahvaljujući solidnoj kontroli lopti ove sezone češće i agresivnije napada obruč i iznuđuje slobodna bacanja. Povećao je potrošnju kao i efikasnost kao strijelac, što mu daje dodatnu dimenziju kao igraču, ali i otvara nove napadačke perspektive za Heat.
Veteranski know-how
Na drugoj strani, Butler u 32. godini igra svoju vjerojatno najzreliju košarku. Prava je šteta što su se ozljede umiješale u sezonu i što svako malo propusti utakmice pa ne možemo steći pravi dojam koliko je dobar Jimmy. Nije ovo mjesto na kojem bismo htjeli bogohuliti, ali kad god je ove sezone bio zdrav i spreman, Butler je stilom igre podsjećao na LeBrona Jamesa i bio mini-LeBron. Njegove brojke su sjajne i potvrđuju all-round klasu: 21,7 poena, sedam skokova, 7,2 asista, 2,1 ukradene lopte i efektivni šut iz igre od 51 posto. Na ovo vrijedi dodati to da i dalje rijetko gubi lopte (2,2 po utakmici), i da dalje iznuđuje veliki broj slobodnih bacanja (osam po utakmici) i igra vrhunsku obranu.
S ovakvom dvojicom igrača, ako su zdravi, Heat opet može puno.
Može stisnuti prekidač i otići na razinu više. Istok nije otvoren kao lani. Ove sezone su tu Brooklyn Nets kao izraziti favoriti na Istoku, pa i za osvajanje titule, i zato će Heatu biti teže ponoviti lanjski uspjeh. Međutim, ostatka konkurencije se ne treba bojati, iako na papiru ima vjerojatno slabiju momčad.
Koliko smo novca spremni uložiti na to da Philadelphia, Boston ili Milwaukee prolaze Miami u prvoj ili drugoj rundi? Kada se sve stavi na vagu, postoji velika šansa da bi Heat vrlo lako u svakoj od ovih serija imao dvojicu najboljih igrača, a to je u playoffu ogromna stvar. Tko god naleti na Miami, neće biti zadovoljan jer je momčad uvijek spremna na borbu, posebno nakon lanjske sezone kada je testirana u pravim bitkama i kada je poprimila onaj veteranski know-how. Ne zaboravimo da je ova ekipa lani s pete pozicije ušla u playoff i otišla do finala, tako da je njoj mjesto na ljestvici u regularnoj sezoni samo broj.
Ako nekome pristaje ta uloga underdoga, onda je to baš Miami. Baš taj roster prepun igrača koji su u nekom stadiju svoje košarkaške karijere bili upravo autsajderi i znaju kako iz toga crpjeti snagu i otići preko vlastitih limita.
